Rev2 1317/2021 3.19.1.25.1.3; dozvoljenost revizije

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1317/2021
30.06.2021. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Božidara Vujičića, predsednika veća, Vesne Subić, Jelice Bojanić Kerkez, Gordane Komnenić i Vesne Popović, članova veća, u pravnoj stvari tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Svetislav Jovanović, advokat iz ..., protiv tuženog Saobraćajnog preduzeća „Lasta“ a.d. Beograd, Samostalnog sindikata SP Lasta AD Beograd i Nezavisnog sindikata radnika SP Lasta AD Beograd, čiji je zajednički punomoćnik Dragan Milovanović, advokat iz ..., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv rešenja Apelacionog suda u Beogradu Gž1 674/2021 od 12.02.2021. godine, u sednici veća održanoj dana 30.06.2021. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužilje izjavljena protiv rešenja Apelacionog suda u Beogradu 674/2021 od 12.02.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Višeg suda u Beogradu P1 187/19 od 26.11.2020. godine, stavom prvim izreke, taj sud se oglasio apsolutno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari, ukinuo sve sprovedene radnje i odbacio tužbu. Stavom drugim izreke, obavezana je tužilja da tuženima naknadi troškove postupka u iznosu od 69.000,00 dinara.

Rešenjem Apelacionog suda u Beogradu Gž1 674/21 od 12.02.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužilje i potvrđeno je rešenje Višeg suda u Beogradu P1 187/19 od 26.11.2020. godine. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev tužilje za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv pravnosnažnog rešenja donetog u drugom stepenu, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju, zbog pogrešene primene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao dozvoljenost izjavljene revizije u smislu člana 420. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11...18/20) i ocenio da je revizija nedozvoljena.

Prema članu 420. stav 1. ZPP stranke mogu da izjave reviziju protiv rešenja drugostepenog suda kojim je postupak pravnosnažno okončan, dok je stavom 2. istog člana propisano da revizija protiv rešenja iz stava 1. ovog člana nije dozvoljena u sporovima u kojima ne bi bila dozvoljena revizija protiv pravnosnažne presude. Stavom 6. istog člana je propisano da se u postupku povodom revizije protiv rešenja shodno primenjuju odredbe ovog zakona o reviziji protiv presude.

Odredbom člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, propisano je da je revizija nedozvoljena, ako je izjavljena protiv presude protiv koje po zakonu ne može da se podnese, a odredbom člana 403. stav 3. ZPP je propisano da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužilja je zahtevom tužbe tražila utvrđenje da je ništav član 52. stav 1. Kolektivnog ugovora broj 5457 od 18.06. 2016.godine zato što su tom odredbom utvrđeni nepovoljniji uslovi rada od uslova utvrđenih zakonom.

Pravnosnažnim rešenjem apelacionog suda potvrđeno je rešenje višeg suda kojim se sud oglasio apsolutno nenadležnim, ukinuo sve sprovedene radnje i odbacio tužbu. U konkretnom slučaju nije reč o sporu o pojedinom spornom pitanju u postupku zaključivanja kolektivnog ugovora, odnosno izmena i dopuna zaključenog kolektivnog ugovora, niti je reč o sporu u vezi sa primenom kolektivnog ugovora koji je na snazi, već je reč o zahtevu koji za predmet ima utvrđenje ništavosti već zaključenog kolektivnog ugovora, odnosno jedne njegove odredbe, sa aspekta usklađenosti sa zakonskim propisom, odnosno zakonitosti, što ne spada u nadležnost suda opšte nadležnosti. Ovde se ne radi o sporu povodom kolektivnih ugovora u smislu člana 443. Zakona o parničnom postupku.

Članom 443. Zakona o parničnom postupku propisano je da u postupku u parnicama povodom kolektivnih ugovora učesnici u zaključivanju kolektivnog ugovora ostvaruju zaštitu prava kada nastane spor o pojedinom spornom pitanju u postupku zaključivanja, odnosno izmena i dopuna zaključenog kolektivnog ugovora, pod uslovnom da spor o spornom pitanju nije rešen mirnim putem ili putem arbitraže koju su obrazovali učesnici kolektivnog ugovora u skladu sa odredbama posebnog zakona. U parnicama povodom kolektivnih ugovora zaštitu ostvaruju učesnici u zaključivanju kolektivnog ugovora i upravo su oni učesnici u postupku u takvoj parnici. U toj vrsti parnice revizija je dozvoljena (član 447. ZPP ). Ovde se, međutim, ne radi o takvoj parnici. Zato nema mesta oceni da je revizija dozvoljena po članu 447. ZPP.

Revizija nije dozvoljena po vrsti spora, kako je napred obrazloženo, a ni po vrednosti predmeta spora.

Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 13.11.2019. godine, vrednost predmeta spora nije naznačena. Prvostepeno rešenje doneto je 26.11.2020. godine, a drugostepeno rešenje doneto je 12.02.2021. godine. Odredbom člana 28. Zakona o sudskim taksama, propisano je da ako se po odredbama člana 21. do 27. tog zakona, ne može utvrditi vrednost predmeta spora, kao vrednost predmeta spora uzima se iznos od 15.000,00 dinara, bez obzira koji je sud nadležan za njegovo rešavanje, te u smislu člana 420. stav 2. ZPP zbog vrednosti predmeta spora u ovoj pravnoj stvari ni revizija protiv pravnosnažne presude ne bi bila dozvoljena.

Zbog navedenog je Vrhovni kasacioni sud ocenio da je revizija nedozvoljena i primenom člana 413. u vezi člana 420. ZPP odlučio kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Božidar Vujičić, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić