Rev2 1593/2023 3.5.9

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 1593/2023
21.06.2023. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jelice Bojanić Kerkez predsednika veća, Vesne Stanković i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Marija Aleksandrov, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstva unutrašnjih poslova, Policijska uprava u Vranju SGP Trgovište, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Leskovcu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 2016/22 od 22.12.2022. godine, ispravljene rešenjem istog suda Gž1 2016/22 od 30.03.2023. godine, u sednici veća održanoj dana 21.06.2023. godine, doneo je

R E Š E NJ E

UKIDA SE presuda Apelacionog suda u Nišu Gž1 2016/22 od 22.12.2022. godine, ispravljena rešenjem istog suda Gž1 2016/22 od 30.03.2023. godine i predmet vraća tom sudu na ponovno odlučivanje.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Vranju P1 38/22 od 04.03.2022. godine usvojen je tužbeni zahtev i obavezana tužena da na ime naknade za rad u otežanim uslovima za period od oktobra 2015. godine do jula 2016. godine isplati tužiocu pojedinačne novčane iznose sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti svakog iznosa do isplate, bliže navedeno u izreci presude, i obavezana je tužena da na ime troškova parničnog postupka isplati tužiocu iznos od 104.238,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 2016/22 od 22.12.2022. godine, ispravljenom rešenjem istog suda Gž1 2016/22 od 30.03.2023. godine, preinačena je prvostepena presuda i odbijen tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se obaveže tužena da mu na ime naknade za rad u otežanim uslovima za period od oktobra 2015. godine do jula 2016. godine isplati pojedinačne novčane iznose sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti svakog iznosa do isplate, bliže navedeno u izreci presude i obavezan je tužilac da tuženoj na ime troškova parničnog postupka isplati 117.47600,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvšnosti do isplate.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, kako to proizlazi iz navoda revizije.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 72/11...18/20), Vrhovni sud je ocenio da je revizija tužioca osnovana.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je zaposlen u Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Srbije, Policijske uprave u Vranju, SGP Trgovište regionalni centar prema Republici Makedoniji. Iz rešenja MUP-a RS Direkcije policije od 12.02.2007. godine utvrđeno je da se tužilac kao zaposlen u MUP-u na radnom mestu policajac premešta od 01.03.2007. godine na radno mesto policajac (UOSL) u Stanici granične policije Trgovište u Regionalnom centru prema Republici Makedoniji, Uprava granične policije, dok je rešenjem od 01.05.2016.godine tužilac kao zaposlen u MUP-u na radnom mestu viši policajac raspoređen od 01.05.2016. godine na radno mesto Policajac odsek za OBGD Regionalni centar prema Makedoniji - Uprava granične policije. Iz dopisa MUP Direkcija policije, Uprava granične policije, Regionalni centar granične policije prema Republici Makedoniji, Stanice granične policije Trgovište od 04.08.2018. godine utvrđeno je da je tužilac dana 31.10.2015.godine angažovan u Prihvatnom centru Komesarijata za izbeglice i migracije u Preševu, da je u vezi sa posebnom isplatom naknade za angažovanje i rad u specifičnim područjima pod otežanim uslovima rada od strane SGP Trgovište sačinjen spisak od 26.02.2016. godine u kome su navedeni svi policijski službenici SGP Trgovište angažovani na području zone odgovornosti SGP Rujan i prihvatnom centru Komesarijata za izbeglice imigracije u Preševu za period od oktobra 2015. godine do janura 2016. godine, a da osim navedenog u ostalo vreme za tužioca nisu izdavani nalozi za rad pod otežanim uslovima rada, već je obavljao poslove koji su redovni zadaci. Odlukom o utvrđivanju specifičnih područja na kojima zaposleni u MUP-u rade pod otežanim terenskim uslovima od 09.11.2015. godine, utvrđena su specifična područja na kojima zaposleni u MUP-u rade pod otežanim terenskim uslovima, odnosno pod većim stepenom opterećenja na psihofizičke i radne sposobnosti i to su područja: Preševo, Kanjiža, Šid i Bosilegrad i područje Kopnene zone bezbednosti prema AP KiM, te da zaposlenima u MUP-u koji su na područjima navedenih opština angažovani na poslovima migracije i migranata, odnosno koji su na području Kopnene zone bezbednosti angažovani na poslovima zaštite i bezbednosti, počev od 14.10.2015. godine pripada posebna naknada za rad u iznosu od 1.500,00 dinara za svaki dan rada. Ova odluka se primenjivala u utuženom periodu. Iz iskaza tužioca saslušanog u svojstvu parnične stranke proizlazi da je u periodu od oktobra 2015. godine do septembra 2017. godine bio angažovan na poslovima migracije i radu sa migrantima, na području opštine Preševo i na graničnom prelazu prema Makedoniji, te da je obavljao poslove pod otežanim uslovima, a da mu tužena nije isplatila posebnu naknadu po tom osnovu. Iz iskaza svedoka BB je utvrđeno da je svedok bio neposredni rukovodilac tužiocu u spornom periodu i da je tužilac radio sa migrantima prema rasporedu koji je bio unapred pripremljen. Visina potraživanja tužioca utvrđena je prema nalazu i mišljenju veštaka ekonomsko finanasijske struke od 04.03.2019. godine.

Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je zaključio da je tužbeni zahtev tužioca osnovan, jer iz izvedenih dokaza proizlazi da je tužilac u spornom periodu obavljao poslove migracije i rad sa migrantima, na područuju koje je obuhvaćeno odlukama ministra ili tako što je bio upućen na rad u ovim područjima, kao i da je te poslove obavljao pod otežanim terenskim uslovima, odnosno da su ti poslovi podrazumevali veći stepen opterećenosti psihofizičkih i radnih sposobnosti.

Drugostepeni sud je, suprotno zaključku prvostepenog suda našao da tužilac nije dokazao da je u spornom periodu bio angažovan na poslovima migracije i rada sa migrantima koji se obavljaju pod otežanim uslovima, te ne ispunjava uslove za posebnu naknadu radi angažovanja na poslovma migracije i migranata u periodu važenja Odluke tuženog od 09.11.2015. godine, za period od 01.11.2015. godine do 19.07.2016. godine. Zbog navedenog, drugostepeni sud je preinačio prvostepenu presudu i odbio tužbeni zahtev tužioca.

Po oceni Vrhovnog suda osnovano se u reviziji ukazuje da je drugostepena presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 1. ZPP, učinjene pred drugostepenim sudom, jer jer je drugostepeni sud bez otvaranja rasprave na drugačiji način ocenio izvedene dokaze.

Članom 383. stav 1. Zakona o parničnom postupku, propisano je da drugostepeni sud odlučuje o žalbi, po pravilu, bez rasprave. Članom 394. istog zakona, propisano je da će drugostepeni sud presudom da preinači prvostepenu presudu ako je na osnovu rasprave utvrdio drugačije činjenično stanje nego što je ono u prvostepenoj presudi (stav 1), ako je prvostepeni sud pogrešno ocenio isprave ili posredno izvedene dokaze, a odluka prvostepenog suda je zasnovana isključivo na tim dokazima (stav 2), ako je prvostepeni sud iz činjenica koje je utvrdio izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica na kojima je zasnovana presuda (stav 3), ako smatra da je činjenično stanje u prvostepenoj presudi pravilno utvrđeno, ali da je prvostepeni sud pogrešno primenio materijalno pravo (stav 4).

Da bi preinačio presudu, drugostepeni sud ne može da drukčije ceni dokaze izvedene pred prvostepenim sudom, jer ako ne prihvati ocenu tih dokaza izvršenu od strane prvostepenog suda i smatra da je zbog toga činjenično stanje, kao osnov za primenu materijalnog prava, pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, drugostepenom sudu stoji na raspolaganju mogućnost da sam održi raspravu i ponovi već izvedene dokaze. U ovom slučaju drugostepeni sud to nije učinio, već je izvedene dokaze cenio na drugačiji način i odbio tužbeni zahtev.

Navedeno proizilazi iz činjenice da je prvostepeni sud u celosti prihvatio iskaz tužioca i svedoka BB, i iz istih utvrdio da je tužilac u utuženom periodu obavljao poslove migracije i rad sa migrantima, na područuju koje je obuhvaćeno odlukama ministra i da je te poslove obavljao pod otežanim terenskim uslovima, a da je drugostepeni sud bez otvaranja glavne rasprave, drugačije ocenio izvedene dokaze i našao da tužilac nije dokazao da je u spornom periodu bio angažovan na poslovima migracije i rada sa migrantima koji se obavljaju pod otežanim uslovima. Na taj način drugostepeni sud je učinio bitnu povredu iz člana 374. stav 1. ZPP u vezi člana 394. ZPP koja predstavlja revizijski razlog iz člana 407. stav 1. tačka 3. ZPP, zbog čega je drugostepena presuda morala biti ukinuta i predmet vraćen drugostepenom sudu na ponovno suđenje.

Ukinuta je i odluka o troškovima postupka, primenom člana 165. stav 3. ZPP, jer ista zavisi od konačnog ishoda parnice.

U ponovnom postupku, drugostepeni sud će postupiti po iznetim primedbama ovog suda i na pouzdan način utvrditi činjenice da li je tužilac u spornom periodu bio radno angažovan na poslovima migracije i rada sa migrantima koji se obavljaju pod otežanim uslovim na područjima obuhvaćenim odlukom ministra, nakon čega će ponovo odlučiti o tužbenom zahtevu tužioca pravilnom primenom materijalnog prava.

Iz navedenih razloga na osnovu člana 415. stav 1. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Jelica Bojanić Kerkez, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić