
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1614/2015
24.02.2016. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, Božidara Vujičića i Lidije Đukić, članova veća, u pravnoj stvari tužioca N.Ž. iz S., čiji je punomoćnik M.I., advokat iz S., protiv tuženog SP L. AD iz B., radi poništaja rešenja o prestanku radnog odnosa, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2733/14 od 03.04.2015. godine, u sednici održanoj 24.02.2016. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2733/14 od 03.04.2015. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Smederevu P1 969/11 od 26.05.2014. godine, stavom prvim izreke odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se poništi rešenje tuženog od 12.07.2011. godine, kojim mu je otkazan ugovor o radu od 01.09.2005. godine sa Aneksom ugovora o radu od 24.12.2010. godine, te da se obaveže tuženi da ga vrati na radno mesto konobar-točilac. Stavom drugim izreke odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova parničnog postupka.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 2733/14 od 03.04.2015. godine, žalba tužioca je odbijena, kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena, a odbijen je i zahtev tužioca za naknadu troškova postupka po žalbi.
Protiv pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu, tužilac je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu odluku, primenom člana 399. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 124/04 i 111/09), pa je našao da je revizija neosnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 361. stav 2. tačka 9. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a nema ni povrede iz tačka 12. istog stava, na koju se revizijom ukazuje, jer pobijana odluka sadrži jasne i potpune razloge o odlučnim činjenicama, koje nisu u suprotnosti sa izvedenim dokazima, a ocenjeni su i žalbeni navodi od odlučnog značaja.
Pravilno je pobijanom odlukom odbijen tužbeni zahtev za poništaj rešenja tuženog 12.07.2011. godine, kojim je tužiocu otkazan ugovor o radu, primenom člana 179. stav 1. tačka 9. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“ broj 24/05, 61/05 i 54/09), s obzirom da je utvrđeno da je kod tuženog, zbog organizacionih promena, došlo do prestanka potrebe za njegovim radom. Zakon o radu (odredbama člana 153. do 158.), propisuje postupak koji se primenjuje u slučaju prestanka potrebe za obavljanjem određenog posla i određuje pravila koja je poslodavac dužan da obezbedi zaposlenima za čijim je radom prestala potreba, što je u konkretnom slučaju ispoštovano.
Pre donošenja rešenja, tuženi je 28.04.2011. godine doneo Odluku o izmeni i dopuni Pravilnika o sistematizaciji poslova, kojim je broj izvršilaca na poslovima konobar-točilac, na koje je tužilac bio raspoređen, smanjen sa 4 na 3. Tuženi je doneo i Program rešavanja viška zaposlenih, uz saglasnost Nacionalne službe za zapošljavanje i svih reprezentativnih sindikata, čime je postupio u skladu sa odredbom člana 155. stav 2. i 3. i člana 156. Zakona o radu. Programom je kao jedini kriterijum za utvrđivanje viška zaposlenih bio dobrovoljnost, po kom kriterijumu je tužilac i proglašen tehnološkim viškom, s obzirom da je na pismeni poziv tuženog od 18.01.2011. godine, da se jave zaposleni koji su zainteresovani da budu proglašeni za tehnološki višak, podneo pismeni zahtev od 10.02.2011. godine. Tužiocu su isplaćene zarade, kao i otpremnina, čime je ispoštovana i odredba člana 158. i 192. Zakona o radu, a upućen je i na ostvarivanje daljih prava u skladu sa člana 160. Zakona.
Ponovnim isticanjem u reviziji da tužiocu nije isplaćena otpremnina, osporava se utvrđeno činjenično stanje, što primenom člana 398. stav 2. ZPP, u postupku po reviziji nije dozvoljeno, pa ih ovaj sud nije ni cenio.
U skladu sa odredbom člana 405. stav 2. ZPP, Vrhovni kasacioni sud nije detaljno obrazlagao ovu presudu, s obzirom da se revizijom ponavljaju žalbeni navodi, na koja se drugostepeni sud izjasnio i dao jasne razoge koje u svemu prihvata i ovaj sud, pa se obrazlaganjem ne bi postiglo novo niti ujednačenije tumačenje prava.
Na osnovu iznetog, primenom člana 405. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
Predsednik veća – sudija
Vesna Popović, s.r.