Rev2 1137/2021 3.19.1.25.1; revizija

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1137/2021
24.02.2022. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: dr Dragiše B. Slijepčevića, predsednika veća, Jasmine Stamenković i dr Ilije Zindovića, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Miroslav Krivokuća, advokat iz ..., protiv tuženog PD „Autoprevoz“ d.o.o. Čačak, čiji je punomoćnik Ljubica Mićović, advokat iz ..., radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 1984/20 od 14.01.2021. godine, u sednici veća održanoj dana 24.02.2022. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 1984/20 od 14.01.2021. godine.

ODBIJAJU SE, kao neosnovani, zahtevi parničnih stranaka za naknadu troškova revizijskog postupka.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Ivanjici P1 1/2019 od 03.03.2020. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se utvrdi da je rešenje tuženog broj .. od 10.08.2016. godine, kojim je tužiocu otkazan ugovor o radu broj .. od 16.05.2013. godine, nezakonito i da sud isto poništi i obaveže tuženog da tužioca vrati na rad. Stavom drugim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 1984/20 od 14.01.2021. godine odbijena je žalba tužioca i potvrđena je navedena prvostepena presuda u stavu prvom izreke, dok je ista ukinuta u stavu drugom izreke kojim je odlučeno o troškovima parničnog postupka i predmet je u ukinutom delu vraćen na ponovni postupak.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Tuženi je blagovremeno podneo odgovor na reviziju, kojim je osporio revizijske navode i predložio da se ista odbije. Troškove revizijskog postupka opredeljeno je tražio.

Ispitujući pobijanu presudu primenom člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br.72/11...18/20), Vrhovni kasacioni sud je ustanovio da revizija nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti. Revizijske navode kojima se ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz člana 374. stava 1. u vezi člana 8. ZPP, Vrhovni kasaconi sud nije razmatrao jer nije mogla biti učinjena pred drugostepenim sudom pošto nije otvarao glavnu raspravu, a prema članu 407. ZPP nije razlog za izjavljivanje revizije ako je učinjena u postupku pred prvostepenim sudom. Revizijske navode kojima se ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, Vrhovni kasacioni sud takođe nije razmatrao jer, prema članu 407. ZPP, nisu razlog za izjavljivanje revizije.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je bio u radnom odnosu na neodređeno vreme kod tuženog po osnovu Ugovora o radu broj .. od 16.05.2013. godine na poslovima vozač autobusa. Utvrđeno je da tužilac učinio propisanu povredu radne discipline jer se na grub i neprimeren način ponašao prema zaposlenoj BB dana 16.03.2016. godine koja je radila na poslovima biletara, na taj način što je ušao u biletarnicu i pitao je zašto ga „ljaga“ po Čačku, a kada mu je ona skrenula pažnju da se prema njoj tako ne ponaša, rekao je da je vikao i na direktore u „Pegazu“ i u Čačku, pa će i na nju da viče i pri tom joj rekao: „Nastavi tako pa ćeš videti šta će biti sa tobom“, a kada ga je upitala zašto nije natočio gorivo u autobus, spustio je nalog i šakom udario o sto, govoreći joj da će gorivo sipati kada on bude hteo. Takođe, utvrđeno je da se 20.07.2016. godine tužilac grubo i nepristojno ponašao prema zaposlenoj kod tuženog VV, koja je radila na biletarnici, tako što je ušao u biletarnicu kada je bila sama, uhvatio je za ruke i gurao na stolicu govoreći joj „Zar ti ne bi bilo žao da poginem, da nosiš zamnom crninu godinu dana?“. Tužiocu je radni odnos kod tuženog prestao po osnovu rešenja tuženog broj .. od 10.08.2016. godine, zbog povrede radne discipline iz člana 179. stav 3. tačka 8. Zakona o radu u vezi sa članom 93. stav 2. tačka 8. i 9. Kolektivnog ugovora kod poslodavca broj .. od 26.02.2015. godine i člana 18. stav 1-a alineja 20 – nedolično ponašanje prema ostalim zaposlenim, shodno Ugovoru o radu broj .. od 16.05.2013. godine. Tuženi je tužiocu dostavio obrazloženo upozorenje na postojanje razloga za otkaz ugovora o radu od 30.03.2016. godine i 26.07.2016. godine na koja se tužilac izjasnio.

Prema stanovištu nižestepenih sudova, tužbeni zahtev je neosnovan jer je tužilac učinio propisanu povredu radne discipline, jer utvrđeno ponašanje tužioca prema zaposlenim radnicama predstavlja nepoštovanje radne discipline i ponašanje zbog koga tužilac ne može da nastavi rad kod tuženog, usled čega je njegov zahtev za poništaj rešenja o otkazu, odbijen.

Nasuprot revizijskim navodima, nižestepeni sudovi su pravilno primenili materijalno pravo.

Odredbom člana 15. stav. 1. tač. 1. i 2. Zakona o radu ("Službeni glasnik RS", br. 24/05...75/14) propisano je da je zaposleni je dužan da savesno i odgovorno obavlja poslove na kojima radi i da poštuje organizaciju rada i poslovanja kod poslodavca, kao i uslove i pravila poslodavca u vezi sa ispunjavanjem ugovornih i drugih obaveza iz radnog odnosa. Prema članu 179. stav 3. tačka 8. istog zakona poslodavac može da otkaže ugovor o radu zaposlenom koji ne poštuje radnu disciplinu, propisanu aktom poslodavca, odnosno ako je njegovo ponašanje takvo da ne može da nastavi rad kod poslodavca, a ovu odredbu sadrži i član 93. stav 2. tačka 8. Kolektivnog ugovora tuženog od februara 2015. godine. Tačkom 9. Kolektivnog ugovora predviđeno je da poslodavac može da otkaže ugovor o radu zaposlenom koji ne poštuje radnu disciplinu, ako se nedolično ponaša prema ostalim zaposlenima, strankama i korisnicima usluga (svađa, tuča, uvreda, mobing i slično), dok je navedeni otkazni razlog propisan i odredbom člana 18. stav 1. tačka 20. Ugovora o radu od 16.05.2013. godine.

Radna disciplina, osim urednog i pravovremenog izvršavanja radnih zadataka i poštovanja kućnog reda, podrazumeva određeni standard u kontaktu sa zaposlenima, strankama, pretpostavljenim i trećim licima. Svaki akt nediscipline može dovesti do otkaza ugovora o radu, pod uslovom da je narušavanje radne discipline takvo da zaposleni s obzirom na sve okolnosti slučaja ne može da nastavi rad kod poslodavca. Tužilac se prema zaposlenima ponašao na grub i nepristojan način, čime je učinio povredu radne discipline što je dovoljan i opravdan razlog za otkaz od strane poslodavca. Tuženi je tužiocu u skladu sa članom 180. ZOR dostavio obrazloženo upozorenje na postojanje razloga za otkaz ugovora o radu od 16.05.2013. godine na koje se tužilac izjasnio. Shodno navedenom, ne postoji ni materijalno-pravne, ni procesno-pravne pretpostavke za poništaj rešenja o otkazu. Navodi revidenta da događaj treba posmatrati sa više aspekata, te da stepen gradicije težine događaja objektivno ne iziskuje donošenje rešenja o otkazu, nisu osnovani jer je diskreciono pravo poslodavca da umesto otkaza ugovora o radu izrekne blažu meru iz člana 179a ZOR.

Vrhovni kasacioni sud je, primenom člana 414. stava 1. ZPP, odlučio kao u prvom stavu izreke.

Vrhovni kasacioni sud je, primenom člana 165. stava 1. u vezi članova 153. i 154. ZPP, odbio zahteve parničnih stranaka za naknadu troškova revizijskog postupka jer tužilac nije uspeo u ovom postupku, a odgovor na reviziju koji je podneo tuženi nije bio potreban za ovu parnicu.

Predsednik veća - sudija

dr Dragiša B. Slijepčević, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić