Rev2 1492/2019 otkaz ugovora o radu

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1492/2019
30.09.2020. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, Zorane Delibašić i Gordane Komnenić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ...– ..., koga zastupa Ljubica Sivić, advokat iz ..., protiv tuženog „G4S Secure Solutions“ d.o.o. iz Beograda, koga zastupa Slobodan Doklestić, advokat iz ..., radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu i vraćanju na rad, odlučujući o reviziji tužioca, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3715/18 od 23.11.2018. godine, u sednici veća održanoj dana 30.09.2020. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca, izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3715/18 od 23.11.2018. godine.

ODBIJA SE zahtev tužioca za naknadu troškova revizijskog postupka u iznosu od 33.000,00 dinara.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 3148/17 od 21.02.2018. godine, odbijen je tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se poništi kao nezakonito rešenje tuženog broj .../... od 21.01.2013. godine, kojim je tužiocu otkazan ugovor o radu broj .../... od 01.01.2011. godine, sa pripadajućim aneksima ugovora, kao i da se tuženi vrati na rad. Drugim stavom izreke, obavezan je tužilac da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 204.750,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3715/18 od 23.11.2018. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 3148/17 od 21.02.2018. godine. Drugim stavom izreke, odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donesene u drugostepenom postupku, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 ... 55/14) i zaključio da revizija nije osnovana.

U sprovedenom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema činjeničnom stanju utvrđenom u postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude, tužilac je bio u radnom odnosu kod tuženog na neodređeno vreme i obavljao poslove ... na osnovu ugovora o radu zaključenog pod brojem .../... dana 01.11.2011. godine. Osporenim rešenjem tuženog od 21.01.2013. godine, donetim s pozivom na odredbu člana 179. tačka 2. i 3. Zakona o radu, tužiocu je otkazan ugovor o radu sa pripadajućim aneksima ugovora, zato što, radeći na poslovima ... na objektu ... u ... 25.11.2012. godine, oko 03,15 časova ujutru, nije poštovao radnu disciplinu, jer je spavao na radnom mestu, a što predstavlja otkazni razlog iz člana 26. stav 1. tačka 3. ugovora o radu i člana 87. stav 2. tačka 3. Pravilnika o radu, kao i zbog toga što je tom prilikom učinio i povredu radne obaveze time što je službeni pištolj držao van futrole na stolu, čime je prekršio Opšte uputstvo Službe obezbeđenja, što takođe predstavlja radne obaveze vršenja profesionalnog kodeksa iz člana 26. stav 1. tačka 2. ugovora o radu, odnosno ispunjavanje radnih obaveza u skladu sa opštim aktima i opisima poslova iz člana 87. Pravilnika o radu. U postupku je utvrđeno da je interna kontrola poslodavca, koordinator objekata i zamenik direktora, u noćnoj smeni 25.11.2012. godine oko 03,00 časa ujutru obišla objekat ... u ... i zatekla tužioca da spava u prostoriji do prijavnice sa podignutim nogama na stolici, a pored njega je zatekla i oružje izvađeno iz futrole i ostavljeno na stolu. Pre donošenja osporenog rešenja o otkazu ugovora o radu, tužilac je pismenim upozorenjem broj .../... od 28.12.2012. godine obavešten da je počinio povredu radne obaveze i ispoljio nepoštovanje radne discipline, zbog čega su se stekli opravdani razlozi za otkaz ugovora o radu. Na upozorenje se tužilac pismeno izjasnio 11.01.2013. godine.

Odredbom člana 26. stav 1. tačka 3. ugovora o radu od 01.01.2011. godine, koji je tužilac svojeručno potpisao i time stavio van snage sve prethodne ugovore o radu i odredbom člana 87. stav 2. tačka 3. Pravilnika o radu tuženog od 05.11.2010. godine, između ostalog, kao povreda radne dužnosti predviđeno je i spavanje u toku rada.

Odredbom člana 4. tačka 11. Opšteg uputstva Službe obezbeđenja tuženog, propisano je da se oružje nosi u futroli na opasaču, a da izuzetno, na nekim radnim mestima i po zahtevu korisnika usluga, u radno vreme pripadnici Službe obezbeđenja ne nose oružje već ga čuvaju u zaključanim metalnim kasama.

Odredbom člana 179. tačka 2. i 3. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“ br. 24/05 ... 61/05 ... 54/09) propisano je da poslodavac može zaposlenom da otkaže ugovor o radu ako za to postoji opravdani razlog koji se odnosi na radnu sposobnost zaposlenog, njegovo ponašanje i potrebe poslodavca i to ako zaposleni svojom krivicom učini povredu radne obaveze utvrđene opštim aktom ili ugovorom o radu i ako zaposleni ne poštuje radnu disciplinu propisanu aktom poslodavca, odnosno ako je njegovo ponašanje takvo da ne može da nastavi rad kod poslodavca.

S obzirom na izloženo, iz odredaba materijalnog prava navedenog u ovoj odluci, nesumnjivo proizlazi da je tužilac učinio težu povredu radne obaveze tako što je spavao na radu i oružje nosio van futrole, čime je izvršio povredu člana 26. stav 1. tačka 3. ugovora, člana 87. stav 2. tačka 2. Pravilnika o radu, člana 4. tačka 11. Opšteg uputstva Službe obezbeđenja, a u vezi sa članom 179. tačka 2. i 3. Zakona o radu.

Ni ostalim navodima revizije pravilnost primene materijalnog prava ne dovodi se u sumnju, jer se na konkretan odnos primenjuju odredbe člana 179, a ne člana 175. Zakona o radu, kao što su to nižestepeni sudovi pravilno i zaključili.

Pre donošenja rešenja o otkazu ugovora o radu pravilno je sproveden postupak propisan članom 180. Zakona o radu, jer je tužiocu prethodno dato pismeno obaveštenje u vezi sa nedostacima u njegovom radu, upozorenje, na koje se tužilac, ne osporavajući potpis ovlašćenog lica, za koje je u postupku utvrđeno da je bilo ovlašćeno za dostavljanje upozorenja, pismeno izjasnio.

Na osnovu izloženog, Vrhovni kasacioni sud je primenom čl. 414. stav 1. ZPP, doneo odluku kao u izreci presude u prvom stavu.

Odluka o troškovima postupka doneta je primenom čl. 153. stav 1. ZPP, prema postignutom uspehu revidenta u revizijskom postupku.

Predsednik veća – sudija

Vesna Popović,s.r.

Za tačnost otpravka

upravitelj pisarnice

Marina Antonić