Rev2 1281/2019 3.5.9

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1281/2019
20.02.2020. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislave Apostolović, predsednika veća, Branislava Bosiljkovića, Branke Dražić, Danijele Nikolić i Marine Milanović, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Miloš Trajković advokat iz ..., protiv tuženog RTB „BB“ Grupa VV DOO iz ..., čiji je punomoćnik Aleksandar Novaković advokat iz ..., radi isplate jubilarne nagrade, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 2090/2018 od 14.12.2018. godine, u sednici veća održanoj dana 20.02.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 2090/2018 od 14.12.2018. godine.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž 2090/2018 od 14.12.2018. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Boru P1 48/18 od 07.06.2018. godine, stavom prvim izreke, obavezan je tuženi da na ime jubilarne nagrade za 40 godina neprekidnog rada isplati tužiocu iznos od 222.450,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 07.08.2016. godine do isplate, u roku od osam dana pod pretnjom izvršenja. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da naknadi tužiocu troškove parničnog postupka u iznosu od 70.600,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate, u roku od 15 dana pod pretnjom izvršenja.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž 2090/2018 od 14.12.2018. godine odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena presuda Osnovnog suda u Boru P1 48/18 od 07.06.2018. godine.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, blagovremeno izjavio posebnu reviziju predviđenu članom 404. Zakona o parničnom postupku (ZPP).

Prema toj odredbi, revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako Vrhovni kasacioni sud oceni da je potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, ujednačiti sudsku praksu ili dati novo tumačenje prava.

Iz navedene odredbe proizilazi da se posebna revizija može izjaviti samo zbog pogrešne primene materijalnog prava, pa je zato za ocenu njene dopuštenosti irelevantan revizijski razlog o učinjenim bitnim povredama odredaba parničnog postupka.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, u ovom sporu nema pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana koja bi trebalo razmotriti. U konkretnom slučaju ne postoji potreba za novim tumačenjem prava - član 120. stav 1. tačka 1. Zakona o radu kojim je propisano da se opštim aktom i ugovorom o radu može utvrditi pravo zaposlenog na jubilarnu nagradu i odredbi kolektivnog ugovora kod tuženog kojima je predviđeno da je tuženi dužan da nagradi zaposlene koji su kod njega na radu proveli određeno vreme i da se jubilarna nagrada za 40 godina rada isplaćuje u visini 2,5 prosečne mesečne zarade (član 92. stav 1. i 2. tačka 5), te da se pod zaradom podrazumeva zarada u bruto iznosu koja, pored neto iznosa koji se isplaćuje zaposlenom, sadrži poreze i doprinose koji se plaćaju iz zarade (član 57. stav 2). Presuda Vrhovnog kasacionog suda Rev2 1768/2016 od 11.04.2017. godine doneta je u sporu za isplatu otpremnine i zato ne može biti primer za neujednačenu sudsku praksu u sporu za naplatu jubilarne nagrade, dok je odlukom Ustavnog suda Už 6583/2012 od 25.03.2015. godine odlučivano u ustavnoj žalbi zbog povrede prava na pravično suđenje u radnom sporu za naplatu otpremnine.

Iz ovih razloga, odlučeno je kao u prvom stavu izreke.

U sporu za naplatu novčanog potraživanja iz radnog odnosa o dozvoljenosti revizije odlučuje se na osnovu člana 403. stav 3. ZPP u vezi sa članom 436. istog zakona - prema vrednosti predmeta spora pobijanog dela.

U ovom slučaju vrednost predmeta spora pobijanog dela iznosi 222.450,00 dinara (član 28. stav 1. ZPP) i očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost iznosa od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe koja je merodavna za ocenu dozvoljenosti revizije u smislu člana 403. stav 3. ZPP.

S`toga je revizija tužene nedozvoljena, pa je primenom člana 413. ZPP, olučeno kao u drugom stavu izreke.

Predsednik veća - sudija

Branislava Apostolović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić