Rev2 115/2015 smenski rad

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 115/2015
24.06.2015. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, Božidara Vujičića, Lidije Đukić, Spomenke Zarić i Biserke Živanović, članova veća, u pravnoj stvari tužioca N.G. iz N.,čiji je punomoćnik S.A., advokat iz N., protiv tuženog JP „Železnice Srbije“ AD iz Beograda, Organizaciona jedinica Niš, koga zastupa A.B., advokat iz B., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 2925/14 od 21.08.2014. godine, u sednici održanoj 24.06.2015. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 2925/14 od 21.08.2014. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 2925/14 od 21.08.2014. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Nišu P1 3267/12 od 08.07.2014. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca i obavezan je tuženi da mu na ime razlike između isplaćene zarade za rad u smenama isplati ukupno 206.390,52 dinara, u pojedinačnim mesečnim iznosima sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a sve bliže određeno ovim stavom izreke. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu nadoknadi troškove parničnog postupka od 127.500,00 dinara, kao i na dosuđene troškove postupka od 91.500,00 dinara zakonsku zateznu kamatu počev od 08.07.2014. godine, pa do konačne isplate.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 2925/14 od 21.08.2014. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda.

Protiv pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu tuženi je izjavio reviziju, iz svih zakonom propisanih razloga, s tim što je predložio da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom, primenom člana 404. ZPP, radi ujednačavanja sudske prakse, novog tumačenja prava i radi razmatranja pravnih pitanja od opšteg interesa.

Tužilac je podneo odgovor na reviziju tuženog.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tuženog kao izuzetno dozvoljenoj, u smislu odredbe člana 404. ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 72/11, 49/13-US, 74/13-US i 55/14).

Naime, odredbom člana 404. stav 1. ZPP, u vezi sa članom 14. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 55/14, sa primenom od 31.05.2014. godine), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava.

U konkretnom slučaju pravnosnažnom presudom odlučeno je o isplati razlike između isplaćene i pripadajuće zarade za rad u smenama. Naime, Vrhovni kasacioni sud je na sednici Građanskog odeljenja od 23.09.2014. godine, doneo pravni stav prema kojem se rad po vremenskom redosledu 12 (rad) – 24 (odmor) -12 (rad) – 48 (odmor), koji se u stvarnosti kontinuirano obavlja iz dana u dan, iz meseca u mesec, iz godine u godinu ima karakter smenskog rada, a ne preraspodele radnog vremena. Pored toga, Vrhovni sud Srbije je na sednici Građanskog odeljenja od 28.04.2009. godine doneo pravni zaključak, koji se i sada primenjuje, a odnosi se na pravo zaposlenih na uvećanu zaradu po osnovu smenskog rada. Taj zaključak glasi: „Zaposleni ima pravo na uvećanu zaradu najmanje 26% od osnovne zarade za rad u smenama ako taj rad nije vrednovan prilikom utvrđivanja osnovne zarade i pravo na uvećanje od još 26% od osnovne zarade za smenski rad noću (treća smena od 22 do 06 časova)“. Pri čemu, tuženi nije uz reviziju dostavio presude iz koje bi proizlazio zaključak o različitom odlučivanju u istoj pravnoj stvari, zbog čega ne postoji potreba za ujednačavanjem sudske prakse.

Imajući u vidu navedeni pravni stav, proizlazi da su nižestepeni sudovi, prema činjenicama utvrđenim u ovoj pravnoj stvari, doneli odluku u skladu sa pravnim stavom, zbog čega nema uslova za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, a radi ujednačavanja sudske prakse, razmatranja pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao i novog tumačenja prava.

Na osnovu iznetog, primenom člana 404. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 26.12.2012. godine, radi isplate neisplaćenog dela uvećane zarade po osnovu smenskog rada, a vrednost predmeta spora koja je označena u tužbi je 50.000,00 dinara. Podneskom od 05.07.2013. godine, tužilac je preinačio tužbu povećanjem zahteva kojim je tražio isplatu od 224.038,38 dinara, a na ročištu održanom 08.07.2014. godine, tužilac je povukao tužbu u delu za isplatu od ukupno 17.647,86 dinara.

Prema prirodi tražene pravne zaštite, ova parnica spada u parnice iz radnih sporova. Međutim, odredbom člana 441. Zakona o parničnom postupku, propisano je da je revizija dozvoljena u parnicama o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa, pa van ovih radnih sporova revizija nije dozvoljena, osim ukoliko se tužba ne odnosi na novčano potraživanje, kada se primenjuje opšti režim o dopuštenosti ovog pravnog leka, a prema vrednosti spora.

Naime, odredbom člana 403. stav 3. ZPP (u vezi sa članom 13. stav 2. i članom 23. stav 1. i 3. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 55/14), propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima, ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000,00 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

U konkretnom slučaju, iako tužilac traži zaštitu prava iz radnog odnosa, ne radi se o parnici iz radnih sporova u smislu člana 441. ZPP (kod kojih je revizija uvek dozvoljena), jer predmet tražene pravne zaštite je isplata razlike u zaradi, a vrednost predmeta spora pobijanog dela pravnosnažne presude je 206.390,52 dinara, što na dan podnošenja tužbe odnosno preinačenja predstavlja dinarsku protivvrednost od 1.776,74 evra.

Imajući u vidu da pobijana vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra, po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, odnosno preinačenja, to je Vrhovni kasacioni sud našao da je revizija nedozvoljena, primenom člana 403. stav 3. ZPP.

Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

Vesna Popović,s.r.