Rev2 1153/2019 3.5.15.4.2; otkaz zbog povrede radne obaveze

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1153/2019
26.02.2020. godina
Beograd

 

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Jelene Borovac i Dragane Marinković, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Milomir Jovanović, advokat iz ..., protiv tuženog Privrednog društva ''Pomoć na drumu 987'' d.o.o. iz Kraljeva, koga zastupa Vladislav Kostić, advokat iz ..., radi poništaja rešenja i naknade štete, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 575/2018 od 02.10.2018. godine, u sednici održanoj 26.02.2020. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 575/2018 od 02.10.2018. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Kraljevu P1 49/16 od 18.10.2017. godine, stavom prvim izreke, poništeno je kao nezakonito rešenje tuženog o otkazu ugovora o radu tužilji br. .. od 22.01.2016. godine, a tuženi obavezan da tužilju vrati na rad. Stavom drugim izreke, tuženi je obavezan da tužilji na ime naknade štete po osnovu izgubljene zarade u visini minimalnih zarada, za period od 23.01.2016. godine do 30.04.2017. godine, isplati pojedinačne mesečne iznose sa zakonskom zateznom kamatom bliže označenom u tom stavu izreke. Stavom trećim izreke, tuženi je obavezan da na ime tužilje nadležnom Republičkom fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje, Filijala Kraljevo, uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje, na osnovicu dosuđene izgubljene zarade iz stava drugog izreke, za period od 23.01.2016. godine do 30.04.2017. godine. Stavom četvrtim izreke, tuženi je obavezan da tužilji naknadi troškove postupka od 58.500,00 dinara, sa kamatom od izvršnosti do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 575/2018 od 02.10.2018. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena presuda Osnovnog suda u Kraljevu P1 49/16 od 18.10.2017. godine.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude tuženi je izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374.stav 1., učinjenih u drugostepenom postupku.

 

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu odluku na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku (''Službeni glasnik RS'' br. 72/11... 55/2014), pa je našao da revizija nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju tužilja je kod tuženog u periodu od 01.10.2013. godine do 14.03.2014. godine, bila ..., a od 25.03.2014. godine, raspoređena je na poslove saradnika za ... poslove i administraciju. Ugovor o radu zaključen 01.10.2013. godine, sa aneksom od 25.03.2014. godine, tužilji je otkazan pobijanim rešenjem br. .. od 22.01.2016. godine, zbog učinjene teže povrede radne obaveze iz člana 179. stav 2. tačka 1. Zakona o radu, nesavesno, neblagovremeno ili nemarno izvršavanje radne dužnosti. Tim rešenjem tužilji je stavljeno na teret da je nepravilnim knjiženjem na kontu 449-7, 221-9 i 221-4 u 2011, 2012. i 2013. godini, iskazala netačan saldo na analitičkom kontu 449-7 na kraju 2011. godine, zatim na kontu 221-4 u 2012. i 2013. godini, što je za posledicu imalo neopravdano uvećanje troškova tuženog u 2013. godini na kontu 449-7 u iznosu od 78.615,00 dinara, koji iznos bi po ispravnom knjiženju predstavljao neizmirenu obavezu zaposlenog BB, čime je sebi i drugom pribavila protivpravnu imovinsku korist u iznosu od 78.615,00 dinara, na štetu imovine tuženog. Pre donošenja otkaznog rešenja tužilja je 17.12.2015. godine, upozorena na postojanje razloga za otkaz ugovora o radu, zato što je u vršenju poslova i radnih zadataka iste nesavesno ili nemarno izvršavala što čini razlog za otkaz iz člana 179. stav 2. tačka 1. Zakona o radu, odnosno što su prilikom kontrole knjiženja od strane tuženog utvrđene nepravilnosti, čime je tuženom pričinjena šteta u iznosu 78.615,00 dinara, zbog čega je protiv tužilje podneta krivična prijava Osnovnom javnom tužilaštvu u Kraljevu dana 20.08.2015. godine. Tužilja se izjasnila na upozorenje 25.12.2015. godine.

Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja nižestepeni sudovi su nalazeći da upozorenje nije u skladu sa članom 180. stav 2. Zakona o radu, jer ne sadrži –osnov za davanje otkaza, činjenice i dokaze koji ukazuju na to da su se stekli uslovi za otkaz već samo uopštene formulacije, usvojili tužbeni zahtev, poništili rešenje o otkazu od 22.01.2016. godine, tužilju vratili na rad i dosudili joj zaradu do 30.04.2017. godine u visini minimalne zarade, kao i doprinose za obavezno socijalno osiguranje.

Prema stanovištu Vrhovnog kasacionog suda, pravilan je zaključak nižestepenih sudova da je pobijano rešenje nezakonito, ali ne samo iz razloga navedenih u nižestepenim odlukama.

Naime, prema članu 184. stav 1. Zakona o radu, otkaz ugovora o radu iz člana 179. stav 1. tačka 1. i stav 2. i 3. ovog zakona, poslodavac može dati zaposlenom u roku od 6 meseci od dana saznanja za činjenice koje su osnov za davanje otkaza, odnosno u roku od godinu dana od dana nastupanja činjenica koje su osnov za davanje otkaza.

Tužilji je ugovor o radu otkazan 22.01.2016. godine, zbog povreda učinjenih 2011.,2012.,2013., godine. Kako su činjenice koje obrazuju osnov za davanje otkaza tužilji, u konkretom slučaju nastupile 2011, 2012. i 2013. godine, a pobijano rešenje doneto, po isteku roka od godinu dana iz člana 184.stav 1. citiranog zakona, tuženi je prekludiran u pravu da tužilji za navedene učinjene povrede radne obaveze otkaže ugovor o radu, što pobijano rešenje čini nezakonitim.

Imajući navedeno u vidu nisu osnovani navodi revizije o pogrešnoj primeni materijalnog prava, zbog čega je revizija tužene odbijena kao neosnovana.

Na osnovu člana 414. ZPP odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Zvezdana Lutovac,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić