Rev2 1595/2022 3.19.1.25.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1595/2022
22.09.2022. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Marine Milanović, predsednika veća, Jelice Bojanić Kerkez, Vesne Stanković, Katarine Manojlović Andrić i Dragane Boljević, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužioca AA iz ..., ..., čiji je punomoćnik Miljko Karaklajić, advokat iz ... protiv tužene Republike Srbije, Ministarstvo unutrašnjih poslova, Uprava za vanredne situacije iz Kragujevca, čiji je zastupnik Državno pravobranilaštvo iz Beograda, radi isplate, odlučujući o reviziji tužene, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 3292/21 od 18.01.2022. godine, na sednici održanoj 22.09.2022. godine, doneo je

P R E S U D U

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužene, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 3292/21 od 18.01.2022. godine, kao izuzetno dozvoljenoj reviziji.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene, izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 3292/21 od 18.01.2022. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Osnovni sud u Aranđelovcu, presudom P1 105/20 od 07.09.2021. godine, usvojio je tužbeni zahtev tužioca, tako što je obavezao tuženu da isplati tužiocu na ime neisplaćene uvećane zarade, dodatka na platu u periodu od 02.01.2019. godine do 20.10.2020. godine na osnovu dežurstava van radnog vremena (pripravnosti) određene novčane mesečne iznose, sa zakonskom zateznom kamatom (sve bliže određeno u stavu prvom izreke). Obavezao je tuženu da isplati tužiocu na ime troškova parničnog postupka iznos od 59.736,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do isplate, u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja (stav drugi izreke).

Apelacioni sud u Kragujevcu, presudom Gž1 3292/21 od 18.01.2022. godine, odbio je kao neosnovanu žalbu tužene i potvrdio presudu Osnovnog suda u Aranđelovcu P1 105/20 od 07.09.2021. godine (stav prvi izreke). Odbio je zahtev tužene kojim je tražila da se obaveže tužilac da naknadi tuženoj troškove postupka po žalbi (stav drugi izreke).

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena je blagovremeno izjavila reviziju, kao posebnu, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“ br.72/11 ... 18/20), ocenio da revizija tužene nije izuzetno dozvoljena.

U konkretnoj situaciji nisu ispunjeni zakonski uslovi za odlučivanje o posebnoj reviziji tužene, kao izuzetno dozvoljenoj reviziji na osnovu odredbe člana 404. stav 1. ZPP, s obzirom na to da ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opštih interesa ili pravnih pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i potrebe novog tumačenja prava. Pritom, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka revizija se ne može izuzetno dozvoliti, s obzirom na to da bitna povreda odredaba parničnog postupka nije propisana kao razlog za izjavljivanje posebne revizije odredbom člana 404. stav 1. ZPP.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao i dozvoljenost revizije u granicama svojih ovlašćenja na osnovu odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, a u vezi člana 413. ZPP i utvrdio da revizija tužene nije dozvoljena.

Tužba je podneta 20.10.2020. godine. Vrednost predmeta spora iznosi 80.000,00 dinara (prvostepenom presudom tužiocu je na ime glavnog tužbenog zahteva dosuđen ukupan iznos od 93.935,70 dinara).

Odredbom člana 441. ZPP, je propisano, da, revizija je dozvoljena u parnicama o sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa.

U sporovima radi novčanog potraživanja iz radnog odnosa, revizija je dozvoljena pod istim uslovima, kao i u imovinskopravnim sporovima koji se odnose na novčano potraživanje.

Odredbom člana 403. stav 3. ZPP, je propisano, da, revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijenog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Prema tome, kako se u konkretnoj situaciji ne radi o sporu o zasnivanju, postojanju ili prestanku radnog odnosa, već o sporu radi novčanog potraživanja iz radnog odnosa i vrednost predmeta spora pobijanog dela pravnosnažne presude na ime glavnog tužbenog zahteva očigledno ne prelazi merodavnu vrednost za dozvoljenost revizije u dinarskoj protivvrednosti od 40.000 evra, to revizija tužene nije dozvoljena na osnovu citirane odredbe člana 403. stav 3. ZPP.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 404. i 413. ZPP, odlučio kao u izreci.

Predsednik veća-sudija

Marina Milanović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić