Rev2 1257/2020 3.5.15; prestanak radnog odnosa

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1257/2020
23.12.2020. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jasminke Stanojević, predsednika veća, Spomenke Zarić i Biserke Živanović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Milanka Tanasković, advokat iz ..., protiv tuženog PD „Inter SIB“ DOO Beograd, čiji je punomoćnik Zlatan Kurtović, advokat iz ..., radi poništaja rešenja i isplate, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 2637/19 od 04.02.2020. godine, u sednici od 23.12.2021. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 2637/19 od 04.02.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Raškoj P1 100/19 od 27.05.2019. godine, stavom prvim izreke poništeno je rešenje tuženog od 12.08.2016. godine kojim je tužiocu otkazan ugovor o radu od 01.07.2016. godine. Stavom drugim izreke tuženi je obavezan da tužiocu naknadi štetu u visini izgubljene zarade za period od 05.08.2016. godine do 05.10.2016. godine, ukupno 36.921,57 dinara sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne mesečne iznose od dospelosti do isplate. Stavom trećim izreke tuženi je obavezan da za tužioca na dosuđene iznose uplati doprinose penzijskog i invalidskog osiguranja nadležnom fondu. Stavom četvrtim izreke tuženi je obavezan da tužiocu na ime umanjenja naknade za rad za avgust 2016. godine isplati 7.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 01.10.2016. godine do isplate. Stavom petim izreke tuženi je obavezan da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 114.872,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 2637/19 od 04.02.2020. godine, stavom prvim izreke odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda u stavovima prvom, drugom i trećem izreke. Stavom drugim izreke preinačena je prvostepena presuda u stavovima četvrtom i petom izreke tako što je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca da mu tuženi isplati 7.000,00 dinara na ime umanjenja naknade za rad za avgust 2016. godine sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Tuženi je obavezan da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 236.920,00 dinara.

Protiv drugostepene presude, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu u smislu člana 408. važećeg Zakona o parničnom postupku - ZPP i utvrdio da revizija tuženog nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Revizijom se neosnovano ukazuje na bitnu povredu postupka iz člana 374. stav 1. ZPP učinjenu pred drugostepenim sudom, jer su u obrazloženju drugostepene presude ocenjeni bitni žalbeni navodi, u smislu člana 396. stav 1. ZPP.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je kod tuženog bio u radnom odnosu na određeno vreme na poslovima prodavca u maloprodaji derivata u ..., po više zaključenih ugovora o radu. Poslednjim ugovorom o radu od 04.07.2016. godine tužilac je radni odnos kod tuženog zasnovao na određeno vreme od 3 meseca, sa početkom rada istog dana, a ugovorom je predviđena obaveza tužioca da vrši naplatu i izdavanje fiskalnog računa za izdato gorivo, gas i robu na bezinskoj pumpi, i da odgovara za ispravan i zakonit rad na fiskalnoj kasi. Tužilac je tuženom dostavio upozorenje o postojanju otkaznih razloga 29.07.2016. godine, zbog učinjene povrede radne obaveze - neizdavanja fiskalnih računa dana 15.07.2016. godine. Nakon toga, doneto je pobijano rešenje od 12.08.2016. godine kojim je tužiocu otkazan ugovor o radu zbog toga što je svojom krivicom učinio povredu radne obaveze – nesavesno i nemarno izvršavanje radnih obaveza propisanih aktom poslodavca. Punomoćnik tuženog je tokom postupka izjavio da je u otkaznom rešenju greškom kao dan učinjene povrede radne obaveze naveden 15.07.2016. godine, umesto 01.07.2016. godine. U postupku je utvrđeno da je tužilac kucao račune na fiskalnoj kasi, ali da ih nije predao kupcu i da proces rada na pumpi nije moguće kontinuirano sprovesti dok se račun ne otkuca na fiskalnoj kasi. Tužilac je u trenutku kontrole obavljao i poslove naplate i točenja goriva, a zbog velikog broja kupaca nije stigao da otkucane račune preda kupcima, te da su na isti način postupali i drugi zaposleni u istoj situaciji. Utvrđeno je takođe da navedeni propust u tužiočevom ponašanju nije imao posledica po tuženog.

Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je u nižestepenim presudama primenjeno materijalno pravo kada je poništeno kao nezakonito rešenje tuženog kojim je tužiocu otkazan ugovor o radu, tuženi obavezan da mu isplati naknadu štete u visini izgubljene zarade, kao i doprinose penzijskog i invalidskog osiguranja na dosuđene iznose.

Prema članu 179. stav 2. tačka 1. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“ 24/05 ... 75/14), poslodavac može da otkaže ugovor o radu zaposlenom koji svojom krivicom učini povredu radne obaveze i to ako nesavesno ili nemarno izvršava radne obaveze.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, u nižestepenim presudama pravilno je ocenjeno da u konkretnom slučaju nisu bili ispunjeni zakonski uslovi da se tužiocu po ovom osnovu otkaže ugovor o radu, jer na njegovoj strani nije postojala krivica za učinjenu povredu radne obaveze, već se radilo o nehatu, što proizlazi iz utvrđenog činjeničnog stanja da je tužilac račune kucao na fiskalnoj kasi, ali da ih nije predavao zbog velikog broja kupaca, te da su na taj način postupali i drugi zaposleni u istoj situaciji, što nije imalo štetne posledice za tuženog. S obzirom na navedeno, nisu ispunjeni zakonski uslovi iz navedene odredbe da se tužiocu otkaže ugovor o radu, pa je pravilno pobijano rešenje poništeno kao nezakonito i tuženi obavezan da tužiocu naknadi štetu zbog izgubljene zarade, u smislu člana 191. st.1. i 2. Zakona o radu.

Revizijom tuženog kojom se ističe pogrešna primena odredaba člana 179. stav 2. tačka 1. Zakona o radu, zapravo se osporava ocena izvedenih dokaza i utvrđeno činjenično stanje, zbog čega se revizija ne može podneti, prema članu 407. stav 2. ZPP.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci, na osnovu člana 414. stav 1. ZPP.

Predsednik veća - sudija

Jasminka Stanojević, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić