Rev2 1203/2019 3.5.15.4.2; povreda radne obaveze

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1203/2019
13.05.2020. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Jelene Borovac i Dragane Marinković, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Marko Baletić, advokat iz ..., protiv tužene Narodne banke Srbije, Beograd, radi poništaja odluke i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1025/18 od 05.10.2018. godine, u sednici održanoj 13.05.2020. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1025/18 od 05.10.2018. godine u stavu prvom izreke.

PREINAČUJE SE presuda Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1025/18 od 05.10.2018. godine u stavu drugom i trećem izreke, tako što se ODBIJA žalba tužilje i potvrđuje presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 3051/13 od 29.06.2017. godine i odbija zahtev tužilje za naknadu troškova drugostepenog parničnog postupka.

ODBIJA SE zahtev tužilje za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 3051/13 od 29.06.2017. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužilje i poništene odluke prvostepene disciplinske komisije tužene Pdk 133/9 od 28.01.2003. godine i odluka drugostepene disciplinske komisije tužene broj 97/03 od 02.02.2003. godine kao nezakonite. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se obaveže tužena da je vrati na rad na poslove i radne zadatke koje odgovaraju njenoj stručnoj spremi i radnim sposobnostima. Stavom trećim izreke, utvrđeno je da je tužba tužilje povučena u delu zahteva u kom je tražila da se obaveže tužena da za njen račun uplati doprinose za obavezno socijalno osiguranje za period od 04.03.2003. godine do dana povratka tužilje na rad. Stavom četvrtim izreke, obavezana je tužena da tužilji naknadi troškove parničnog postupka.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1025/18 od 05.10.2018. godine, stavom prvim izreke, potvrđena je prvostepena presuda u stavovima prvom i četvrtom izreke, a žalba tužene odbijena kao neosnovana. Stavom drugim izreke, preinačena je prvostepena presuda u stavu drugom izreke i obavezana tužena da tužilju vrati na rad na poslove i radne zadatke koji odgovaraju njenoj stručnoj spremi i radnim sposobnostima. Stavom trećim izreke, delimično je usvojen zahtev tužilje za naknadu troškova drugostepenog postupka i tužena obavezana da joj te troškove i naknadi u visini od 33.000,00 dinara, dok je preko dosuđenog iznosa zahtev tužilje odbijen kao neosnovan.

Protiv pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu tužena je izjavila reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Tužilja je podnela odgovor na reviziju, zahtevajući troškove njenog sastava.

Odlučujući o reviziji tužilje na osnovu člana 399. Zakona o parničnom postupku (''Službeni glasnik RS'' br. 125/04, 111/09), koji se primenjuje na osnovu člana 506. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/2011 i 55/2014), jer je tužba u ovoj parnici iz radnog odnosa podneta 11.03.2003. godine, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije osnovana u pogledu odluke o nezakonitosti otkaza, a osnovana u pogledu odluke o reintegraciji.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 361. stav 2. tačka 9. ZPP, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, direktor Filijale u Novom Sadu je aktom od 13.01.2003. godine podneo predlog Komisiji za pokretanje disciplinskog postupka za utvrđivanje odgovornosti tužilje zbog teže povrede radne dužnosti iz člana 74. stav 2. tač. 1. i 13. Pravilnika o radnim odnosima u NBJ, a po osnovu disciplinske prijave šefa odseka za pravne kadrovske i administrativne poslove. Prvostepena disciplinska komisija je donela odluku o pokretanju disciplinskog postupka Pdk 133 od 15.01.2003. godine, održan je disciplinski pretres 24.01.2003. godine za čije je održavanje poziv uredno dostavljen tužilji, ali tužilja na njega nije pristupila. Na pretresu je pročitana izjava tužilje od 10.01.2003. godine i saslušani svedoci navedeni u nižestepenim presudama. Po održanom disciplinskom pretresu prvostepena disciplinska komisija pravnog prethodnika tužene tada NBJ Filijala u Novom Sadu je donela odluku o izricanju disciplinske mere Pdk 133/9 od 28.01.2003. godine kojim je tužilja na radnom mestu ... u Odseku za ..., Odeljenja za ... NBJ Filijale u ... oglašena odgovornom zato što je 31.12.2002. godine odbila izvršavanje poverenih poslova na taj način što je odbila da potpiše punomoćje za podizanje pošte filijale kod pošte ... u kojoj je navedena kao jedna od tri zaposlena radnika koji se ovlašćuju da vrše te poslove u 2003. godini, što je kvalifikovano kao teža povreda radne dužnosti iz člana 74. stav 2. tač. 1. i 13. Pravilnika o radnim odnosima – neizvršavanje ili nesavesno vršenje poverenih poslova i nepridržavanje odredaba zakona i opštih i pojedinačnih akata. Odlukom drugostepene disciplinske komisije NBS od 25.02.2003. godine odbijena je žalba tužilje i potvrđena odluka prvostepene disciplinske komisije. Tužilja je blagovremeno obavestila prvostepenu disciplinsku komisiju da nije u mogućnosti da zbog bolesti pristupi na pretres koji se održava 24.01.2003. godine i za potvrdu svojih navoda dostavila izveštaj o privremenoj sprečenosti za rad od 22.01.2003. do 04.03.2003. godine. Prvostepena disciplinska komisija je na zapisniku sa zasedanja od 24.01.2003. godine konstatovala da je tužilja obavestila ovaj organ da zbog bolesti ne može da prisustvuje raspravi i priložila potvrdu Doma zdravlja Novi Sad od 22.01.2003. godine u kojoj se navodi da se očekuje da će privremena sprečenost trajati do 22.02.2003. godine, da je tražila odlaganje pretresa jer po mišljenju psihijatra nije još 30 dana računajući od 22.01.2003. godine sposobna da dâ valjan iskaz i da prema nalazu i mišljenju veštaka neuropsihijatra sledi da je zbog stresnih situacija na radnom mestu došlo kod tužilje do psihičkih problema u vidu mešovitog straha i depresije što je manifestovano kroz osećaj napetosti, preosetljivosti, razdražljivosti, uznemirenosti i pratećih vegetativnih simptoma straha, da je vremenom došlo do dubljih psihičkih poremećaja koji su poprimili psihotične razmere sa kliničkom slikom koja odgovara nespecifikovanoj, neorganskoj psihozi sve do otvorene paranoidnosti da tužilja boluje od hronične nespecifikovane neorganske psihoze i da nije bila sposobna da pristupi na disciplinsku raspravu 24.01.2003. godine i da štiti svoja prava i interese, kao i da bi prisustvo tužilje na toj raspravi dovelo do pogoršanja bolesti. Tužilji je rešenjem Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Filijale Novi Sad utvrđeno pravo na starosnu penziju od 07.09.2005. godine.

Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno su nižestepeni sudovi zaključili da je tuženi uskratio tužilji pravo na odbranu zbog čega je rešenje o otkazu ugovora o radu nezakonito.

Prema članu 97. stav 3. Pravilnika o radnim odnosima pravnog prethodnika tužene pretres se može održati bez prisustva zaposlenog, ako on uredno primi poziv, a izostanak ne opravda.

Prema članu 7. Konvencije MOR br. 158 o prestanku radnog odnosa na inicijativu poslodavca, radni odnos radnika neće prestati zbog razloga vezanih za ponašanje radnika ili njegov rad pre nego što mu se omogući da se brani od iznetih navoda, osim ako se s razlogom ne može očekivati od poslodavca da mu pruži tu mogućnost.

Imajući u vidu da je tuženi i pored obaveštenja tužilje o nemogućnosti prisustvovanja zakazanoj raspravi, koju je dokumentovala lekarskim izveštajem, raspravu ipak održao, i doneo ovde pobijane odluke, i po oceni revizijskog suda tužilji je na taj način uskraćeno pravo na odbranu što pobijane odluke tuženog čini nezakonitim.

Prilikom donošenja odluke o reintegraciji drugostepeni sud je pogrešno primenio materijalno pravo zaključujući da navršenje 65 godina života i 15 godina staža osiguranja predstavlja fakultativan osnov za prestanak radnog odnosa jer se poslodavac i zaposleni mogu sporazumeti da zaposlenom radni odnos ne prestane.

Pre svega navršenje 65 godina života i 15 godina staža osiguranja jeste uslov za prestanak radnog odnosa po sili zakona. Fakultativan osnov za nastavak radnog odnosa je sporazum između poslodavca i zaposlenog, koji se u suštini donosi odlukom poslodavca. Fakultativni osnov za produženje radnog odnosa ne predstavlja osnov za reintegraciju u radni odnos zbog nezakonitog rešenja o otkazu. Reintegrisati se mogu samo lica koja bi se inače nalazila u procesu rada (u odnosu na koja nije nastupio neki od uslova prestanka radnog odnosa po sili zakona). Kako bi tužilji radni odnos prestao po sili zakona danom sticanja uslova za starosnu penziju na osnovu člana 110. stav 1. Zakona o radnim odnosima (''Službeni glasnik RS'' br. 55/96 i 28/01) koji se u konkretnom slučaju primenjuje jer su odluke tuženog iz 2003. godine, to ona, po pravilnom zaključku prvostepenog suda ne može osnovano zahtevati vraćanje na rad.

S obzirom na to da tužilja nije uspela u postupku pred drugostepenim sudom, to je odbijen njen zahtev za naknadu troškova pred tim sudom.

Odbijen je zahtev tužilje za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju jer ti troškovi nisu bili ni nužni ni neophodni za odlučivanje o ovom pravnom leku (član 150. stava 1. ZPP).

Na osnovu člana 404. i člana 407. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća-sudija

Zvezdana Lutovac,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić