Rev2 1256/2023 3.19.1.25.1.3; dozvoljenost revizije

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 1256/2023
06.09.2023. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija Dragane Marinković, predsednika veća, Marine Milanović i Zorice Bulajić, članova veća, u parnici tužioca – protivtuženog AA iz ... čiji je punomoćnik Vesna Mihailović, advokat iz ..., protiv tuženog – protivtužioca „FILA NORTH GRUPA“ DOO Novi Sad, čiji je punomoćnik Milan Unković, advokat iz ..., radi naknade štete i uplate doprinosa, odlučujući o reviziji tuženog – protivtužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 3264/22 od 23.11.2022. godine, u sednici veća održanoj 06.09.2023. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog – protivtužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 3264/22 od 23.11.2022. godine.

ODBIJA SE zahtev tužioca – protivtuženog za naknadu troškova odgovora na reviziju.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P1 1699/21 od 18.04.2022. godine (ispravljena rešenjem od 09.06.2022. godine), stavom prvim izreke, odbačena je tužba tužioca – protivtuženog u delu da se obaveže tuženi – protivtužilac da u njegovo ime i u njegovu korist uplati pripadajuće poreze na zarade nadležnoj poreskoj upravi na dosuđene iznose glavnice na ime naknade štete i da podnese pojedinačne poreske prijave o obračunatim porezima i doprinosima na mesečnom nivou za svaki mesec nadležnoj poreskoj upravi na ime i za račun tužioca za period od 09.10.2013. do 18.11.2019. godine. Stavom drugim izreke usvojen je tužbeni zahtev tužioca – protivtuženog pa je obavezan tuženi – protivtužilac da mu isplati na ime naknade štete zbog nezakonitog otkaza ugovora o radu usled neisplaćenih zarada i drugih ličnih primanja za period od prestanka radnog odnosa 09.10.2013. godine do 18.11.2019. godine pojedinačne mesečne iznose sa zakonskom zateznom kamatom počev od dospelosti pa do isplate (bliže navedene u ovom stavu) kao i da u ime i za račun tužioca – protivtuženog uplati doprinose za obavezno socijalno osiguranje za period od 09.10.2013. do 18.11.2019. godine, na dosuđene iznose glavnica na ime naknade štete i to doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje nadležnom Republičkom fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje, doprinose za socijalno i zdravstveno osiguranje nadležnom Republičkom fondu za socijalno i zdravstveno osiguranje, doprinose za osiguranje za slučaj nezaposlenosti nadležnoj Nacionalnoj službi za zapošljavanje, Filijala Beograd, sve po stopama važećim na dan uplate. Stavom trećim izreke tužbeni zahtev tuženog – protivtužioca delimično je usvojen pa je obavezan tužilac – protivtuženi da tuženom – protivtužiocu vrati stečeno bez osnova i isplati iznos od 200.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 31.11.2019. godine. Stavom četvrtim izreke odbijen je tužbeni zahtev tuženog – protivtužioca u delu kojim je predložio da mu tužilac – protivtuženi vrati stečeno bez osnova i isplati prvi iznos od 100.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od traženog dana 31.10.2013. godine do dosuđenog dana 31.11.2019. godine, a drugi iznos od 100.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od traženog dana 21.10.2013. do dosuđenog dana 31.11.2019. godine. Stavom petim izreke obavezan je tuženi – protivtužilac da tužiocu – protivtuženom nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 356.642,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana izvršnosti presude pa do konačne isplate. Stavom šestim izreke obavezan je tužilac – protivtuženi da tuženom – protivtužiocu nadoknadi troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 57.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana izvršnosti presude pa do konačne isplate. Stavom sedmim izreke odbijen je tužbeni zahtev u delu kojim tužilac – protivtuženi potražuje isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos na ime parničnih troškova za period od pravnosnažnosti pa do dana izvršnosti presude. Stavom osmim izreke odbijen je tužbeni zahtev u delu kojim je tuženi – protivtužilac potraživao isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos na ime parničnih troškova za period od dana presuđenja do dana izvršnosti presude.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 3264/22 od 23.11.2022. godine, stavom prvim izreke, delimično je preinačena prvostepena presuda tako što je odbijen tužbeni zahtev kojim je traženo da se obaveže tuženi – protivtužilac da tužiocu – protivtuženom na ime naknade štete zbog nezakonitog otkaza ugovora o radu usled neisplaćenih zarada i drugih primanja za period od 01.08.2019. do 18.11.2019. godine isplati pojedinačne mesečne iznose sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti pa do isplate (bliže navedene u ovom stavu), kao i rešenje o troškovima postupka tako što je odbijen zahtev tuženog – protivtužioca za naknadu troškova parničnog postupka preko iznosa od 19.500,00 dinara sa traženom zakonskom zateznom kamatom, dok su u prostalom delu žalba tužioca – protivtuženog i žalba tuženog – protivtužioca odbijene i prvostepena presuda u preostalom usvajajućem delu odluke o tužbenom zahtevu i odbijajućem delu odluke o protivtužbenom zahtevu, usvajajućem delu odluke o naknadi troškova postupka po zahtevu tužioca – protivtuženog te u preostalom usvajajućem delu odluke o naknadi troškova postupka po zahtevu tuženog – protivtužioca i u delu kojim je odbijen zahtev tuženog – protivtužioca za isplatu zatezne kamate na iznos naknade troškova postupka potvrđena. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi – protivtužilac da tužiocu – protivtuženom naknadi troškove drugostepenog postupka u iznosu od 11.880,00 dinara. Stavom trećim izreke odbijen je zathev tuženog – protivtužioca za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi – protivtužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s pozivom na odredbu člana 403. stav 2. tačka 2. u vezi člana 407. stav 1. tač. 1, 2, 3. i 4. ZPP.

Tuženi je odgovorio na reviziju tuženog.

Ispitujući reviziju u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 ... 18/20), a u vezi člana 92. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, broj 10/23) Vrhovni sud je ocenio da revizija tuženog – protivtužioca nije dozvoljena.

Članom 441. ZPP propisano je da je revizija dozvoljena u parnicama o sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. Tužbom podnetom 04.03.2021. godine tužilac zahteva naknadu štete zbog nezakonitog otkaza usled neisplaćenih zarada i drugih ličnih primanja. Zahtev za naknadu štete zbog neisplaćenih zarada ne predstavlja spor o zasnivanju, postojanju ili prestanku radnog odnosa u kome bi revizija uvek bila dozvoljena.

Pored toga revizija nije dozvoljena ni shodno odredbi člana 403. stav 3. ZPP kojom je propisano da revizija nije dozvoljena u imovinsko pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe. Tužba u ovoj pravnoj stvari sa zahtevom za naknadu štete u vidu izgubljene zarade zbog nezakonitog otkaza podneta je 04.03.2021. godine, a vrednost predmeta spora o kome je odlučeno pobijanom presudom je 4.789.153,92 dinara sa zakonskom zateznom kamatom. Presudom donetom u drugom stepenu delimično je preinačena prvostepena presuda tako što je odbijen tužbeni zahtev za isplatu neisplaćene zarade i drugih primanja za avgust, septembar, oktobar i novembar mesec u ukupnom iznosu od 171.081,38 dinara, dok je u preostalom delu koji se odnosi na isplatu neisplaćene zarade, doprinose, odluku o protivtužbenom zahtevu i troškovima postupka, prvostepena presuda potvrđena i odbijena kao neosnovana žalba tuženog – protivtužioca pa kako vrednost pobijanog dela ne prelazi iznos od 40.000 evra na dan podnošenja tužbe (iznosi 39.276,21 evra) to revizija nije dozvoljena shodno odredbi člana 403. stav 3. ZPP.

Kako je tuženi – protivtužilac reviziju izjavio protiv drugostepene odluke kojom je preinačena prvostepena presuda i smanjena njegova obaveza, to revizija protiv preinačujućeg dela prvostepene presude nije dozvoljena jer ju je izjavila stranka čije pravo je zbog preinačenja prvostepene presude nije uskraćeno, odnosno smanjeno.

Revizija nije dozvoljena ni protiv odluke o kamati jer ona shodno članu 28. ZPP ne čini vrednost spora, merodavnu za izjavljivanje revizije.

Sa svega iznetog na osnovu člana 413. ZPP odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Kako troškovi sastava odgovora na reviziju ne predstavljaju one troškove koji su potrebni radi vođenja parnice to je odlučeno kao u stavu drugom izreke na osnovu člana 154. stav 1. ZPP.

Predsednik veća – sudija

Dragana Marinković, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić