Rev2 1390/2021 3.1.2.4.2; 3.5.1; 3.5.6

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1390/2021
30.06.2021. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija Jasminke Stanojević, predsednika veća, Biserke Živanović i Spomenke Zarić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Bogdan Vergaš, advokat iz ..., protiv tuženog ... „BB“ DOO, sa sedištem u ..., čiji je punomoćnik Nada Lukić, advokat iz ..., odlučujući o reviziji tuženog, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 436/17 od 22.03.2018. godine, u sednici održanoj 30.06.2021. godine, doneo je

P R E S U D U

PREINAČUJE SE presuda Apelacionog suda u Beogradu Gž1 436/17 od 22.03.2018. godine, u stavu prvom izreke, tako što se ODBIJA, kao neosnovana, žalba tužioca i POTVRĐUJE presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 1631/10 od 13.05.2016. godine u stavu prvom, drugom i trećem izreke.

OBAVEZUJE SE tužilac da tuženom na ime troškova revizijskog postupka isplati iznos od 33.000,00 dinara.

ODBIJA SE zahtev tužioca za naknadu revizijskih troškova.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 1631/10 od 13.05.2016. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se utvrdi da je ništav stav prvi tačke 3. Ugovora o radu broj ... od 02.11.2007. godine, zaključenog između tužioca i tuženog, kao neosnovan. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca, kojim je tražio da se poništi kao nezakonito rešenje tuženog broj ...od 08.04.2009. godine, te da se obaveže tuženi da tužioca vrati na poslove sekretara preduzeća, kao neosnovan. Stavom trećim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca, kojim je tražio da se utvrdi da je zasnovao radni odnos na neodređeno vreme na poslovima sekretara kod tuženog, kao neosnovan. Stavom četvrtim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se obaveže tuženi da tužiocu naknadi štetu u vidu izgubljene zarade i to u pojedinačno opredeljenim mesečnim iznosima, sa zakonskom zateznom kamatom počev od datuma dospelosti, pa do isplate, bliže određene ovim stavom izreke; kao i sve izostale zarade i regres do povratka tužioca na posao i pripadajuće doprinose za obavezno penzijsko-invalidsko osiguranje Republičkom fondu PIO, Filijala za Grad Beograd, sa odgovarajućim obrascima za svaku godinu posebno, kao neosnovan. Stavom petim izreke, Prvi osnovni sud u Beogradu oglasio se apsolutno nenadležnim, a tužba je odbačena u delu tužbenog zahteva kojim je tražio da se obaveže tuženi da u korist tužioca uplati poreze. Stavom šestim izreke, odbijen je zahtev tužioca kojim je tražio da se obaveže tuženi da mu naknadi troškove parničnog postupka kao neosnovan. Stavom sedmim izreke, obavezan je tužilac da tuženom na ime naknade troškova postupka isplati iznos od 216.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 13.05.2016. godine, pa do isplate, a preko dosuđenog odbijen je zahtev za naknadu troškova parničnog postupka za iznos od 118.500,00 dinara, kao neosnovan.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 436/17 od 22.03.2018. godine, stavom prvim izreke, preinačena je prvostepena presuda u stavu prvom, drugom i trećem izreke i usvojen tužbeni zahtev tužioca, utvrđeno da je ništav stav prvi tačke 3. Ugovora o radu broj ... od 02.11.2007. godine, zaključen između tužioca i tuženog, poništeno kao nezakonito rešenje tuženog broj ... od 08.04.2009. godine, a tuženi obavezan da tužioca vrati na poslove sekretara preduzeća i utvrđeno da je tužilac zasnovao radni odnos na neodređeno vreme na poslovima sekretara preduzeća kod tuženog počev od 02.11.2007. godine. Stavom drugim izreke, ukinuta je prvostepena presuda u stavu četvrtom, šestom i usvajajućem delu stava sedmog izreke i u ovom delu predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Stavom trećim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđeno rešenje sadržano u stavu petom izreke prvostepene presude. Stavom četvrtim izreke, odbačena je kao nedozvoljena žalba tužioca, izjavljena protiv odbijajućeg dela odluke o troškovima parničnog postupka sadržanog u stavu sedmom izreke prvostepene presude. Stavom šestim izreke, ukinuta je dopunska presuda prvostepenog suda u stavu prvom i drugom izreke. Stavom sedmim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđeno rešenje sadržano u stavu trećem izreke dopunske presude prvostepenog suda.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, u odnosu na stav prvi, drugi i peti izreke, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava.

Tužilac je podneo odgovor na reviziju tuženog.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu u smislu člana 399. ZPP („Sl. glasnik RS“, br.125/04 ...111/09) na čiju primenu upućuje član 506. stav 1. ZPP („Sl. glasnik RS“, br.72/11...18/20) i našao da je revizija tuženog osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 361. stav 2. tačka 9. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Revizijom se ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka, ali nije navedeno koju odredbu ZPP drugostepeni sud nije primenio ili je nepravilno primenio.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je Ugovorom o radu broj ... od 02.11.2007. godine, zasnovao radni odnos kod tuženog radi obavljanja poslova sekretara preduzeća. Stavom prvim, tačke 3. Ugovora, predviđeno je da zaposleni zasniva radni odnos na određeno vreme do povratka privremeno odsutne zaposlene BB, a stavom drugim tačke 3. određeno je da je zaposleni dužan da stupi na rad 02.11.2007. godine. Osporenim rešenjem o otkazu ugovora o radu od 08.04.2009. godine, tužiocu je prestao radni odnos na određeno vreme zbog povratka privremeno odsutne zaposlene BB u skladu sa tačkom 3. navedenog Ugovora o radu. BB je jedini pravnik kod tuženog i obavlja poslove sekretara i šefa opšte i pravne službe, a koje poslove je u toku rada kod tuženog obavljao i tužilac. Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji poslova kod tuženog, ovi poslovi sistematizovani su kao dva radna mesta. Kako je tužilac zasnovao radni odnos na određeno vreme kod tuženog radi zamene privremeno odsutne zaposlene, radni odnos mu je prestao kada se ona vratila na posao. Po stavu prvostepenog suda, za utvrđenje ništavosti ovako zaključenog ugovora o radu nisu ispunjeni uslovi propisani odredbom člana 103. ZOO, niti ima mesta primeni pravila o zasnivanju radnog odnosa na neodređeno vreme stupanjem na rad, u smislu odredbe člana 32. Zakona o radu. Prema tome, i rešenje o otkazu ugovora o radu je zakonito, jer je vraćanjem na rad privremeno odsutne BB, tužiocu zakonito prestao radni odnos, shodno odredbi člana 37. stav 3. Zakona o radu.

Drugostepeni sud je odlučujući o žalbi tužioca preinačio prvostepenu presudu, usvojio tužbeni zahtev i utvrdio da je ništav stav prvi tačke 3. ugovora o radu, poništio rešenje o otkazu ugovora o radu kao nezakonito i utvrdio da je tužilac dana 02.11.2007. godine, zasnovao radni odnos kod tuženog na neodređeno vreme. Prema stavu drugostepenog suda, u konkretnom slučaju, tužilac je zasnovao radni odnos na određeno vreme radi zamene privremeno odsutnog zaposlenog, ali mu naznačenim ugovorom nije povereno obavljanje poslova šefa Službe opštih i pravnih poslova, koje je obavljala i zaposlena čija je zamena bio, nego obavljanje poslova sekretara preduzeća koji poslovi su kod tuženog bili upražnjeni. Imajući u vidu činjenicu da je tužiocu povereno obavljanje poslova na upražnjenom radnom mestu koje je pritom i sistematizovano opštim aktom poslodavca, drugostepeni sud je zaključio da je navedeni ugovor o radu zaključen na određeno vreme, suprotan pravilima propisanim odredbom člana 37. Zakona o radu, iz kojih razloga je isti ništav u navedenom delu. S obzirom na prethodno, stupanjem na rad, tužilac je u datoj situaciji zasnovao radni odnos na neodređeno vreme počev od 02.11.2007. godine, a zbog čega je i rešenje o otkazu ugovora o radu nezakonito.

Osnovano se revizijom tuženog ukazuje da drugostepeni sud nije pravilno primenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtev tužioca.

Prema odredbi člana 103. stav 1. ZOO, propisano je da je ugovor koji je protivan prinudnim propisima, javnom poretku ili dobrim običajima ništav, ako cilj povređenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

Odredbom člana 37. stav 3. Zakona o radu, propisano je da radni odnos na određeno vreme, radi zamene privremeno odsutnog zaposlenog, može se zasnovati do povratka privremeno odsutnog zaposlenog.

Odredbom člana 32. stav 1. Zakona o radu, propisano je da se ugovor o radu zaključuje pre stupanja zaposlenog na rad u pisanom obliku. Stavom 2. istog člana propisano je da ako poslodavac sa zaposlenim ne zaključi ugovor o radu u skladu sa stavom 1. ovog člana, smatra se da je zaposleni zasnovao radni odnos na neodređeno vreme danom stupanja na rad.

Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, a primenom navedenih pravnih normi Vrhovni kasacioni sud nalazi da je pravilno prvostepeni sud našao da nije ništava navedena odredba ugovora o radu na određeno vreme. Ovo iz razloga što su u trenutku zaključenja navedenog ugovora o radu bili ispunjeni svi potrebni uslovi za njegovu punovažnost, isti je zaključen na osnovu saglasnosti volja oba ugovorača, a nisu postojale ni činjenice usled kojih bi navedena odredba ugovora bila protivna prinudnim propisima, javnom poretku ili dobrim običajima. Kako je u konkretnom slučaju, ugovor o radu, zaključen između tužioca kao zaposlenog i tuženog kao poslodavca, vezan za trajanje odsustva zaposlene umesto koje je privremeno tužilac zasnovao radni odnos ugovorom o radu na određeno vreme, nije bilo mesta primeni odredbe člana 32. stav 2. Zakona o radu, za zasnivanje radnog odnosa na neodređeno vreme stupanjem na rad, već je pravilno tužiocu prestao radni odnos, povratkom zaposlene koju je menjao, u smislu odredbe člana 37. stav 3. istog zakona, niti postoje uslovi da tužilac zasnuje radni odnos na neodređeno vreme, sa ovog radnog mesta.

Polazeći od ovako utvrđene činjenice u kontekstu navedenih zakonskih odredbi, pogrešan je zaključak drugostepenog suda da je tužilac obavljao poslove upražnjenog radnog mesta, a ne one koje je obavljala BB. Ovo iz razloga što je tužilac obavljao sve poslove koji su bili povereni od strane poslodavca BB, a činjenica da su sistematizacijom predviđena dva radna mesta kod tuženog, a zaposlen samo jedan izvršilac nije od uticaja, jer je stvar poslodavca kako će posao da organizuje.

Iz navedenih razloga, pobijana presuda je u naznačenom delu preinačena i odlučeno kao u stavu prvom izreke na osnovu člana 407. stav 1. ZPP.

Kako je tuženi uspeo u revizijskom postupku, to su mu dosuđeni i troškovi koje je opredelio na ime sastava revizije u iznosu od 33.000,00 dinara, prema AT, dok je zahtev tužioca odbijen, jer odgovor na reviziju nije nužan trošak, pa je odlučeno kao u stavu drugom i trećem izreke, primenom člana 149. i 150. ZPP.

Predsednik veća - sudija

Jasminka Stanojević,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić