Rev2 1342/2018 povreda radne obaveze

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1342/2018
27.06.2019. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Predraga Trifunovića, predsednika veća, Jelene Borovac i Zvezdane Lutovac, u parnici tužioca AA iz ..., koga zastupa dr Enike Veg, advokat iz ..., protiv tuženog Dom za decu i omladinu ometenu u razvoju ..., koga zastupa Nikola Petrović, advokat iz ..., radi poništaja rešenja, isplate razlike zarade i naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2593/17 od 12.01.2018. godine, u sednici održanoj 27.06.2019. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2593/17 od 12.01.2018. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P1 1781/14 od 14.07.2017. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se poništi kao nezakonito rešenje o privremenom udaljenju sa rada od 02.07.2014. godine i rešenje o otkazu ugovora o uređivanju međusobnih prava, obaveza i odgovornosti od 25.09.2014. godine i da se obaveže tuženi da ga vrati na njegove ranije poslove defektologa vaspitača ili na druge poslove koji odgovaraju vrsti i stepenu njegove stručne spreme i radnom iskustvu i prijavi tužioca počev od 01.10.2014. godine nadležnim organima obaveznog socijalnog osiguranja; da se obaveže tuženi da tužiocu isplati razliku u zaradi u periodu od 02.07.2014. do 30.09.2014. godine u iznosima bliže opisanim u tom delu izreke; se obaveže tuženi da na dosuđene iznose uplati pripadajuće doprinose i da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2593/17 od 12.01.2018. godine, odbijene su kao neosnovane žalbe stranaka i potvrđena prvostepena presuda.

Protiv pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu tužilac je izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pravilnost pobijane presude u smislu člana 408. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je zasnovao radni odnos kod tuženog na neodređeno vreme i radio kao profesor pedagogije sa VII stepenom stručne spreme na radnom mestu defektolog vaspitač. Poslovi vaspitača defektologa podrazumevaju poslove bliže opisane u nižestepenim presudama. Kritičnog dana 01.07.2014. godine tužilac je, po dolasku na posao, ostavio limenku piva i tašnu u učionici u kojoj su se tada nalazili štićenici BB, VV i GG i izašao na terasu gde je sedeo sa kolegama. Dok je tužilac boravio na terasi GG je popio pivo iz limenke koju je tužilac ostavio u učionici. Drugi štićenik, VV se uplašio da će tužilac njega okriviti što je popio to pivo zbog čega je otišao do tužioca i rekao mu da je to učinio GG. Tužilac je tada došao u učionicu otvorio vrata, uzeo šipku od mašine za vežbanje i pruživši ruku u kojoj je držao šipku rekao BB i VV da tuku GG. Pošto su štićenici to odbili, tužilac je ovom šipkom više puta udario GG. Preostali deo svoje smene tužilac je boravio u učionici. Istog dana došla je vizita koja je pregledala korisnike radi utvrđivanja da li imaju šugu. Zbog toga su štićenici skidali garderobu i tom prilikom je doktorka uočila kod GG povrede na telu koje ne predstavljaju šugu ili neku kožnu bolest. Štićenici su izjavili da je tužilac istukao GG. Po ovom pregledu štićenik je upućen u Urgentni centar gde je pregledan i gde je sačinjen preliminarni lekarski izveštaj u kome je navedeno stanje pacijenta i dijagnoza. U postupku pred nižestepenim sudovima detaljno su opisane preduzete radnje socijalnog radnika i timova koji su formirani Posebnim protokolom za zaštitu dece od zlostavljanja i uznemiravanja u ustanovama socijalne zaštite, radi uspostavljanja i realizacije procesa zaštite dece. Interni tim je sledećeg dana uputio direktoru obaveštenje da postoji opravdana sumnja da je bilo fizičkog zlostavljanja korisnika GG od strane vaspitača AA, da je bezbednost korisnika u paviljonu u celini ugrožena i da postoji opravdan strah pojedinih korisnika da će trpeti posledice zbog svojih izjava. Interni tim je istog dana navedeno obaveštenje dostavio eksternom timu i direktoru tuženog. Direktor tuženog je 02.07.2014. godine doneo upozorenje o postojanju razloga za otkaz ugovora o radu i rešenje o privremenom udaljenju tužioca sa rada (sadržaj upozorenja i rešenja su detaljno opisani u nižestepenim presudama). Povodom ovog događaja protiv tužioca se pred Osnovnim sudom u Novom Sadu vodi krivični postupak zbog krivičnog dela zlostavljanje i mučenje. Rešenje o otkazu doneto je 25.09.2014.godine.

Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo kada su odbili zahtev tužioca za poništaj rešenja o privremenom udaljenju sa rada i rešenja o otkazu, kao i zahteve za naknadu štete i uplatu pripadajućih doprinosa.

Prema članu 165. stav 1. tačka 2. Zakona o radu zaposleni može da bude privremeno udaljen sa rada ako je priroda povrede radne obaveze odnosno nepoštovanja radne discipline ili je ponašanje zaposlenog takvo da ne može da nastavi rad kod poslodavca pre isteka roka iz člana 180. stav 1. ovog zakona. Prema članu 179. stav 2. istog zakona poslodavac može da otkaže ugovor o radu zaposlenom koji svojom krivicom učini povredu radne obaveze.

Pravilima ponašanja zaposlenih u Domu ... u članu 5. stav 1. tačka 16. propisano je da se povredom pravila ponašanja smatra neizvršavanje ili nesavesno, neblagovremeno ili nemarno izvršavanje poslova ili naloga pretpostavljenog u toku rada.

Pravilnikom o zabranjenim postupanjima zaposlenih u socijalnoj zaštiti (''Službeni glasnik RS'' 8/2012) u članu 4. propisano je da se postupanje zaposlenog suprotno zabranama utvrđenim zakonom kojim se uređuje socijalna zaštita i ovim pravilnikom smatra povredom radne obaveze u smislu zakona kojim se uređuje rad. Članom 6. propisano je da je zaposlenom zabranjeno svako fizičko zlostavljanje korisnika (stav 1); da se fizičkim zlostavljanjem korisnika smatra svako postupanje zaposlenog kojim se ugrožava ili dovodi u rizik korisnikovo fizičko zdravlje, opstanak, fizički integritet ili bezbednost (stav 2); postupanje u smislu stava 2. ovog člana je udaranje korisnika pesnicom ili šakom, kaišem, prutom ili drugim predmetima (stav 3. tačka 2).

Imajući u vidu da je u postupku pred nižestepenim sudovima utvrđeno da je tužilac tukao štićenika i na taj način postupio suprotno pravilima struke, suprotno Pravilniku o zabranjenim postupanjima zaposlenih u socijalnoj zaštiti, suprotno pravilima ponašanja zaposlenih u Domu ..., čime je izvršio povredu radne obaveze čija je priroda takva da je morao biti udaljen sa rada (strah štićenika svedoka ovog događaja od ponašanja tužioca prema njima) i koja predstavlja otkazni razlog, da je u postupku otkaza poštovana procedura (tužiocu je dato upozorenje, rok za izjašnjenje i rešenje doneto od strane ovlašćenog lica) nema uslova za poništaj ovako donetog rešenja. Sporedni zahtevi (zahtevi za naknadu štete i uplatu doprinosa) su zahtevi koji prate sudbinu glavnog zahteva, pa kako je glavni zahtev odbijen, to su i ovi zahtevi odbijeni kao neosnovani.

Na osnovu člana 414. ZPP odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća sudija

Predrag Trifunović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić