Rev2 1610/2024 3.19.1.25.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 1610/2024
26.06.2024. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zvezdane Lutovac, predsednika veća, Ivane Rađenović, Vladislave Milićević, Branka Stanića i Tatjane Matković Stefanović, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Miloš Zelović, advokat iz ..., protiv tuženog Univerzitetski klinički centar Srbije sa sedištem u Beogradu, koga zastupa Državno pravobranilaštvo sa sedištem u Beogradu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 5018/23 od 01.03.2024. godine, u sednici održanoj 26.06.2024. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE PRIHVATA SE odlučivanje o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 5018/23 od 01.03.2024. godine u delu kojim je potvrđena prvostepena presuda u stavu petom izreke, kao izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena reviziji tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 5018/23 od 01.03.2024. godine u delu kojim je potvrđena prvostepena presuda u stavu petom izreke.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 1677/21 od 13.06.2023. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužilje i obavezan tuženi da joj isplati razliku između minimalne zarade i isplaćene zarade za standradni učinak i vreme provedeno na radu u periodu od marta 2018. godine zaključno sa decembrom 2018. godine u pojedinčanim mesečnim iznoisam i sa zakonskom zateznom kamatom od dosplelosti svakog pojedinačnog iznosa do isplate, čija visina i datumi dospeća kamate su bliži određeni u navedenom stavu izreke. Stavovima drugim i trećim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev u delu kojim je tužilja tražila da se obaveže tuženi da joj na ime neisplaćenih troškova za ishranu u toku rada i regresa za korišćenje godišnjeg odmor za period od marta 2018. godine zaključno sa februarom 2021. godine isplati pojedinačne mesečne novčane iznose sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti svakog pojedinačnog iznosa do isplate, čija visina i datumi dospeća kamate su bliži određeni u navedenim stavovima izreke. Stavom četvrtim izreke, tužilja je oslobođenja obaveze plaćanja sudskih taksi. Stavom petim izreke, obavezan je tuženi da tužilji naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 127.000,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 5018/23 od 01.03.2024. godine, stavom prvim izreke, odbijene su kao neosnovane žalbe tužilje i tuženog i potvrđena prvostepena presuda u stavovima prvom, drugom, trećem i petom izreke. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužilje za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je putem zakonskog zastupnika blagovremeno izjavio reviziju, pobijajući je u delu kojim je potvrđena odluka o troškovima postupka, sa pozivom na član 404. Zakona o parničnom postupku.

Tužilja je podnela odgovor na reviziju tuženog.

Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku - ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 72/11, 55/14, 87/18. 18/2 i 10/23), Vrhovni sud je našao da nisu ispunjeni uslovi iz stava 1. istog člana za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj.

Zakonom o parničnom postupku – ZPP („Sl. glasnik RS“ br. 72/11... 18/20 i 10/23 - drugi zakon) su propisani uslovi pod kojima revizijski sud može izuzetno dozvoliti reviziju i odlučiti o ovom pravnom leku onda kada revizija nije dozvoljena na osnovu člana 403. ZPP. Isticanje pogrešne primene materijalnog prava predstavlja zakonski razlog za izjavljivanje posebne revizije isključivo ukoliko zbog pogrešne primene materijalnog prava u drugostepenoj odluci postoji potreba da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse ili potrebe novog tumačenja prava. Tuženi revizijom osporava pravnosnažno rešenje kojim je odlučeno o troškovima postupka. Imajući u vidu navedeno, Vrhovni sud nije prihvatio predlog za odlučivanje o reviziji kao izuzetno dozvoljenoj, jer protiv rešenja kojim se odlučuje o zahtevu stranke za naknadu troškova postupka primenom procesnih odredbi ZPP-a ne može da se izjavi posebna revizija.

Shodno iznetom, Vrhovni sud nalazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ZPP, pa je odlučio kao u stavu prvom izreke.

Ispitujući dozvoljenost revizije na osnovu člana člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.

Odredbom člana 420. stav 1. ZPP je propisano da stranke mogu da izjave reviziju i protiv rešenja drugostepenog suda kojim je postupak pravnosnažno okončan. Prema odredbi stava 2. ovog člana revizija protiv rešenja iz stava 1. ovog člana nije dozvoljena u sporovima u kojima ne bi bila dozvoljena revizija protiv pravnosnažne presude.

Kada je za izjavljivanje revizije merodavna vrednost predmeta spora, na osnovu člana 28. stav 1. ZPP, uzima se samo vrednost glavnog zahteva, dok se prema stavu 2. istog člana, kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja, kao i parnični troškovi ne uzimaju u obzir ako ne čine glavni dug.

Prema tome, pod glavnim zahtevom u smislu navedenog člana podrazumeva se zahtev stranke zbog koga se postupak vodi, dok se sporednim traženjem smatraju zahtevi stranke koji se ističu povodom ili sa glavnim zahtevom, odnosno potraživanja akcesorne prirode u odnosu na glavni zahtev. Sporedna traženja se uzimaju u obzir samo kada se traže kao glavno potraživanje i tada se prema tom potraživanju određuje vrednost predmeta spora.

U konkretnom slučaju revizija je izjavljena protiv rešenja o troškovima postupka, dakle protiv rešenja kojim je odlučeno o sporednom traženju koje ne čini glavni zahtev. Takođe, primenom člana 420. stav 1. ZPP, revizija se može izjaviti protiv rešenja drugostepenog suda kojim se postupak pravnosnažno okončava. U konkretnom slučaju revizija je izjavljena protiv rešenja kojim se postupak pravnosnažno ne okončava jer se o zahtevu za naknadu troškova odlučuje u presudi ili rešenju kojim se okončava postupak na osnovu člana 163. stav 4. ZPP-a. Imajući u vidu navedeno revizija tuženog protiv ove odluke nije dozvoljena.

Na osnovu iznetog, Vrhovni sud je primenom člana 413. u vezi člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP odlučio kao u stavu drugom izreke.

Predsednik veća – sudija

Zvezdana Lutovac, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković