Rev2 1382/2022 3.5.15.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 1382/2022
20.09.2023. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jelice Bojanić Kerkez, predsednika veća, Vesne Stanković i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Miroslav Mančić, advokat iz ..., protiv tuženog Grada Jagodine, koga zastupa Gradsko pravobranilaštvo Jagodina, radi poništaja rešenja, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 219/21 od 31.08.2021. godine, u sednici veća održanoj dana 20.09.2023. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 219/21 od 31.08.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 219/21 od 31.08.2021. godine, odbijena je žalba tuženog i potvrđena presuda Osnovnog suda u Jagodini P1 54/20 od 24.09.2020. godine, kojom je utvrđeno da je tužiocu nezakonito prestao radni odnos kod tuženog sa danom 10.03.2015. godine, pa je poništeno rešenje Grada Jagodine, Stalne kancelarije za ekonomski razvoj Grada Jagodina br. .../... od 10.03.2015. godine, obavezan tuženi da tužiocu na ime naknade štete umesto vraćanja na rad isplati novčani iznos od 261.024,60 dinara, dok je odbijen tužbeni zahetv preko dosuđenog iznosa, a do traženog iznosa od 391.536,90 dinara i obavezan je tuženi da tužiocu naknadi troškove postupka u iznosu od 395.652,00 dinara.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primene materijalnog prava i pogrešeno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Tužilac je podneo odgovor na reviziju.

Ispitujući pobijanu presudu u granicama revizijskih navoda u smislu odredbe člana 408. i 441 Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, ... 18/20) – u daljem tekstu: ZPP, Vrhovni sud je utvrdio da je revizija tuženog neosnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Revizijom se posebno ne ukazje na druge bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se ovaj pravni lek može izjaviti u smislu člana 407. stav 1. tačke 2. i 3. navedenog zakona.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, na sednici Skupštine opštine Jagodina održanoj 07.02.2006. godine doneta je Odluka o osnivanju Stalne kancelarije za ekonomski razvoj opštine Jagodina, a na sednici Skupštine grada Jagodina 04.03.2009. godine Odluka o izmeni Odluke o osnivanju Stalne kancelarije za ekonomski razvoj opštine Jagodina, tako da ista glasi Odluka o osnivanju Stalne kancelarije za ekonomski razvoj grada Jagodina. Tužilac je ugovorom o radu od 13.06.2006. godine zasnovao radni odnos na neodređeno vreme u Stalnoj kancelariji za ekonomski razvoj, na radnom mestu ... .

Na sednici Skupštine grada Jagodine održanoj 26.02.2015. godine doneta je Odluka o prestanku važenja Odluke o osnivanju Stalne kancelarije za ekonomski razvoj grada Jagodina, koja je objavljena 02.03.2015. godine, a stupila je na snagu 10.03.2015. godine. Članom 2. Odluke je određeno da će se radnopravni status zaposlenih regulisati u roku od osam dana od objavljivanja odluke, a članom 3. da se danom stupanja na snagu Odluke, rešenjem razrešava dužnosti v.d. direkora Stalne kancelarije.

Rešenjem v.d. direktora Stalne kancelarije za ekonomski razvoj od 10.03.2015. godine, tužilac je ostao neraspoređen i prestao mu je radni odnos zaključno sa 10.03.2015. godine, pozivom na odredbe člana 176. stav 1. tačka 5. Zakona o radu i članova 66. i 67. Zakona o radnim odnosima u državnim organima. Istog dana je doneto i rešenje kojim je tužiocu utvrđeno pravo na otpremninu u iznosu od 122.384,00 dinara. Protiv rešenja o prestansku radnog odnosa od 10.03.2015. godine tužilac je izjavio prigovor Gradskom veću Grada Jagodina, koji je odbačen rešenjem od 27.04.2015. godine zbog nenadležnosti.

Na osnovu ovako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su stanovišta da je tuženi Grad Jagodina pasivno legitimisan u ovoj pravnoj stvari budući da je tuženi osnivanjem Stalne kancelarije za ekonomski razvoj osnovao svoju organizacionu jedinicu radi obavljanja poslova iz svoje nadležnosti. Stalna kancerija bila organ jedinice lokalna samouprave, obrazovan u skladu sa članom 18. tačka 25 Zakona o lokalnoj samoupravi(„Službeni glasnik RS“, br. 9/02, 33/04 i 135/04), te je tako i razvrstan u registar prema obaveštenju Republičkog zavoda za statistiku od 22.01.2014. godine. Nižestepeni sudovi su zaključili da je tužiocu radni odnos prestao bez pravnog osnova jer nije došlo do prestanka rada poslodavca već samo jednog organa u okviru poslodavca, a tuženi nije postupio na način propisanim odredbama člana 65. i 66. Zakona o radnim odnosima u državnim organima ("Sl. Glasnik RS br. 48/91...23/13) i člana 153. i 191. Zakona o radu ("Sl. Glasnik RS", br. 24/05...75/14), kako je podrobno obrazloženo Presudama nižestepenih sudova poništeno je osporeno rešenje kao nezakonito i obavezan je tuženi da tužiocu naknadi štetu umesto vraćanja na rad u visini 6 zarada, imajući u vidu vreme provedeno u radnom odnosu kod poslodavca, godine života zaposlenog i broj izdržavanih članova porodice.

Pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo kada su usvojili tužbeni zahtev za poništaj osporenog rešenja tuženog i zahtev za naknadu štete, u visini koja predstavlja adekvatnu naknadu.

Prema članu 64a. stav 2. tačka 6. Zakona o radnim odnosima u državnim organima ("Sl. Glasnik RS br. 48/91...23/13), zaposlenom se otkazuje radni odnos kada usled promene u organizaciji stekne status neraspoređenog, a ne može da mu se obezbedi radno mesto u istom ili drugom državnom organu. Prema članu 65. istog zakona, ako je u državnom organu došlo do smanjenja broja zaposlenih, odnosno postavljenih lica, usled promena u organizaciji i metodu rada, odnosno usled smanjenja obima i ukidanja poslova, zaposleni i postavljena lica raspoređuju se na radna mesta u istom ili drugom državnom organu koja odgovaraju njihovoj stručnoj spremi (stav 1), a ukoliko zaposleni, odnosno postavljeno lice, ne može da se rasporedi, nadležni organ donosi rešenje kojim se utvrđuje da je zaposleni, odnosno postavljeno lice, ostao neraspoređen (stav 4). Prema članu 66. istog zakona, zaposleni u državnim organima, odnosno postavljena lica koji su ostali neraspoređeni na način utvrđen u članu 65. tog zakona imaju ista prava i obaveze kao i zaposleni za čijim radom je prestala potreba u preduzećima, utvrđena zakonom.

Odredbom člana 176. stav 1. tačka 5. Zakona o radu propisano je da zaposlenom prestaje radni odnos nezavisno od njegove volje i volje poslodavca u slučaju prestanka rada poslodavca u skladu sa zakonom.

Suprotno navodima revizije, pravilno su nižestepeni sudovi ocenili neosnovanim prigovor nedostatka pasivne legitimacije, budući da je tuženi osnovao Stalnu kancelariju za ekonomski razvoj kao svoju organizacionu jedinicu radi obavljanja delatnosti iz dela svoje nadležnosti, obezbeđivao sredstva za njen rad, kao organa jedinice lokalne samouprave, i doneo odluku da ova organizaciona jedinica prestaje sa radom, korišćenjem ovlašćenja da uređuje organizaciju i rad organa iz delokruga svojih nadležnosti.

Stupanjem na snagu Odluke o prestanku važenja Odluke o osnivanju Stalne kancelarije za ekonomski razvoj grada Jagodina dana 10.03.2015. godine, Stalna kancelarija je prestala da postoji i razrešen je dužnosti v.d. direkora Stalne kancelarije, kako je odlučeno članom 3. iste odluke, dok je članom 2. iste odluke određeno da će se radnopravni status zaposlenih regulisati u roku od osam dana od objavljivanja odluke. Radnopravni status tužioca regulisan je rešenjem od 10.03.2015. godine kojim je tužilac ostao neraspoređen i prestao mu je radni odnos, a koje rešenje je doneto od strane v.d. direktora Stalne kancelarije, istog dana kada je v.d. direktora razrešenjem izgubio sva ovlašćenja za odlučivanje o pravima, obavezama i odgovornostima zaposlenih.

U konkretnom slučaju, tuženi Grad kao osnivač Stalne kancelarije koju je ukinuo, kao i njegovi ovlašćeni organi, nije razrešio radnopravni status tužioca u skladu sa odredbama člana 64. do 67. Zakona o radnim odnosima u državnim organima. Ukidanjem Stalne kancelarije kao posebne službe, odnosno organizacione jedinice iz svoje nadležnosti, nastala je organizaciona promena, ali tuženi Grad nije preduzeo mere da se tužilac kao zaposleni u ukinutom organu, odnosno službi, čiji je grad osnivač, rasporedi na odgovarajuće radno mesto u istom ili drugom državnom organu koje odgovara njegovoj stručnoj spremi. Pri tome je doneto rešenje o neraspoređivanju tužioca i o prestanku njegovog radnog odnosa od strane neovlašćenog lica Stalne kancelarije tuženog koja je prestala da postoji i da radi.

Kod navedenog, pravilna je ocena nižestepenih sudova da je osporeno rešenje nezakonito s obzirom da je doneto suprotno odredbama člana 64 stav 2. tačka 6. u vezi članova 65, 66. i 67. Zakona o radnim odnosima u državnim organima. Pravilan je i zaključak da nije ispunjen osnov za prestanak radnog odnosa tužioca u smislu člana 176. tačka 5. Zakona o radu, imajući u vidu da je sa ukidanjem Stalne kancelarije došlo do organizacione promene, a ne do prestanka rada poslodavca tužioca, već do prestanka samo jedne organizacione jedinice u okviru poslodavca.

Pravilno su nižestepeni sudovi odlučili i kada su tužiocu, kome je prestao radni odnos bez pravnog osnova, primenom člana 191. stav 5. Zakona o radu, dosudili naknadu štete umesto vraćanja na rad u iznosu od 6 zarada primenom kriterijuma propisanih navedenom odredbom člana 191. stav 5. Zakona o radu.

Kako se ni ostalim navodima revizije, koji predstavljaju ponavljanje žalbenih navoda i navoda iznetih u prvostepenom postupku i koji su bili predmet pravilne ocene nižestepenih sudova, ne dovodi u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke, to je Vrhovni sud na osnovu odredbe člana 414. stav 1. ZPP odlučio kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Jelica Bojanić Kerkez, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić