Rev2 1297/2019 3.7.1; zlostavljanje na radu

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1297/2019
13.05.2020. godina
Beograd

 

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Božidara Vujičića, predsednika veća, Vesne Subić, Jelice Bojanić Kerkez, Vesne Popović i Gordane Komnenić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Jovana D. Todorović, advokat iz ..., protiv tužene Gradske Opštine Voždovac iz Beograda, koju zastupa Pravobranilaštvo GO Voždovac, radi utvrđenja zlostavljanja na radu i naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1583/18 od 01.11.2018. godine, u sednici veća održanoj 13.05.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1583/18 od 01.11.2018. godine, primenom člana 404. ZPP.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1583/18 od 01.11.2018. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Beogradu P1 90/15 od 06.11.2017. godine, stavom prvim izreke, odbačena je tužba u delu kojim je traženo da se tužena obaveže da tužiocu isplati iznos od 75.000,00 dinara na ime naknade materijalne štete u vidu razlike u zaradi između ostvarene zarade za vreme nepravedne sprečenosti za rad i punog iznosa zarade za mesec oktobar 2014. godine i mart-maj 2015. godine, sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana podnošenja tužbe pa do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev za utvrđenje da je tužilac kod tužene Gradske Opština Voždovac pretrpeo zlostavljanje na radu od strane BB sa svojstvom rukovodioca ... inspekcije i da se za ubuduće zabrani vršenje ponašanja koje predstavlja zlostavljanje na radu. Stavom trećim izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev da se obaveže tužena da tužiocu isplati iznos od 500.000,00 dinara na ime naknade nematerijalne štete usled pretrpljenih duševnih bolova i straha kao posledice zlostavljanja na radu, sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana podošenja tužbe do isplate. Stavom četvrtim izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev tužioca kojim je traženo da sud naredi tuženoj objavljivanje presude u javnom glasilu - dnevnim novinama „Politika“ na trošak tuženog. Stavom 5 izreke obavezan je tužilac da na ime troškova parničnog postupka isplati tuženoj iznos od 93.000,00 dinara u roku od 8 dana od dana prijema pismenog otpravka presude.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1583/18 od 01.11.2018. godine, odlučeno je o žalbi tužioca i prvostepena presuda je potvrđena u stavu drugom, trećem i četvrtom izreke, a ukinuta su rešenja sadržana u stavu prvom i petom izreke i u tom delu predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložio da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom, pozivom na član 404. ZPP.

Primenom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 72/11 i 55/14) posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda, potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i kada je potrebno novo tumačenje prava. Prema stavu 2. istog člana, ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni kasacioni sud ceni u veću od pet sudija.

Ceneći ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije, Vrhovni kasacioni sud je imao u vidu da iz navoda revizije tužioca ne proizilazi da postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa, odnosno pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, a ne postoji ni potreba novog tumačenja prava, kao ni neujednačena sudska praksa, već se osporava utvrđeno činjenično stanje. U konkretnom slučaju, odluka o traženoj zaštiti je uslovljena rezultatom raspravljanja i činjeničnim stanjem utvrđenim u postupku na kojem je u odgovarajućoj primeni prava zasnovana.

Na osnovu iznetog, Vrhovni kasacioni sud je ustanovio da nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ZPP, i odlučio kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Tužbom podnetom 02.04.2015. godine tražena je zaštita od zlostavljanja na radu, naknada nematerijalne štete u iznosu od 500.000,00 dinara i naknada materijalne štete u iznosu od 75.000,00 dinara. U tužbi je označna vrednost predmeta spora 575.000,00 dinara, što prema srednjem kursu NBS važećem na dan podnošenja tužbe od 120,1433 dinara za 1 evro, predstavlja dinarsku protiv-vrednost 4.785,95 evra. Prvostepenom presudom od 06.11.2017. godine je odbijen zahtev za zaštitu od zlostavljanja na radu i naknadu nematerijalne štete u iznosu od 500.000,00 dinara, a odbačena tužba u delu tražene naknade materijalne štete u iznosu od 75.000,00 dinara. Drugostepenom presudom od 01.11.2018. godine je potvrđena prvostepena presuda u odbijajućem delu o tužbenom zahtevu.

U konkretnom slučaju, predmet spora ne odnosi se na zasnivanje, prestanak ili postojanje radnog odnosa, tako da revizija tužioca nije dozvoljena u smislu člana 441. ZPP, a nedozvoljena je i u odnosu na novčano potraživanje akcesorne prirode u smislu člana 403. stav 3. ZPP.

Spor zasnovan u ovoj parnici nije spor o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa, u kojem bi po izričitom slovu odredbe člana 441. ZPP revizija bila dozvoljena jedino po takvoj vrsti radnog spora. To proizilazi iz odredbe člana 29. stav 1. Zakona o sprečavanju zlostavljanja na radu kojom je propisano da spor iz stava 1. i 2. ovog člana jeste radni spor (spor po tužbi protiv poslodavca zbog zlostavljanja na radu ili u vezi sa radom).

Imajući u vidu označenu vrednost predmeta spora, visinu novčanog zahteva za naknadu nematerijalne štete i novčanog zahteva za naknadu materijalne štete, Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija tužioca nedozvoljena.

Noveliranom odredbom člana 403. stav 3. ZPP je propisano da ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, revizija nije dozvoljena. Taj iznos je, prema članu 23. stav 3. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 55/14), relevantan za ocenu dozvoljenosti revizije u postupku koji je pravnosnažno okončan nakon stupanja na snagu navedenih izmena.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 413. ZPP odlučio kao u izreci rešenja.

Predsednik veća - sudija

Božidar Vujičić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić