Rev2 1452/2022 3.19.1.25.1.3; dozvoljenost revizije

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1452/2022
26.05.2022. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Marine Milanović, predsednika veća, Dragane Boljević, Branke Dražić, Danijele Nikolić i Branislava Bosiljkovića, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Aleksandar Kuljak, advokat iz ..., protiv tužene Osnovne škole „Nikodije Stojanović – Tatko“ iz Prokuplja, radi poništaja aneksa ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužilje, izjavljenoj protiv rešenja o troškovima parničnog postupka sadržanog u presudi Apelacionog suda u Nišu Gž1 3217/2018 od 19.02.2020. godine, na sednici veća održanoj 26.05.2022. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužilje, izjavljenoj kao izuzetno dozvoljenoj protiv rešenja o troškovima parničnog postupka sadržanog u stavu drugom izreke presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 3217/2018 od 19.02.2020. godine.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužilje izjavljena protiv rešenja o troškovima parničnog postupka sadržanog u stavu drugom izreke presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 3217/2018 od 19.02.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Prokuplju P1 728/2017 od 21.03.2018. godine, ispravljenom rešenjem istog suda od 11.10.2018. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev, pa je ponišen aneks ugovora o radu broj .. od 25.08.2017. godine i tužena obavezana da rasporedi tužilju na rad u matičnu školu u Prokuplju. Stavom drugim izreke, poništena je odluka tužene br. .. od 24.08.2017. godine o raspoređivanju radnika. Stavom trećim izreke obavezana je tužena da naknadi tužilji troškove parničnog postupka u iznosu od 61.500,00 dinara.

Odlučujući o žalbi tužene, Apelacioni sud u Nišu je, presudom Gž1 3217/2018 od 19.02.2020. godine, odbio žalbu tužene i potvrdio označenu prvostepenu presudu u stavovima prvom i drugom izreke, a preinačio ju je u pogledu odluke o troškovima postupka tako što je odbio zahtev za naknadu troškova prvostepenog postupka preko iznosa od 30.500,00 dinara.

Protiv pravnosnažnog rešenja o troškovima parničnog postupka sadržanog u stavu drugom izreke prvostepene presude tužena je izjavila reviziju pozivajući se na odredbe članova 403. i 404. Zakona o parničnom postupku.

Odlučujući o dozvoljenosti revizije na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 49/13-US, 74/13-US, 55/14, 87/18 i 18/20), Vrhovni kasacioni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj. Ovo iz razloga što se revizijom pobija odluka o troškovima postupka, čiji se obračun vrši u svakoj parnici pojedinačno na osnovu odgovarajućih odredaba Zakona o parničnom postupku i Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad advokata, prema uspehu stranke u sporu, tako da sporno pravno pitanje nije od opšteg interesa, već je vezano za konkretno činjenično stanje i rešenje spornog odnosa stranaka. Iz navedenih razloga, presuda Vrhovnog kasacionog suda Rev2 1688/2015 od 16.06.2016. godine, koju je tužena priložila kako bi potkrepila svoje tvrdnje o neujednačenoj sudskoj praksi, nije od značaja, jer ne dokazuje različito postupanje sudova u istoj ili bitno sličnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, kao što je konkretna, tako da ne postoji potreba za novim ni ujednačenim tumačenjem prava, pa je odlučeno kao u prvom stavu izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. i člana 420. u vezi sa članom 28. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena ni kao redovna.

Odredbom člana 28. ZPP propisano je da se, kad je za utvrđivanje stvarne nadležnosti, sastava suda, prava na izjavljivanje revizije i u drugim slučajevima previđenim u ovom zakonu merodavna vrednost predmeta spora, kao vrednost predmeta spora uzima samo vrednost glavnog zahteva (stav 1) i da se kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja, kao i parnični troškovi ne uzimaju u obzir ako ne čine glavni zahtev (stav 2).

Iz razloga što su potraživanje naknade troškova postupka ne čini glavni zahtev, već sporedno potraživanje, bez uticaja je to što je drugostepeni sud, postupajući po žalbi tužene, preinačio prvostepenu presudu u delu kojim je odlučeno o troškovima prvostepenog postupka, jer se u toj situaciji ne primenjuje odredba člana 403. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju se tužilja poziva u reviziji.

Na osnovu izloženog, Vrhovni kasacioni sud je primenom čl. 404. i 413, u vezi člana 420. st. 1. i 6. ZPP, odlučio kao u drugom stavu izreke.

Predsednik veća – sudija

Marina Milanović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić