Rev2 124/2014 povreda radne discipline

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 124/2014
08.04.2015. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Ljubice Milutinović, predsednika veća, Biljane Dragojević i Jasminke Stanojević, članova veća, u parnici tužilje LJ.V. iz N., čiji je punomoćnik B.P.-A., advokat iz N., protiv tužene P.s.s.s. N. DOO, čiji je punomoćnik R.T., advokat iz N.S., radi poništaja rešenja, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 1459/13 od 05.11.2013. godine, u sednici održanoj 08.04.2015. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 1459/13 od 05.11.2013. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Nišu P1 2985/11 od 21.02.2013. godine, odbijen je tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se poništi rešenje tuženog od 15.09.2011. godine i da se obaveže tuženi da tužilju vrati na rad i prizna joj sva prava po osnovu rada od 21.09.2011. godine, pa ubuduće. Tužilja je obavezana da tuženom naknadi parnične troškove.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 1459/13 od 05.11.2013. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužilje i potvrđena prvostepena presuda.

Protiv pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu tužilja je izjavila reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pravilnost pobijane presude primenom člana 399. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“ 125/04, 111/09), koji se primenjuje na osnovu člana 506. stav 1. ZPP („Službeni glasnik RS“ 72/11), Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija neosnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 361. stav 2. tačka 9. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je obavljala poslove savetodavca za zaštitu bilja u Odeljenju za savetodavne poslove. Tužena … je ovlašćena da obavlja stručne poslove od javnog interesa u oblasti dijagnostike štetnih organizama i zaštite zdravlja bilja. Nakon što su inspekcijskom kontrolom od 24.01.2011. godine, uočene nepravilnosti u radu savetodavne službe, a povodom toga što je Zakonom o obavljanju savetodavnih i stručnih poslova u oblasti poljoprivrede izvršeno razdvajanje izvršioca savetodavnih i stručnih poslova, tužena je donela odluku o razdvajanju ovih poslova i od zaposlenih na ovim poslovima zatraženo je da izvrše predaju dokumentacije, vezane za obavljanje stručnih poslova u periodu od 2006. do 2011. godine. Zahtevom od 28.06.2011. godine, tužilji je naloženo da sa ostalim savetodavcima tražene podatke ispisane u elektronskoj formi odštampa i preda, koji će biti predati Ministarstvu a za to joj je dat rok od 10 dana. Dana 30.06.2011. godine, tužilja je celokupnu dokumentaciju, koja sadrži tražene podatke donela u kancelariju tehničkog sekretara i ostavila na podu kancelarije. Uz dokumentaciju tužilja i još dvoje savetodavaca su predali dopis u kome je navedeno da su eventualni dopunski zahtevi izlišni jer je predata sva dokumentacija. Istog dana pokušano je uručenje dopisa direktora tužilji u kome je navedeno da se tužilja usmeno izjasnila da je spremna da preda traženu dokumentaciju i pozvana je da 01.07.2011. godine, dokumentaciju preda direktoru u kancelariji. Tužilja je odbila prijem ovog poziva, pa je poziv istaknut na oglasnoj tabli. Tužilja nije 01.07.2011. godine došla u kancelariju direktora. Rešenjem od 15.09.2011. godine, tužilji je otkazan ugovor o radu zbog nepoštovanja radne discipline. Prethodno je dostavljeno upozorenje o postojanju razloga za otkaz.

Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su pravilno primenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtev.

Po članu 179. stav 1. tačka 3. Zakona o radu, poslodavac može zaposlenom da otkaže ugovor o radu ako za to postoji opravdani razlog koji se odnosi na radnu sposobnost zaposlenog, njegovo ponašanje i potrebe poslodavca i to ako zaposleni ne poštuje radnu disciplinu propisanu aktom poslodavca, odnosno ako je njegovo ponašanje takvo da ne može da nastavi rad kod poslodavca.

Tužilja nije mogla na osnovu sopstvene procene da je radni zadatak šikanozan i da se ne uvažava njeno znanje, integritet i ljudsko dostojanstvo, kako se u reviziji neosnovano navodi, da odbije da ga izvrši na način kako joj je naloženo. Tužilja je demonstrativno traženu dokumentaciju ostavila na pod u kancelariji tehničkog sekretara ne pokušavajući da radni zadatak izvrši u roku, odbila je da primi poziv direktora da dođe u njegovu kancelariju i da izvrši primopredaju dokumentacije u roku koji joj je ostavljen i ne tražeći dodatna uputstva za rad ili potrebna objašnjenja i pomoć. Pravilan je zaključak nižestepenih sudova da poslodavac nije bio dužan da upravo takvo ponašanje tužilje predvidi svojim opštim aktom, kao čin nepoštovanja radne discipline, jer se radi o ponašanju koje je neadekvatno i zbog koga zaposleni ne može da nastavi rad kod poslodavca, što predstavlja razlog za otkaz ugovora o radu propisan članom 179. stav 1. tačka 3. Zakona o radu.

Na osnovu člana 405. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća sudija

Ljubica Milutinović,s.r.