Rev2 1337/2020 3.5.15.4.8 tehnološki višak

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1337/2020
16.07.2020. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Katarine Manojlović Andrić, predsednika veća, Gordane Džakula i Slađane Nakić Momirović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Jovan Ristić, advokat iz ..., ul. ... br. ..., protiv tuženog Javnog preduzeća za razvoj Gradske opštine Grocka sa sedištem u Grockoj, čiji je punomoćnik Aleksandar Budalić, advokat iz ..., ul. ... br. ..., radi poništaja rešenja i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1758/19 od 18.10.2019. godine, u sednici održanoj 16.07.2020. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1758/19 od 18.10.2019. godine.

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev tuženog za naknadu troškova revizijskog postupka.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Drugog osnovnog suda u Beogradu 4P1 56/2017 od 04.12.2018. godine, stavom prvim izreke, poništeno je kao nezakonito rešenje tuženog broj ... od 04.01.2017. godine, kojim je tužiocu otkazan ugovor o radu. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužioca vrati na rad u roku od osam dana od dostavljanja otpravka presude. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu na ime troškova parničnog postupka naknadi iznos od 116.250,00 dinara, u roku od osam dana od dana dostavljanja otpravka presude, dok je odbijen zahtev za naknadu troškova u iznosu od 26.250,00 dinara, koji predstavlja razliku između dosuđenog i traženog iznosa od 142.500,00 dinara. Stavom četvrtim izreke presude, odbijen je zahtev tuženog da se obaveže tužilac da mu naknadi troškove parničnog postupka.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1758/19 od 18.10.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena presuda Drugog osnovnog suda u Beogradu 4P1 56/2017 od 04.12.2018. godine.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu presudu na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku (''Službeni glasnik RS'', br. 72/11, 49/13-US, 74/13-US i 55/14) – u daljem tekstu: ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije osnovana.

U postupku donošenja pobijane presude nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, kao ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 407. stav 1. ZPP, zbog kojih se revizija može izjaviti. U postupku po žalbi, drugostepeni sud nije propustio da primeni niti je nepravilno primenio odredbe procesnog zakona, što je bilo ili moglo biti od uticaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je bio u radnom odnosu kod tuženog na neodređeno vreme u periodu od 22.07.2015. godine do 31.12.2016. godine, na osnovu zaključenog Ugovora o radu br. ... na osnovu koga je obavljao poslove ..., za koje je imao sertifikat Uprave za javne nabavke, koji je stekao dana .. .2011. godine, a prema Pravilniku o postupku izdavanja sertifikata za službenike za ... („Službeni glasnik RS“, br.50/09). Tuženi je doneo nov Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji poslova i radnih zadataka pod brojem ... od 02.12.2016. godine, kojim su izmenjeni uslovi u pogledu stručne spreme za službenika za ..., koje radno mesto je sistematizovano u okviru Odeljenja pravnih i opštih poslova. Prema novim odredbama navedenog pravilnika, za radno mesto službenika za ... propisan je VII ili VI stepen stručne spreme pravnog smera. Kako tužilac nije imao VII stepen stručne spreme pravnog smera, već VI stepen stručne spreme inženjera informatike, rešenjem tuženog broj ... od 04.01.2017. godine, koje je doneto s pozivom na odredbu člana 179. stav 5. tačka 1. Zakona o radu, tužiocu je otkazan ugovor o radu od 22.07.2015. godine, sa danom 31.12.2016. godine. Rešenje o otkazu je doneto s obrazloženjem da su usled organizacionih promena kod tuženog, nakon donošenja novog Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji poslova i radnih zadataka od 02.12.2016. godine, promenjeni uslovi za obavljanje poslova na radnom mestu na koje je tužilac bio raspoređen, a koje uslove tužilac više ne ispunjava, niti je bilo moguće da mu se obezbedi drugi posao koji bi odgovarao njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu. Tuženi je u toku 2017. i 2018. godine, na osnovu ugovora o dopunskom radu, angažovao BB zaposlenog u JP „...“ radi obavljanja poslova službenika za ... za novčanu naknadu od 15.000,00 dinara mesečno. U periodu od 14.06. do 31.12.2016. godine, dok je tužilac bio odsutan zbog bolesti i godišnjeg odmora, tuženi je za obavljanje navedenih poslova angažovao VV na osnovu ugovora o dopunskom radu. Ugovori o dopunskom radu su zaključivani sa licima koja nemaju stručnu spremu propisanu novim Pravilnikom tuženog, nego sertifikat za službenika za javne nabavke (koji poseduje i tužilac). Radno mesto službenika za ... kod tuženog je ostalo upražnjeno.

Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo kada su usvojili zahtev tužioca i poništili kao nezakonito rešenje tuženog o otkazu ugovora o radu.

Odredbom člana 179. stav 5. tačka 1. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“, br. 24/05 ...75/14), koja je važila u vreme donošenja rešenja o otkazu, bilo je propisano da zaposlenom može da prestane radni odnos ako za to postoji opravdan razlog koji se odnosi na potrebe poslodavca, i to ako usled tehnoloških, ekonomskih ili organizacionih promena prestane potreba za obavljanje određenog posla ili dođe do smanjenja obima posla.

Imajući u vidu ovako utvrđeno činjenično stanje i citiranu odredabu člana 179. stav 5. tačka 1. Zakona o radu, Vrhovni kasacioni sud nalazi da je pravilno stanovište nižestepenih sudova, da izmenjeni uslovi za obavljanje poslova službenika za ... novodonetom Pravilniku, ne mogu biti razlog za otkaz ugovora o radu tužiocu kao tehnološkom višku. Radno mesto službenika za ... kod tuženog je i dalje sistematizovano i potreba za obavljanjem ovih poslova i dalje postoji. Tužilac je ispunjavao uslove za obavljanje ovih poslova propisane odredbama čl. 54. i 134. Zakona o javnim nabavkama („Službeni glasnik RS“ br. 124/12...68/15), kako u vreme zasnivanja – tako i u vreme prestanka radnog odnosa, a tuženi za obavljanje poslova javnih nabavki nije angažovao lica koja ispunjavaju uslove predviđene novim Pravilnikom.

Nižestepeni sudovi su pravilno zaključili da je rešenje o prestanku radnog odnosa nezakonito i iz formalnih razloga, jer radni odnos ne može prestati retroaktivno, s obzirom na to da je rešenje o otkazu ugovora o radu doneto 04.01.2017. godine, a radni odnos prestao 31.12.2016. godine.

Kako je tužiocu nezakonito prestao radni odnos, pravilno je primenom člana 191. stav 1. Zakona o radu obavezan tuženi da tužioca vrati na rad.

Vrhovni kasacioni sud nije posebno cenio navode revizije imajući u vidu da se u reviziji u suštini ponavljaju navodi isticani u žalbi koji su bili predmet detaljne i pravilne ocene u drugostepenoj presudi.

Imajući u vidu izneto, na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Kako je revizija tuženog odbijena kao neosnovana, u smislu člana 153. stav 1. ZPP, odbijen je i zahtev za naknadu troškova revizijskog postupka.

Predsednik veća-sudija

Katarina Manojlović Andrić,s.r.

Za tačnost otpravka 

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić