
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1238/2020
29.10.2020. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branka Stanića, predsednika veća, Tatjane Matković Stefanović i Tatjane Miljuš, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Nebojša Milosavljević, advokat u ..., protiv tuženog Doma zdravlje Blace, čiji je punomoćnik Suzana Vasiljević, advokat u ..., radi utvrđenja ništavosti rešenja, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 1090/19 od 22.01.2020. godine, u sednici veća održanoj 29. oktobra 2020. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizije tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 1090/19 od 22.01.2020. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Kuršumliji P1 59/18 od 18.02.2019. godine odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilja tražila da se utvrdi ništavost rešenja donetog od strane direktora tuženog pod br. ... od ...2015. godine kojim je tužilji, na radnom mestu ... u Službi ..., otkazan ugovor o radu br. ... od ....2003. godine sa aneksima, zbog prestanka potrebe za radom tužilje usled ekonomskih i organizacionih promena kod tuženog (proglašenjem viška zaposlenih), i da se obaveže tuženi da tužilju vrati na poslove i radne zadatke koje je obavljala pre donošenja nezakonitog rešenja. Obavezana je tužilja da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 81.750,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 1090/19 od 22.01.2020. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužilje i potvrđena je prvostepena presuda.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilja je izjavila blagovremenu i dozvoljenu reviziju iz svih zakonom propisanih razloga.
Tuženi je podneo odgovor na reviziju.
Ispitujući pobijanu presudu na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 72/11, 49/13-US, 74/13-US, 55/14, 87/2018 i 18/2020 - u daljem tekstu: ZPP), Vrhovni kasacioni sud je odlučio da revizija nije osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, niti su povrede odredaba parničnog postupka u smislu odredbe člana 374. stav 1. ZPP, na koje u reviziji ukazuje tužilja, navodima da je drugostepeni sud odstupio od naloga sadržanog u rešenju kojim je u ovom postupku ukinuo prvostepenu presudu.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je na osnovu ugovora o radu br. ... od ...2003. godine zasnovala radni odnos na neodređeno vreme kod tuženog, a ugovorom br. 49/2 od ...2011. godine i pratećim aneksima je raspoređena na radno mesto ... . Radni odnos joj je prestao dana 31.12.2015. godine osporenim rešenjem tuženog br. ... od ...2015. godine, zbog prestanka potrebe za njenim radom. Rešenje je zasnovano na odredbi člana 5. Pravilnika o bližim uslovima za obavljanje zdravstvene delatnosti u zdravstvenim ustanovama i drugim oblicima zdravstvene zaštite („Službeni glasnik RS“, broj 43/06 ...119/12). Tuženi je postupio u skladu sa Kadrovskim planom Ministarstva zdravlja, kojim je predviđeno da poslove u ... službi obavljaju isključivo zaposleni čije usluge i zarade padaju na teret obaveznog socijalnog osiguranja, tj. RFZO, te je dana 27.11.2015. godine Odlukom o utvrđivanju broja zaposlenih u Službi ... kod tuženog za čijim radom je prestala potreba utvrdio da je prestala potreba za radom dva ..., a 07.12.2015. godine je doneo Pravilnik o izmeni Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mesta, kojim je ukinuto radno mesto ... . Time je tuženi postupio prema Zaključcima Vlade Republike Srbije od 02.10.2015. godine i Ministarstva zdravlja od 07.10.2015. godine, o čemu je obavestio ministarstvo, čime je postupio po zakonskoj obavezi, i shodno tom aktu je smanjio broj zaposlenih. Prema utvrđenju prvostepenog suda, tuženi je imao saglasnost Ministarstva zdravlja za donošenje pravilnika o sistematizaciji, a isto utvrđuje i iz okolnosti da je tužilji otpremnina isplaćena iz sredstava Ministarstva zdravlja, što bi izostalo da Ministarstvo prethodno nije dalo saglasnost na izmenu sistematizacije. U obrazloženju pobijanog rešenja tuženi navodi da je imao samo dva ... u radnom odnosu i da zbog toga nije bilo potrebe da utvrdi kriterijume za ocenu njihovog rada, kao i da je kod većeg broja zdravstvenih ustanova prethodno pokušao da tužilju uputi na rad, ali neuspešno. Tuženi je odredio visinu otpremnine, koja je i isplaćena tužilji. Tuženi nije imao obavezu donošenja programa iz člana 153. Zakona o radu, niti je, kod činjenice da je imao u radnom odnosu samo dva ..., od kojih je za jednog obezbedio radno angažovanje na drugi način prema njegovim kvalifikacijama, koje tužilja nije imala, bilo potrebe za vrednovanjem i upoređivanjem rada tužilje sa radom drugog zaposlenog na istom radnom mestu.
Na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestepeni sudovi su zaključili da je tužbeni zahtev neosnovan, jer je osporeno rešenje doneto na osnovu ekonomskih i organizacioni promena kod tuženog, koje se ogledaju u tome da je radno mesto na kome je tužilja radila ukinuto, a da se tužilji nije moglo obezbediti obavljanje drugih poslova.
U reviziji tužilja osporava da je tuženi od resornog ministarstva zahtevao i dobio saglasnost na akt o unutrašnjem uređenju i sistematizaciji radnih mesta i da je taj akt objavljen u skladu sa propisima, na šta je tuženi kao organizacioni oblik u javnim službama dužan prema odredbi člana 19. Zakona o načinu određivanja maksimalnog broja zaposlenih u javnom sektoru („Službeni glasnik RS“ br. 68/15), u sprovođenju postupka racionalizacije radnih mesta.
Odredbom člana 4. stav 1. Zakona o načinu određivanja maksimalnog broja zaposlenih u javnom sektoru („Službeni glasnik RS“, broj 68/15) propisano je da se aktom Vlade za svaku kalendarsku godinu utvrđuje maksimalan broj zaposlenih na neodređeno vreme u sistemu državnih organa, sistemu javnih službi, sistemu Autonomne pokrajine i sistemu lokalne samouprave, na predlog Generalnog sekretarijata Vlade, uz pribavljeno mišljenje ministarstva nadležnog za poslove državne uprave i lokalne samouprave i ministarstva nadležnog za poslove finansija. Članom 19. istog zakona je propisano da su u periodu sprovođenja racionalizacije u skladu sa odredbama tog zakona, radi praćenja sprovođenja akata o maksimalnom broju zaposlenih, organizacioni oblici u javnim službama iz člana 2. stav 3. tog zakona dužni da aktom o unutrašnjem uređenju i sistematizaciji radnih mesta dostavljaju na prethodnu saglasnost ministarstvima, u čijem delokrugu se nalaze poslovi za čije obavljanje su obrazovane javne službe. Navedena zakonska odredba predstavlja posebnu odredbu koja se odnosi na racionalizaciju u javnim službama i odnosi se na javne službe iz člana 2. stav 3. zakona, kojima je osnivač Republika Srbija, ili koji plate svojih zaposlenih finansiraju iz budžeta Republike Srbije odnosno iz doprinosa za obavezno socijalno osiguranje, u koje spada i ovde tuženi Dom zdravlja.
Prema utvrđenju nižestepenih sudova, tuženi je postupio po navedeno zakonskoj obavezi i odlukama ministarstva, odnosno izmenio je opšti akti i obavestio ministarstvo o svom postupanju, i imao saglasnost za donošenje pravilnika o sistematizaciji. U odnosu na tako utvrđeno činjenično stanje, revizijski navodi su usmereni na njegovo osporavanje, što nije zakonom predviđen revizijski razlog prema odredbi člana 407. Zakona o parničnom postupku. Na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je primenjeno materijalno pravo od strane nižestepenih sudova, kada je odbijen tužbeni zahtev za poništaj osporenog rešenja o otkazu ugovora o radu tuženog, zbog prestanka potrebe za radom tužilje usled ekonomskih i organizacionih promena kod poslodavca, s obzirom da je rešenje doneto na osnovu člana 179. stav 5. tačka 1. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“ br. 24/2005, 61/2005, 54/2009, 32/2013 i 75/2014) u zakonito sprovedenom postupku.
Prema iznetom je odlučeno kao u izreci, po odredbi člana 414. Zakona o parničnom postupku.
Predsednik veća-sudija
Branko Stanić, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić