Rev2 1359/2021 3.5.15.4.8

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1359/2021
21.09.2022. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Dragane Marinković i Ivane Rađenović, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Zoran Lakićević, advokat iz ..., protiv tužene „Politika novine i magazini“ DOO sa sedištem u Beogradu, čiji je punomoćnik Sanja Erić, advokat iz ..., radi poništaja rešenja i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3480/20 od 18.12.2020. godine, u sednici održanoj dana 21.09.2022. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3480/20 od 18.12.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 12223/10 od 03.06.2014. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužilje i poništena su kao nezakonita rešenje generalnog direktora i zamenika generalnog direktora tužene br. .../... od 05.03.2010. godine kojim je utvrđeno da je usled organizacionih promena prestala potreba za radom tužilje i rešenje br. .../... od 08.03.2010. godine kojim je tužilji otkazan ugovor o radu br. ... od 10.03.2008. godine. Stavom drugim izreke, tužena je obavezana da tužilju vrati na rad i rasporedi je na poslove koji odgovaraju njenoj stručnoj spremi, znanju i sposobnostima. Stavom trećim izreke, tužena je obavezana da tužilji na ime naknade troškova parničnog postupka isplati iznos od 525.750,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3480/20 od 18.12.2020. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena navedena prvostepena presuda u stavu prvom izreke, u delu stava drugog izreke za vraćanje na rad i u stavu trećem izreke. Stavom drugim izreke, ista prvostepena presuda je ukinuta u ostalom delu stava drugog izreke i tužba tužilje odbačena u delu kojim je tražila da se tužena obaveže da je rasporedi na poslove koji odgovaraju njenoj stručnoj spremi, znanju i sposobnostima se odbacuje. Stavom trećim izreke, odbijen je zahtev tužilje za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv navedene pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena je blagovremeno izjavila reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Tužilja je podnela odgovor na reviziju.

Ispitujući pravilnost pobijane presude na osnovu člana 408. ZPP („Sl. glasnik RS“, br.72/11, 55/14...18/20), koji se u ovom postupku primenjuje na osnovu člana 506. stav 2. istog zakona, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije osnovana.

Donošenjem pobijane presude nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Neosnovani su revizijski navodi da je donošenjem pobijane presude učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. u vezi člana 396. ZPP na koji se opisno ukazuje jer obrazloženje pobijane presude sadrži sve bitne žalbene navode i razloge (stav 1), a ne postoji obaveza drugostepenog suda kada odbija žalbu da u obrazloženju presude detaljno navede primenu materijalnog prava (stav 2), niti je to bilo od uticaja na pravilnost pobijane presude.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je bila u radnom odnosu kod tužene na neodređeno vreme počev od 01.03.2006. godine u ... lista „Politika“. Počev od 01.01.2008. godine ugovorom o radu pod izmenjenim uslovima br. ... od 10.03.2008. godine, raspoređena je na poslove ... Dnevne novine „Politika“ koje će obavljati iz ... . Tužena je 27.11.2009. godine donela Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i Pravilnik o sistematizaciji poslova, te je objavila obaveštenje o dobrovoljnom Socijalnom programu kojim je pozvala zaposlene iz organizacionih jedinica koje su ukinute ili u kojima je smanjen broj izvršilaca, da se dobrovoljno prijave da budu proglašeni tehnološkim viškom. Novim aktom o sistematizaciji ukinuta je rubrika „...“ u kojoj je tužilja obavljala rad i kojom je bilo predviđeno 18 izvršilaca na radnom mestu dopisnika, a novom sistematizacijom je uvedena nova rubrika „...“ koja nije predviđala radno mesto dopisnika, već je sistematizovano radno mesto novinar sa 11 izvršilaca za: Suboticu, Novi Sad, Zrenjanin, Pančevo, Kraljevo, Kragujevac, Niš, Užice, Valjevo, Čačak i Kosovsku Mitrovicu za koje je propisana stručna sprema IV-VI stepena i 3 godine radnog iskustva. Nakon izmene sistematizacije, po Programu za rešavanje viška zaposlenih od 28.12.2009. godine 75 zaposlenih se izjasnilo za dobrovoljni prestanak radnog odnosa (na dan 09.12.2009. godine) a istim je konstatovano da je na dan njegovog donošenja kod tužene na neodređeno vreme bilo 442 zaposlena. Nakon odlaska ovih 75 zaposlenih kroz Program rešavanja viška zaposlenih utvrđeno je da još 18 zaposlenih predstavlja višak. Tužena je 30.11.2009. godine formirala dve komisije i to: Komisija za primenu kriterijuma za utvrđivanje viška zaposlenih i Komisiju za primenu mere premeštaja zaposlenih koji su proglašeni viškom na druge poslove, u čiji rad su bili uključeni predstavnici sindikata.

Pravilnikom o primeni kriterijuma za utvrđivanje viška zaposlenih kod tužene od 21.12.2009. godine propisano je da se za određivanje zaposlenih za čijim radom je prestala potreba na njihovim radnim mestima vrši na osnovu kriterijuma određeni u članovima 38-42 OKU, da kriterijume primenjuje Komisija za primenu kriterijuma za utvrđivanje viška zaposlenih i da su to: 1. rezultati rada zaposlenog, 2. imovno stanje zaposlenog, 3. broj članova porodice koji ostvaruje zaradu, 4. dužina radnog staža, 5. zdravstveno stanje zaposlenog i članova njegove uže porodice, 6. broj dece zaposlenog na školovanju. Osnovni kriterijum je rezultat rada zaposlenog što se utvrđuje na osnovu ostvarenih učinaka, prema utvrđenim normativima i standardima rada, a u slučaju da poslodavac nema utvrđene normative i standarde, rezultati rada se utvrđuju na osnovu obrazložene ocene neposrednog rukovodioca.

Iz izveštaja Komisije za primenu kriterijuma za utvrđivanje viška zaposlenih br.2443 od 28.12.2009. godine, utvrđen je pored ostalog i broj zaposlenih koji predstavljaju tehnološki višak bez mogućnosti raspoređivanja, a među njima je i tužilja kao dopisnik iz ..., po osnovu ukidanja poslova. Iz izveštaja Komisije za primenu mera premeštaja zaposlenih koji su proglašeni tehnološkim viškom br.2470 od 30.12.2009. godine, utvrđeno je da ova komisija prihvata nalaz komisije za utvrđivanje tehnološkog viška i kao meru rešavanja viška zaposlenih predlaže da se određeni zaposleni koji su proglašeni tehnološkim viškom po osnovu ukidanja njihovih radnih mesta rasporede na druga slobodna radna mesta i to: BB, sa ukinutog radnog mesta šefa odseka dnevni desk, na upražnjeno radno mesto zamenika i izvršnog urednika deska, VV, sa ukinutog radnog mesta zamenika šefa Odseka dnevni desk na upražnjeno radno mesto novinar redaktor u desku, GG sa ukinutog radnog mesta dopisnika iz ... na upražnjeno radno mesto dopisnik iz ..., DD, sa ukinutog radnog mesta novinar – komentator na upražnjeno radno mesto novinar ekonomija i biznis, ĐĐ sa ukinutog radnog mesta u Odseku noćni desk na upražnjeno radno mesto novinar vikend izdanja deska, EE sa ukinutog radnog mesta urednika strane Među nama, na upražnjeno radno mesto novinar redaktor Pogleda. Tužilja je ostala među 18 zaposlenih za koje je komisija konstatovala da ne postoje slobodna mesta na poslovima za koje ispunjavaju uslove, te da predstavljaju tehnološki višak. Tužena je donela Odluku o prestanku potrebe za obavljanjem određenih poslova u „Politici, novine i magazini“ od 01.02.2010. godine kojom je utvrđeno za kojim poslovima je prestala potreba i na kojim poslovima je smanjen broj izvršilaca. Na osnovu toga je generalni direktor i zamenik generalnog direktora tuženog doneo rešenje br.2509/XV od 05.03.2010. godine kojim je utvrđeno da je usled organizacionih promena kod tužene prestala potreba za radom tužilje. Rešenjem generalnog direktora i zamenika generalnog direktora tužene broj .../... od 08.03.2010. godine tužilji je otkazan ugovor o radu kod tuženog broj ... od 10.03.2008. godine s tim da joj radni odnos prestaje danom dostavljanja rešenja, uz isplatu otpremnine u iznosu od 865.229,00 dinara.

Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je zaključio da je tužena povredila odredbu člana 153. Zakona o radu („Sl. glasnik RS“, br.24/05...54/09) i člana 70. Kolektivnog ugovora tužene od 04.12.2007. godine koji je važio u spornom periodu, s obzirom na to da je pored 75 dobrovoljno prijavljenih još 18 zaposlenih bilo proglašeno tehnološkim viškom u odnosu na ukupan broj zaposlenih na neodređeno vreme, a što je u zbiru više od 20% zaposlenih, sledom čega je ocenio da je tužena bila u obavezi da pre otkaza ugovora o radu, donese Program rešavanja viška zaposlenih i da u istom saglasno članu 155. stav 1. Zakona o radu iskaže primenjenu meru za zapošljavanje – premeštaj na druge poslove, što čini da su pobijana rešenja doneta nezakonito protivno članu 179. stav 1. tačka 9. Zakona o radu. Naročito kada se ima u vidu da je kod tužene bilo upražnjenih radnih mesta novinara na koje su raspoređeni zaposleni čija su radna mesta takođe ukinuta, pa tužilja nije bila izložena konkurenciji i primeni kriterijuma u odnosu na druge zaposlene koji su raspoređeni na ta novoformirana radna mesta. Time je tužena povredila princip zabrane diskriminacije zajemčen članom 21. Ustava RS i članom 19. Zakona o radu.

Drugostepeni sud je prihvatio izloženo pravno stanovište prvostepenog suda da su pobijana rešenja nezakonita, osim zaključka da je u konkretnom slučaju tužena kao poslodavac bila u obavezi da donese Program rešavanja viška zaposlenih jer je zauzeo suprotno stanovište, da tu obavezu nije imala. Kod utvrđenja da je usled tehnoloških, ekonomskih i organizacionih promena prestala potreba za radom zaposlenih na neodređeno vreme, čiji je broj manji od minimuma propisanih članom 153. Zakona o radu i članom 70. Kolektivnog ugovora tužene od 04.12.2007. godine, a s obzirom na to da je tužena novom odlukom (pored 75 ranije dobrovoljno prijavljenih za prestanak radnog odnosa) za 18 zaposlenih utvrdila da postoji potreba za prestankom radnog odnosa po osnovu tehnološkog viška, što je manje od 30 zaposlenih na neodređeno vreme u okviru perioda od 30 dana, odnosno manje od 20 zaposlenih za period od 90 dana. Prihvatajući pravno shvatanje iskazano u Odluci Ustavnog suda Už 9002/17 od 25.04.2019. godine donetoj u ovoj pravnoj stvari.

Međutim, ocenio je da odsustvo obaveze donošenja Programa rešavanja viška zaposlenih, ne znači da odluka o otkazu ugovora o radu može biti posledica voluntarizma, već je i poslodavac u toj situaciji kada prestane potreba za obavljanjem određenog posla, bio dužan da primeni odgovarajuće kriterijume koji će dati odgovor na pitanje ko od zaposlenih predstavlja tzv. tehnološki višak, a koje pravno shvatanje je iskazano i u odluci Ustavnog suda Už 4590/2013 od 17.11.2016. godine, pored odluke Ustavnog suda Už 9002/17 od 25.04.2019. godine donetoj u ovoj pravnoj stvari. Kako je u konkretnom slučaju tužena formirala Komisije za primenu kriterijuma za utvrđivanje viška zaposlenih i za primenu mera premeštaja zaposlenih koji su proglašeni tehnološkim viškom, po pravilnoj oceni drugostepenog suda, tužena je imala obavezu da sve zaposlene koji su proglašeni za višak po osnovu ukidanja radnog mesta, a koje je potom rasporedila na druga radna mesta primenom mera premeštaja, izloži konkurenciji. Naime, u slučaju kada više zaposlenih ispunjava uslove za raspoređivanje na upražnjena radna mesta, Komisija za primenu mera premeštaja je propustila da kod svakog kandidata izvrši procenu znanja i sposobnosti u skladu sa opisom posla utvrđenih Pravilnikom koja su za slobodno radno mesto predviđena, a primenom kriterijuma utvrđenih u članu 38-42 tada važećeg Opšteg kolektivnog ugovora. Sledom toga je zaključio da je prvostepeni sud pravilno poništio kao nezakonita pobijana rešenja tužene doneta protivno članu 179. stav 1. tačka 9. Zakona o radu i obavezao je na reintegraciju tužilje, na osnovu člana 191. stav 1. istog zakona.

Vrhovni kasacioni sud prihvata izloženo pravno stanovište drugostepenog suda da tužena nije bila u obavezi da donese Program rešavanja viška zaposlenih jer se nisu stekli uslovi iz člana 153. Zakona o radu i člana 70. Kolektivnog ugovora tužene od 04.12.2007. godine i izloženu argumentaciju. Prihvata i izloženo stanovište nižestepenih sudova da čak i u situaciji kada poslodavac nije u obavezi da donese Program rešavanja viška zaposlenih, da mu to suprotno revizijskim navodima, ne daje pravo da arbitrerno, bez izlaganja konkurenciji svih zaposlenih kojima je prestao radni odnos po osnovu ukidanja radnog mesta, odluči ko će od njih koji predstavljaju višak, biti raspoređen na druge poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi i za koje ispunjava potrebne uslove.

Naime, u konkretnoj situaciji kada je tužena u cilju utvrđivanja viška zaposlenih formirala navedene komisije i neke od tih zaposlenih za koje je utvrdila da predstavljaju tehnološki višak po osnovu ukidanja radnih mesta, rasporedila na druge poslove na novosistematizovano radno mesto novinara sa brojem 11 izvršilaca, propustila je da sve ove zaposlene koji su ispunjavali uslove za rad na to novo radno mesto izloži konkurenciji i da primeni kriterijume shodno članovima 38-42 OKU, pa tako i tužilju i da oceni ko od njih i prema kojim kriterijumima treba da bude raspoređen. U konkretnom slučaju se ne radi o standardnom ukidanju radnih mesta i poslova, s obzirom da je utvrđeno da su neki od zaposlenih čija su radna mesta takođe ukinuta, raspoređeni na novo sistematizovano radno mesto novinara. Ostalo je bez objašnjenja prema kojim kriterijumima je tužena rasporedila ostale zaposlene, a ne tužilju. Zato su pobijana rešenja tužene doneta protivno članu 179. stav 1. tačka 9. Zakona o radu jer je tužena bila u mogućnosti da tužilji obezbedi obavljanje drugih poslova, odnosno rad na drugom novo sistematizovno radnom mestu.

Stoga nisu osnovani revizijski navodi tužene o pogrešno primenjenom materijalnom pravu.

Na osnovu izloženih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci na osnovu člana 414. stav 1. ZPP.

Predsednik veća-sudija

Zvezdana Lutovac,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić