Rev2 1559/2019 3.19.1.25.1.4. posebna revizija

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1559/2019
27.06.2019. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Predraga Trifunovića, predsednika veća, Jelene Borovac, Zvezdane Lutovac, Branka Stanića i dr Dragiše B. Slijepčevića, članova veća, u parnici tužioca AA iz ... koga zastupa Peđa Dobrković, advokat iz ..., protiv tuženih BB, koga zastupa Vesna Stanimirović, advokat iz ...i VV, radi isplate, odlučujući o reviziji prvotuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 3424/18 od 21.01.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 27.06.2019. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji prvotuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 3424/18 od 21.01.2019. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija prvotuženog, izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 3424/18 od 21.01.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu P1 752/18 od 16.10.2018. godine, stavom prvim izreke, odbijen je prigovor stvarne nenadležnosti suda. Stavom drugim izreke, usvojen je tužbeni zahtev. Stavom trećim izreke, obavezani su tuženi da tužiocu za period od 23.03.2015. godine do 31.08.2015. godine, solidarno isplate po osnovu naknade troškova za ishranu u toku rada i naknade troškova za regres za korišćenje godišnjeg odmora, iznose navedene u izreci presude sa zakonskom zateznom kamatom na te iznose od 07.08.2018. godine, do isplate i na ime obračunate zakonske zatezne kamate iznos od 5.993,14 dinara. Stavom četvrtim izreke, obavezan je tuženi VV da tužiocu za period od 01.09.2015. godine do 31.12.2017. godine, isplati po osnovu naknade troškova za ishranu u toku rada i naknade troškova za regres za korišćenje godišnjeg odmora, iznose navedene u izreci presude sa zakonskom zateznom kamatom na te iznose od 07.08.2018. godine, do isplate i na ime obračunate zakonske zatezne kamate iznos od 16.985,93 dinara. Stavom petim izreke, obavezani su tuženi da tužiocu solidarno naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 66.460,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.

Apelacioni sud u Novom Sadu je presudom Gž1 3424/18 od 21.01.2019. godine, odbio žalbe tuženih i potvrdio prvostepenu presudu.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu prvotuženi je izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava. Predložio je da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom na osnovu člana 404. stav 1. ZPP, zbog potrebe ujednačavanja sudske prakse.

Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije na osnovu člana 404. stav 2. ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 ... 55/14) Vrhovni kasacioni sud je našao da nema mesta odlučivanju o reviziji tuženog kao izuzetno dozvoljenoj, jer u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa, ujednačavanjem sudske prakse, kao ni za novim tumačenjem prava, u smislu člana 404. stav 1. ZPP-a, obzirom da je pitanje isplate naknade za ishranu u toku rada i regresa za godišnji odmor dovoljno razjašnjeno u sudskoj praksi, a obrazloženja pobijanih presuda, za odluku o usvajanju tužbenog zahteva tužilaca u skladu su sa postojećom sudskom praksom u tumačenju i primeni materijalnog prava u vezi sa zakonskim razlozima datim za usvajanje tužbenog zahteva.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 ... 55/14) Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Predmet spora je isplata novčanog potraživanja (druga primanja) iz člana 118. Zakona o radu. U radnom sporu revizija je dozvoljena samo u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa ( član 441. ZPP).

S obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o sporovima iz člana 441. ZPP, već o sporu radi naplate novčanog potraživanja (troškova za ishranu u toku rada i regresa za korišćenje godišnjeg odmora), to se limit za izjavljivanje revizije ocenjuje po pravilima iz člana 403. stav 3. ZPP , prema kome revizija nije dozvoljena ukoliko vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.

Tužba radi isplate naknade na ime regresa i toplog obroka podneta je sudu dana 28.03.2018. godine.

Prema članu 403.stav 3. ZPP merodavna vrednost za izjavljivanje revizije je dinarska protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, pa je očigledno da revizija nije dozvoljena ( vrednost predmeta spora je 60.436,50 dinara,).

Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća - sudija

Predrag Trifunović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić