Rev2 1373/2018 3.5.15.4.8; tehnološki višak

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1373/2018
02.07.2020. godina
Beograd

 

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Biserke Živanović, predsednika veća, Spomenke Zarić i Zorane Delibašić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., koju zastupaju Slobodanka Đorđević i Ružica Stojanović Sokolović advokati iz ..., protiv tužene „Vojvođanske banke “ AD Novi Sad, koju zastupa Milan Ivošević, advokat iz ..., radi poništaja rešenja, odlučujući o izjavljenoj reviziji tužene protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 4276/17 od 25.01.2018. godine, u sednici održanoj 02.07.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

UKIDAJU SE presuda Apelacionog suda u Nišu Gž1 4276/17 od 25.01.2018. godine i presuda Osnovnog suda u Nišu P1 1696/16 od 18.09.2017. godine i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Nišu P1 1696/16 od 18.09.2017. godine, stavom prvim izreke usvojen je tužbeni zahtev tužilje i poništeno rešenje o otkazu ugovora o radu broj .. od 23.03.2016. godine kao nezakonito, a tužena obavezana da tužilju vrati na rad i prizna joj sva prava na radu i po osnovu rada, počev od dana prestanka radnog odnosa. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da tužilji na ime troškova parničnog postupka naknadi iznos od ukupno 116.250,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude, pa do konačne isplate.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 4276/17 od 25.01.2018. godine, stavom prvim izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda, dok je stavom drugim izreke odlučeno da se odbija zahtev tužilje za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, reviziju je blagovremeno izjavila tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ 72/11 i 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija osnovana.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je bila u radnom odnosu kod tužene na poslovima višeg referenta za proizvode za stanovništvo - filijala ..., na osnovu aneksa ugovora o radu od 18.05.2012. godine. Rešenjem tužene od 23.03.2016. godine, tužilji je otkazan ugovor o radu zbog prestanka potrebe za njenim radom, primenom člana 179. stav 5. tačka 1. Zakona o radu, a nakon donošenja Programa rešavanja viška zaposlenih 22.03.2016. godine i konačne liste zaposlenih koji su utvrđeni kao višak. Zbog smanjenog obima posla, na radnom mestu saradnik za proizvode za stanovništvo u filijali ..., broj izvršilaca sa 5 je smanjen na 4, u okviru kojeg je ugašeno radno mesto tužilje viši referent za proizvode za stanovništvo. Tužena je izvršila ocenjivanje zaposlenih primenom kriterijuma utvrđenih kolektivnim ugovorom i programom i tom prilikom na radnom mestu saradnik za proizvode za stanovništvo u filijali ..., ocenjene su BB, VV, GG i tužilja, te kako je tužilja ocenjena najnižom ocenom (2,43), otkazan joj je ugovor o radu. Poslovi koje je obavljala tužilja pridodati su zaposlenima kojima nije prestao radni odnos.

S obzirom na ovako utvrđeno činjenično stanje, nižestepeni sudovi su zaključili da u konkretnom slučaju tužena prilikom realizacije programa rešavanja viška zaposlenih postupak nije u celosti sprovela u skladu sa zakonom, jer je predviđene kriterijume primenila selektivno, s obzirom da nisu ocenjeni svi zaposleni u okviru radnog mesta na kojem je tužilja radila, te je na taj način tužilju pogrešno izložila konkurenciji. Takođe, nižestepeni sudovi su zaključili i da je samo formalno ukinuto radno mesto tužilje, jer je i dalje postojala potreba za obavljanjem tih poslova, koji su sada pridodati drugim zaposlenima, iz čega proizlazi da tužena nije realno izvršila sagledavanje strukture zaposlenih, pa time ni raspoređivanje zaposlenih nije potpuno opravdano.

Vrhovni kasacioni sud nalazi da se osnovano revizijom tužene ukazuje da se navedeni zaključak sudova u pogledu zakonitosti postupka prilikom utvrđivanja viška zaposlenih, zasniva na pogrešnoj primeni materijalnog prava, zbog koje je utvrđeno činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

Naime, odredbom člana 179. stav 5. tačka 1. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“ broj 75/14), propisano je da zaposlenom može da prestane radni odnos ako za to postoji opravdani razlog koji se odnosi na potrebe poslodavca i to ako usled tehnoloških, ekonomskih ili organizacionih promena prestane potreba za obavljanjem određenog posla ili dođe do smanjenja obima posla.

Imajući u vidu da je kod tužene prema novom pravilniku o sistematizaciji radno mesto tužilje viši referent za proizvode za stanovništvo ugašeno, ali da je isto bilo sistematizovano u okviru radnog mesta saradnik za proizvode za stanovništvo filijale ..., na kojem je iz tog razloga smanjen broj izvršilaca sa 5 na 4, tužena je prilikom utvrđivanja koga će od zaposlenih oglasiti viškom morala da primeni kriterijume koji su utvrđeni kolektivnim ugovorom i programom, kao i da izloži konkurenciji sve zaposlene koji su obavljali poslove u okviru ovog radnog mesta. S obzirom na ovo ostalo je nejasno na kom radnom mestu i koje poslove je obavljala zaposlena DD, te ukoliko je to u okviru radnog mesta saradnik za proizvode za stanovništvo filijale ..., da li je ocenjena kao i ostali zaposleni na tim poslovima i ako jeste kojom ocenom.

Kako je u dosadašnjem postupku ostalo nerazjašnjeno koje je poslove obavljala zaposlena DD, da li je bila ocenjena, kao i da li su na nju bili primenjeni kriterijumi, kojima su bili izloženi ostali zaposleni prilikom utvrđivanja viška zaposlenih, to će u ponovnom postupku sud utvrditi navedene činjenice i pravilnom primenom materijalnog prava ponovo odlučiti o zahtevu tužilje. Pri tome će voditi računa da se ne upušta u celishodnost i opravdanost donetih akata u postupku sprovođenja tehnološkog viška kod tuženog, jer je pravo poslodavca da u slučajevima smanjenja obima posla, izvrši reorganizaciju rada i primeni odgovarajuće kriterijume prilikom utvrđivanja viška zaposlenih, te se sudovi ne mogu upuštati u celishodnost odluke poslodavca u vezi toga.

Iz napred iznetih razloga, primenom čl. 416. stav 2. ZPP odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Biserka Živanović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić