Rev2 151/2021 3.19.1.25.1.4; posebna revizija

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 151/2021
25.08.2022. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Marine Milanović, predsednika veća, Jelice Bojanić Kerkez, Vesne Stanković, Branislava Bosiljkovića i Katarine Manojlović Andrić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Miloš Vasilijević, advokat iz ..., protiv tuženog Hotel „Lučani“ DOO Lučani, čiji je punomoćnik Slobodan Stevović, advokat iz ..., radi naknade troškova za dolazak i odlazak sa rada, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv rešenja o troškovima postupka sadržanog u presudi Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 1958/20 od 18.09.2020. godine, u sednici veća održanoj 25.08.2022. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tuženog, izjavljenoj protiv rešenja o troškovima postupka sadržanog u stavu prvom i četvrtom izreke presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 1958/20 od 18.09.2020. godine, kao o izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tuženog izjavljena protiv rešenja o troškovima postupka sadržanog u stavu prvom i četvrtom izreke presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 1958/20 od 18.09.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Ivanjici P1 38/2020 od 06.03.2020. godine, prvim stavom izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužilje i obavezan tuženi da tužilji na ime naknade troškova za dolazak i odlazak sa rada za period od marta 2009. godine do januara 2012. godine isplati pojedinačno navedene mesečne iznose kao u ovom stavu izreke sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti do isplate. Drugim stavom izreke, odbijen je zahtev tužilje u delu tražene zatezne kamate na dosuđeni iznos za januar 2012. godine, i to za period od 01.02.2011. godine do 01.02.2012. godine. Trećim stavom izreke, odlučeno je da svaka strana snosi svoje troškove postupka.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 1958/20 od 18.09.2020. godine, prvim stavom izreke, odbijene su kao neosnovane žalbe tužilje i tuženog, i potvrđena je prvostepena presuda u stavu prvom i trećem izreke. Drugim stavom izreke, odbačena je kao nedozvoljena žalba tuženog izjavljena na drugi stav izreke presude Osnovnog suda u Ivanjici P1 38/20 od 06.03.2020. godine. Trećim stavom izreke, odbijena je žalba tuženog i potvrđeno rešenje Osnovnog suda u Ivanjici P1 32/19 od 22.11.2019. godine, kojim je bilo dozvoljeno vraćanje u pređašnje stanje i ukinuto rešenje istog suda P1 32/19 od 06.09.2019. godine kojim je tužba smatrana povučenom. Četvrtim stavom izreke, odbijeni su kao neosnovani zahtevi tužilja i tuženog za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv rešenja o troškovima postupka sadržanog u drugostepenoj presudi, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/2011...18/2020, u daljem tekstu: ZPP).

Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 404. ZPP ocenio da revizija tuženog nije izuzetno dozvoljena.

Primenom člana 404. stav 1. ZPP, posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda, potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava. Prema stavu 2. istog člana, ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni kasacioni sud ceni u veću od pet sudija.

Revizijom tuženog osporava se rešenje kojim je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, kao i rešenje kojim je odbijen zahtev tuženog za naknadu troškova žalbenog postupka. Pobijanim rešenjima odlučeno je primenom odredaba zakona koji regulišu pravo stranke na naknadu troškova postupka (član 153. stav 2., 154. i 165. ZPP) kada je deo tužbenog zahteva usvojen, a deo odbijen, odnosno žalbe stranaka odbijene kao neosnovane. Imajući u vidu navedeno, Vrhovni kasacioni sud nalazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. ZPP za odlučivanje o reviziji tuženog, kao izuzetno dozvoljenoj, radi ujednačavanja sudske prakse, novog tumačenja prava ili razmatranja pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana vezanih za odlučivanje o naknadi troškova postupka, na osnovu čega je i odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Iz navedenih razloga, primenom člana 404. ZPP odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 420. stav 6. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je ocenio da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 420. stav 1. ZPP propisano je da stranke mogu da izjave reviziju i protiv rešenja drugostepenog suda kojim je postupak pravnosnažno okončan, a stavom 2. istog člana je propisano da revizija protiv rešenja iz stava 1. ovog člana nije dozvoljena u sporovima u kojima ne bi bila dozvoljena revizija protiv pravnosnažne presude.

Članom 28. ZPP propisano je da ako je za utvrđivanje stvarne nadležnosti, prava na izjavljivanje revizije i u drugim slučajevima propisanim u ovom zakonu, merodavna vrednost predmeta spora, kao vrednost predmeta spora uzima se samo vrednost glavnog zahteva. Odredbom stava 2. ovog člana propisano je da se kamata, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja, kao i troškovi postupka, ne uzimaju u obzir, ako ne čine glavni zahtev.

Kako se revizijom pobija odluka o troškovima postupka, koja ne čini glavni zahtev, već predstavlja akcesorno potraživanje, to revizija nije dozvoljena jer je izjavljena protiv rešenja protiv koga se ne može izjaviti u smislu člana 420. ZPP.

Na osnovu člana 413. u vezi člana 420. stav 6. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

Marina Milanović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić