Rev2 1543/2014 povreda radne obaveze

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1543/2014
21.07.2015. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija Snežane Andrejević, predsednika veća, Biserke Živanović i Spomenke Zarić, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužilje S.B. iz O., ul.... br..., čiji su punomoćnici advokati A.I. i S.P., oba iz O., ul. ... br. ..., protiv tuženog Doma zdravlja u Obrenovcu, ul. Vojvode Mišića br. 231, koga zastupa advokat M. P.S.Ć. iz O., ul... bbr ...., radi poništaja rešenja o otkazu i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 127/2014 od 15.09.2014.godine, u sednici veća održanoj 21.07.2015.godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 127/2014 od 15.09.2014.godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Drugog osnovnog suda u Beogradu, Sudska jedinica u Obrenovcu P1br. 1914/13 od 06.12.2013.godine stavom prvim izreke usvojen je tužbeni zahtev tužilje pa je poništeno kao nezakonito rešenje tuženog broj 6254/3 od 15.11.2010.godine o otkazu ugovora o radu broj 3396 od 13.09.2004.godine, a tuženi se obavezao da tužilju vrati na rad u skladu sa njenom stručnom spremom i zdravstvenim stanjem u roku od 8 dana po prijemu prepisa presude, dok je stavom drugim izreke obavezan tuženi da tužilji isplati na ime troškova parničnog postupka iznos od 242.250,00 dinara u roku od 8 dana po prijemu presude.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 127/2014 od 15.09.2014.godine, stavom prvim izreke odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena presuda Drugog osnovnog suda u Beogradu, Sudska jedinica u Obrenovcu P1 br.1914/13 od 06.12.2013.godine. Stavom drugim izreke obavezan je tuženi da tužilji naknadi troškove postupka po žalbi u iznosu od 66.000,00 dinara, dok je stavom trećim odbijen zahtev tuženog da se obaveže tužilja da tuženom naknadi troškove prostepenog parničnog postupka kao i troškove postupka po žalbi.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude tuženi je izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pravilnost pobijane presude u smislu člana 408. ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11, 55/14), Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da revizija tuženog nije osnovana.

U postupku nisu učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. i stav 2. tačka 9. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, niti povrede postupka propisane odredbom člana 374. stav 2. ZPP, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a dati razlozi su jasni i neprotivurečni.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju tužilja se nalazila u radnom odnosu kod tuženog Doma zdravlja u Obrenovcu na neodređeno vreme počev od 14.02.1996.godine, a sa tuženim kao poslodavcem 13.09.2004.godine zaključila je aneks ugovora o radu broj 3396 od 13.09.2004.godine. Aneksom ugovora o radu broj 3396/2 od 30.09.2010.godine tužilja je raspoređena na poslove specijaliste medicine u službi za kućno lečenje. Prema potvrdi stručnog tima za utvrđivanja trajne kontraindikacije za imunizaciju određene vakcine Gradskog zavoda za javno zdravlje utvrđeno je da kod tužilje postoji trajna kontraindikacija za vakcinaciju hepatitis B vakcinom. Obaveštenjem broj 6088 od 05.10.2010.godine tuženog tužilja je obaveštena da je sproveden postupak i izvršena procena rizika radnih mesta da da radno mesto lekara specijaliste medicine u službi za kućno lečenje nije proglašeno radnim mestom sa povećanim rizikom. Tužilja se pismenim putem dana 04.10.2010.godine obratila direktoru tuženog i tražila da se rasporedi na radno mesto koje prema stručnoj spremi i zdravstvenom stanju može da obavlja, navodeći da radno mesto na koje je raspoređena u Službi za kućno lečenje je sa povećanim rizikom pa nije osposobljena za njihovo obavljanje, a zbog trajne zabrane primanja vakcine protiv hepatitisa B, zbog čega joj preti neposredna opasnost po život i zdravlje, te odbija da obavlja te poslove na koje je raspoređena 01.10.2010.godine. Rešenjem direktora tuženog broj 6254/3 od 15.11.2010.godine tužilji je otkazan ugovor o radu broj 3396 od 13.09.2004.godine sa danom 04.10.2010.godine i utvrđeno da sva prava i obaveze po osnovu radnog odnosa kod tuženog istoj prestaju sa danom otkaza ugovora o radu, a u obrazloženju je navedeno da je tužilja neopravdano izostala sa rada neprekidno od 10.10.2010.godine. Utvrđeno je i to da je tužilja u periodu od 04.10. do 15.11.2010.godine dolazila u prostorije tuženog u popodnevnim časovima, ali nije radila u Službi kućnog lečenja u navedenom periodu. Tužilja je obavestila načelnika Službe za kućno lečenje da zbog epidemioloških razloga ne može da nastavi rad u Službi za kućno lečenja počev od 04.10.2010.godine. U periodu od 04.10. do 15.11.2010.godine tužilja je dolazila u prostorije tuženog Doma zdravlja Obrenovac u popodnevnim časovima, ali u označenom periodu nije radila u Službi kućnog lečenja.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno su nižestepeni sudovi usvojili tužbeni zahtev tužilje.

Odredbom člana 179. stav 1. tačka 2. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“ br. 24/2005) propisano je da poslodavac može zaposlenom da otkaže ugovor o radu ako za to postoji opravdan razlog koji se odnosi na radnu sposobnost zaposlenog, njegovo ponašanje i potrebe poslodavca i to: ako zaposleni svojom krivicom učini povredu radne obaveze utvrđene opštim aktom ili ugovorom o radu.

Tužilji je radni odnos kod tuženog prestao zbog neopravdanog izostanka sa posla, a s pozivom na navedenu odredbu zakona. Međutim, tužilji nije mogao biti otkazan ugovor o radu u smislu ove zakonske odredbe, jer ona u spornom periodu od 04.10.2010. do 15.11.2010.godine nije neopravdano izostala sa rada. Ona je dolazila na rad i boravila u prostorijama tuženog, samo nije radila u Službi kućnog lečenja iz razloga svoje trajne onesposobljenosti za obavljanje tih poslova na koje je raspoređena (zabrana primanja vakcine protiv hepatitisa B). Zato se tužilji ne može pripisati neopravdani izostanak sa rada u označenom periodu, jer je bila prisutna na radu, zbog čega su se stekli uslovi da se rešenje o otkazu ugovora o radu tužilji poništi kao nezakonito.

Sa izloženog, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 414. stav 1. ZPP odlučio kao u izreci bez detaljnog obrazlaganja revizijske odluke u smislu stava 2. istog člana, s obzirom da se u reviziji ponavljaju žalbeni navodi koje je drugostepeni sud pravilno ocenio i detaljno obrazložio, te se daljim obrazlaganjem ne bi postiglo novo tumačnje prava.

Predsednik veća-sudija

Snežana Andrejević,s.r.