Rev2 1610/2019 smenski rad

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1610/2019
29.05.2019. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jasminke Stanojević, predsednika veća, Biserke Živanović, Spomenke Zarić, Branislava Bosiljkovića i Božidara Vujičića, članova veća, u pravnoj stvari tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Jovica Mijaljević, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstva unutrašnjih poslova, Policijske uprave u Novom Pazaru, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Kraljevu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 3141/18 od 11.12.2018. godine, na sednici održanoj 29.05.2019. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 3141/18 od 11.12.2018. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 3141/18 od 11.12.2018. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Novom Pazaru P1 br. 341/17 od 11.07.2018. godine, stavom prvim izreke, odbijen je, kao neosnovan, tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da mu tužena po osnovu smenskog rada u periodu od septembra 2014. godine do marta 2015. godine isplati mesečne iznose sa zakonskom zateznom kamatom, sve bliže određeno ovim stavom izreke. Stavom drugim izreke obavezan je tužilac da tuženoj naknadi troškove postupka u iznosu od 21.000,00 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 3141/18 od 11.12.2018. godine, odbijena je, kao neosnovana, žalba tužioca i potvrđena prvostepena presuda u stavu prvom izreke, dok je rešenje o troškovima postupka iz stava drugog izreke ukinuto.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložio da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom, radi ujednačavanja sudske prakse (član 404. ZPP).

Primenom člana 404. stav 1. ZPP („Službeni glasnik RS“ broj 72/11 i 55/14), posebna revizija se može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda, potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava. Prema stavu 2. istog člana, ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni kasacioni sud ceni u veću od pet sudija.

Predmet tražene pravne zaštite je isplata dela naknade zarade tužiocu za smenski rad, a pravnosnažnom presudom je tužbeni zahtev odbijen. O ovom pravu tužioca, sudovi su odlučili uz primenu materijalnog prava koje je u skladu sa pravnim shvatanjem izraženim kroz odluke Vrhovnog kasacionog suda, u kojima je odlučivano o istovetnim zahtevima tužilaca, sa istim ili sličnim činjeničnim stanjem i pravnim osnovom, pa u konkretnom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava, što znači da nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ZPP, zbog čega je odlučeno kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije, u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 72/11 i 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Naime, odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko pravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužba radi isplate podneta je 05.05.2017. godine, a vrednost pobijanog dela pravnosnažne presude je 47.761,70 dinara, što prema srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, predstavlja dinarsku protivvrednost ispod 40.000 evra.

Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o imovinskopravnom sporu, koji se odnosi na novčano potraživanje, u kome vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, to je Vrhovni kasacioni sud našao da je revizija tužioca nedozvoljena, primenom odredbe člana 403. stav 3. ZPP.

Na osnovu člana 413. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Jasminka Stanojević,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić