Rev2 1422/2021 3.19.1.25.1.3

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1422/2021
23.06.2021. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Dragane Marinković i Gordane Komnenić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji su punomoćnici Zorica Kolarević i Nikola Mrvošević, advokati iz ..., protiv tužene Republike Srbije - MUP RS, Regionalni centar granične policije prema BIH, Užice, SGP Uvac, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Užicu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 2696/19 od 19.09.2019. godine, u sednici održanoj 23.06.2021. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 2696/19 od 19.09.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Priboju P1 51/18 od 08.04.2019. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužilje i obavezana tužena da joj isplati na ime prekovremenog rada, noćnog rada i rada na dan državnih i verskih praznika koji su neradni za period od 06.02.2015. godine do 06.02.2018. godine, ukupan iznos od 22.485,13 dinara i to: na ime prekovremenog rada ukupan iznos od 20.222,58 dinara, na ime noćnog rada ukupan iznos od 1.776,76 dinara i na ime rada na dane državnih i verskih praznika koji su neradni ukupan iznos od 486,91 dinar sve u pojedinačnim mesečnim iznosima sa zakonskom zateznom kamatom, na način bliže određen ovim stavom izreke. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da joj tužena na ime smenskog rada za period od 06.02.2015. godine do 06.02.2018. godine isplati iznos od 236.244,94 dinara sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne mesečne iznose, na način bliže određen ovim stavom izreke. Stavom trećim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 2696/19 od 19.09.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda u usvajajućem delu stava prvog izreke kojim je tužena obavezana da tužilji za period od 06.02.2015. godine do 06.02.2018. godine isplati na ime prekovremenog rada ukupan iznos od 20.222,13 dinara i na ime rada na dan državnih i verskih praznika ukupan iznos 486,91 dinar. Stavom drugim izreke, ukinuta je prvostepena presuda u preostalom delu stava prvog izreke kao i u stavu trećem izreke i predmet u tom delu vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, u usvajajućem delu tužbenog zahteva, tužena je izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava i predložila da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom u smislu člana 404. Zakona o parničnom postupku zbog ujednačavanja sudske prakse i novog tumačenja prava.

Ispitujući dozvoljenost izjavljene revizije na osnovu člana 410. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 72/11 ... 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija tužene nije dozvoljena.

Odredbom člana 85. stav 6. ZPP propisano je da stranku mora da zastupa advokat u postupku po vanrednom pravnom leku, izuzev ako je sama advokat. Prema stavu 7. tog člana, zastupanje Republike Srbije i njenih organa, jedinica teritorijalne autonomije i lokalne samouprave uređuje se posebnim propisima.

Poseban propis je Zakon o pravobranilaštvu („Službeni glasnik RS“, broj 55/14). Prema odredbama tog zakona, zaštitu imovinskih prava i interesa Republike Srbije obavlja Državno pravobranilaštvo (član 2. stav 2). Kada je propisano da je u određenom postupku ili za preduzimanje samo određene radnje u postupku obavezno zastupanje od strane advokata, Državno pravobranilaštvo je ovlašćeno za zastupanje pod istim uslovima kao i advokat (član 11. stav 4). Državni pravobranilac i zamenik državnog pravobranioca koji obavljaju funkciju Državnog pravobranilaštva (član 6) mogu poveriti licu zaposlenom u subjektu iz člana 11. stav 2. navedenog zakona da preduzme određenu radnju u postupku pred sudom, organom uprave ili drugim nadležnim organom, s`tim da lice kojem se poverava zastupanje mora biti diplomirani pravnik sa položenim pravosudnim ispitom (član 29. stav 1. i 2).

Iz izloženog sledi da samo advokat može izjaviti reviziju i da ovlašćenje za njeno podnošenje može preneti samo na drugog advokata, a ne i na lice zaposleno u pravnom licu čiji je punomoćnik. S`obzirom na to da je u postupku po reviziji Državno pravobranilaštvo ovlašćeno da zastupa Republiku Srbiju pod istim uslovima kao i advokat, ovlašćenje za izjavljivanje revizije ne može se preneti na lice - diplomiranog pravnika sa položenim pravosudnim ispitom, zaposlenog u nekom od subjekata iz člana 11. stav 2. Zakona o državnom pravobranilaštvu. Sledom navedenog, reviziju mogu izjaviti samo državni pravobranilac i zamenik državnog pravobranioca koji vrše funkciju Državnog pravobranilaštva (član 6).

U konkretnom slučaju, reviziju je izjavio diplomirani pravnik(samostalni savetnik) zaposlen u Ministarstvu unutrašnjih poslova, na osnovu ovlašćenja zamenika državnog pravobranioca.

Kako je reviziju u ime tužene izjavilo neovlašćeno lice-takva revizija je nedozvoljena,pa je Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 413. ZPP odlučio kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Zvezdana Lutovac, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić