Rev2 1428/2024 3.19.1.26.1.3

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 1428/2024
08.05.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, Marije Terzić i Dobrile Strajina, članova veća, u parnici tužilje AA iz ... , čiji je punomoćnik Branko Simić, advokat iz ... , protiv tužene Republike Srbije, Ministarstvo odbrane, Vojna ustanova „Dedinje“ sa sedištem u Beogradu, koju zastupa Vojno pravobranilaštvo sa sedištem u Beogradu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3769/23 od 18.01.2024. godine, u sednici održanoj 08.05.2025. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3769/23 od 18.01.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 615/22 od 24.11.2022. godine, stavom I izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužilje u delu i obavezana tužena da tužilji isplati na ime uvećane zarade po osnovu vojnog dodatka za period od 01.02.2017. godine do 31.05.2019. godine ukupan iznos od 125.243,89 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti svakog pojedinačno opredeljenjenog mesečnog iznosa do isplate, sve bliže navedeno u tom stavu izreke. Stavom II izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilje u delu u kome je tražila da sud obaveže tuženu da joj na ime uvećane zarade po osnovu vojnog dodatka za period od 01.01.2016. godine do 31.01.2017. godine isplati ukupan iznos od 61.630,04 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od svakog pojedinačno opredeljenog mesečnog iznosa do isplate, sve bliže opredeljeno u tom stavu izreke, kao neosnovan. Stavom III izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužilje i obavezana tužena da u korist tužilje uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje kod Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje za period od 01.02.2017. godine do 31.05.2019. godine na osnovicu uvećane zarade iz stava prvog izreke presude prema tarifi važećoj na dan uplate u fond. Stavom IV izreke, obavezana je tužena da tužilji naknadi troškove postupka u iznosu od 100.600,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od nastupanja uslova za izvršenje do isplate, dok je zahtev za isplatu zakonske zatezne kamate na troškove postupka za period od donošenja presude do dana izvršnosti presude odbijen.

Apelacioni sud u Beogradu je, presudom Gž1 3769/23 od 18.01.2024. godine, stavom prvim izreke, odbio kao neosnovanu žalbu tužene i potvrdio presudu Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 615/22 od 24.11.2022. godine u stavu I, III i usvajućem delu stava IV izreke. Stavom drugim izreke, odbijeni su zahtevi tužilje i tuženog za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena je blagovremeno izjavila reviziju iz svih zakonskih razloga.

Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost revizije u smislu odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 10/23-drugi zakon) u vezi sa odredbom člana 92. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, br. 10/23) i ocenio da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 441. Zakona o parničnom postupku, propisano je da je revizija uvek dozvoljena u parnicama u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. Ukoliko se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu, što je ovde slučaj, u toj vrsti spora dozvoljenost revizije ceni se na osnovu odredbe člana 403. stav 3. ZPP.

Tužbu radi naknade štete tužilja je podnela 13.03.2020. godine, a vrednost predmeta spora u pobijanom delu je 125.243,89 dinara.

Odredbom člana 403. stav 3. ZPP propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Imajući u vidu da ovo nije spor o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa, već imovinskopravni spor koji se odnosi na novčano potraživanje u kome pobijana vrednost predmeta spora očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, sledi da revizija tužene nije dozvoljena na osnovu odredbe člana 403. stav 3. ZPP.

Na osnovu odredbe člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Gordana Komnenić,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković