Rev2 1494/2023 3.19.1.25.1.4; posebna revizija

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 1494/2023
31.05.2023. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragane Marinković, predsednika veća, Marine Milanović, Zorice Bulajić, Vesne Stanković i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Predrag Guberinić, advokat iz ..., protiv tuženog Kliničko bolničkog centra “Dr Dragiša Mišović” Dedinje, Beograd, koga zastupa Državno pravobranilaštvo, Beograd, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 4244/21 od 14.01.2022. godine, u sednici održanoj 31.05.2023. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 4244/21 od 14.01.2022. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 4244/21 od 14.01.2022. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 3864/18 od 24.06.2021. godine, stavom prvim izreke, delimično je usvojen tužbeni zahtev i obavezan tuženi da tužilji na ime manje isplaćene zarade u periodu od novembra 2015. godine zaključno sa decembrom 2018. godine, isplati pojedinačne mesečne iznose sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da na navedene iznose u korist tužilje uplati RF PIO, Filijala Beograd, doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje i da tužilji plati troškove parničnog postupka. Stavom drugim izreke, odbijen je tužbeni zahtev da se obaveže tuženi da tužilji na ime manje isplaćene zarade u periodu od avgusta do oktobra 2015. godine, isplati pojedinačne mesečne iznose sa zakonskom zateznom kamatom i da na navedene iznose u korist tužilje uplati RF PIO, Filijala Beograd, doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje, te da tužilji plati troškove parničnog postupka, kao neosnovan. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da tužilji naknadi troškove postupka u iznosu od 84.000,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 4244/21 od 14.01.2022. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog, potvrđena prvostepena presuda u stavu prvom i trećem izreke i odbijen kao neosnovan zahtev tuženog za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložio da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom (član 404. ZPP).

Predmet tražene pravne zaštite o kome je odlučeno pobijanom presudom je naknada štete na ime manje isplaćene zarade. O ovom pravu tužilje i visini tražene razlike, sudovi su odlučili u skladu sa pravnim shvatanjem izraženim kroz odluke Vrhovnog suda u predmetima sa pravnim i činjeničnim stanjem kao u ovoj pravnoj stvari, pa u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava, što znači da nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br.72/11...10/23), na osnovu čega je i odlučeno kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Naime, odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba radi naknade štete podneta je 17.12.2018. godine, a vrednost pobijanog dela potraživanja je 154.132,59 dinara i ovaj iznos, prema srednjem kursu NBS na dan preinačenja tužbe, predstavlja dinarsku protivvrednost ispod 40.000 evra.

Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu, koji se odnosi na novčano potraživanje, u kome pobijana vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra, to je Vrhovni sud, primenom člana 403. stav 3. ZPP, našao da je revizija tuženog nedozvoljena.

Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Dragana Marinković,s.r.

Za tačnost otpravka

upravitelj pisarnice

Marina Antonić