Rev2 1615/2023 3.5.9

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 1615/2023
11.05.2023. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jelice Bojanić Kerkez, predsednika veća, Vesne Stanković i Radoslave Mađarov, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Branislav Sivčev, advokat iz ..., protiv tužene Osnovne škole „Dositej Obradović“ iz Bočara, čiji je zastupnik Državno pravobranilaštvo, Odeljenje u Zrenjaninu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 3285/22 od 11.01.2023. godine, u sednici veća održanoj 11.05.2023. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 3285/22 od 11.01.2023. godine.

ODBIJA SE zahtev tužioca za naknadu troškova revizijskog postupka.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Bečeju, Sudska jedinica u Novom Bečeju P1 28/22 od 16.05.2022. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca i obavezana tužena da tužiocu na ime naknade troškova za ishranu u toku rada za period od 01.03.2018. godine do 28.02.2021. godine isplati iznos od 95.336,00 dinara, sve u pojedinačnim mesečnim iznosima sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti svakog iznosa do isplate, bliže određeno ovim stavom izreke. Stavom drugim izreke obavezana je tužena da da tužiocu na ime naknade troškova za regeres za korišćenje godišnjeg odmora za period od 01.03.2018. godine do 28.02.2021. godine isplati iznos od 159.878,68 dinara, sve u pojedinačnim mesečnim iznosima sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti svakog iznosa do isplate, bliže određeno ovim stavom izreke. Stavom trećim izreke, obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 108.786,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 3285/22 od 11.01.2023. godine, stavom prvim i drugim izreke, preinačena je prvostepena presuda tako što je odbijen tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da mu tužena za period od 01.03.2018. godine do 28.02.2021. godine, na ime naknade troškova za ishranu u toku rada isplati iznos od 95.336,00 dinara i na ime naknade troškova za regeres za korišćenje godišnjeg odmora isplati iznos od 159.878,68 dinara, sve u pojedinačnim mesečnim iznosima sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti svakog iznosa do isplate, bliže određeno ovim stavovima izreke. Stavom trećim izreke, odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 108.786,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom. Stavom četvrtim izreke obavezan je tužilac da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 42.000,00 dinara.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavila reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu člana 408. u vezi člana 403. stav 2. tačka 2. ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11...18/20), Vrhovni kasacioni sud je ocenio da je revizija neosnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je u spornom periodu bio zaposlena kod tužene na radnom mestu ...-... sa koeficijentom za obračun plate od 7,82. Tuženi je platu obračunavao množenjem navedenog koeficijenta i propisane osnovice, dopunjujući istu do visine minimalne zarade, koja je isplaćivana tužiocu. U spornom periodu tužena nije u obračunskim listama kao posebne stavke iskazivala deo zarade koji se odnosi na naknadu ishrane u toku rada i regres za korišćenje godišnjeg odmora. Nalazom i mišljenjem veštaka ekonomsko-finansijske struke utvrđena je visina traženih naknada prema kriterijumima u važećim posebnim kolektivnim ugovorima u Republici Srbiji, između ostalog i Posebnom kolektivnom ugovoru za javna preduzeća u komunalnoj delatnosti.

Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je usvojio tužbeni zahtev, zaključivši da u iznosu minimalne zarade, po definiciji iz člana 111. Zakona o radu, ne može da bude sadržana predmetna naknada troškova ishrane u toku rada i regresa za korišćenje godišnjeg odmora. Kako je tužena tužiocu isplaćivala minimalnu zaradu sledi da mu nije isplaćena naknada troškova za ishranu u toku rada i regresa za korišćenje godišnjeg odmora, pa je tužena dužna da joj te naknade isplati u iznosu utvrđenom veštačenjem i to primenom parametara propisanim važećim PKU u komunalnoj delatnosti.

Drugostepeni sud je preinačio prvostepenu presudu i odbio tužbeni zahtev, budući da su prema odredbi člana 4. stav 2. Zakonom o platama u državnim organima i javnim službama, kao posebnog zakona, u koeficijentu za obračun plate sadržane naknade troškova za ishranu u toku rada i regresa za korišćenje godišnjeg odmora, te da ovo pravo zaposlenih nije predviđeno ni Posebnim kolektivnim ugovorom za zaposlene u osnovnim i srednjim školama i domovima učenika, zbog čega nema osnova za isplatu traženog novčanog potraživanja.

Neosnovano se revizijom ukazuje da se navedeni zaključak drugostepenog suda zasniva na pogrešnoj primeni materijalnog prava.

Odrebom člana 187. stav 3. Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja („Službeni glasnik Republike Srbije“ broj 88/17 ... 129/21) propisano je da se na utvrđivanje i obračun plata, naknada i dodataka zaposlenih u ustanovi primenjuju propisi kojima se uređuju plate, naknade i druga primanja zaposlenih u javnim službama.

Zakonom o platama u državnim organima i javnim službama („Službeni glasnik Republike Srbije“ broj 34/01 ... 86/19) propisan je način utvrđivanja plata, dodataka, naknada i ostalih primanja zaposlenih u javnim službama koje se finansiraju iz budžeta Republike Srbije, autonomne pokrajine i jedinica lokalne samouprave. Odredbom člana 3. stav 1. tog zakona propisano je da osnovicu za obračun i isplatu plata utvrđuje Vlada, osim za Predsednika republike, narodne poslanike i imenovana, postavljena i zaposlena lica u službama Predsednika republike i Narodne skupštine Republike Srbije. Prema odredbi člana 4. stav 1. navedenog zakona, koeficijent izražava složenost poslova, odgovornost, uslove rada i stručnu spremu, i sadrži i dodatak na ime naknade za ishranu u toku rada i regresa za korišćenje godišnjeg odmora.

Uredbom o koeficijentima za obračun i isplatu plata zaposlenih u javnim službama, koju je Vlada Republike Srbije donela na osnovu člana 8. Zakona o platama u državnim organima i javnim službama, utvrđeni su koeficijenti za obračun plata zaposlenih u javnim službama koje se finansiraju iz budžeta Republike Srbije, autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave. Odredbom člana 2. stav 1. tačka 1. te Uredbe, utvrđeni su koeficijenti za obračun plata zaposlenih iz člana 1. koji se primenjuju na zaposlene u osnovnom obrazovanju.

Odredbom člana 118. stav 1. tačka 5. i 6. Zakona o radu propisano je da zaposleni ima pravo na naknadu troškova u skladu sa opštim aktom i ugovorom o radu, pored ostalog i za ishranu u toku rada, ako poslodavac to pravo nije obezbedio na drugi način i za regres za korišćenje godišnjeg odmora, pri čemu visina troškova ishrane u toku rada mora biti izražena u novcu. Odredbe ovog zakona primenjuju se i na zaposlene u državnim organima, organima teritorijalne autonomije i lokalne samouprave i javnim službama, ako zakonom nije drukčije određeno (član 2. stav 2).

Poseban kolektivni ugovor za zaposlene u osnovnim i srednjim školama i domovima učenika („Službeni glasnik Republike Srbije“ broj 21/15 i 27/22) određuje elemente za utvrđivanje plate, tako što propisuje da se plata utvrđuje na osnovu: osnovice za obračun plata, koeficijenta sa kojim se množi osnovica, dodataka na platu i obaveza koje zaposleni plaća po osnovu poreza i doprinosa za obavezno socijalno osiguranje iz plata u skladu sa zakonom, a ukoliko je osnovna plata zaposlenog koja je utvrđena na osnovu osnovice za obračun plata i koeficijenta iz propisa o koeficijentima za obračun i isplatu plata za puno radno vreme i ostvareni standardni učinak manja od minimalne zarade, osnovna plata zaposlenog utvrđena na navedeni način isplaćuje se u visini minimalne zarade (član 20. stav 1. i 2).

Tužilac je zaposlen u školi, pa se na utvrđivanje i obračun njegove plate, kao i naknada i dodataka po osnovu rada, primenjuju propisi kojima se uređuju plate, naknade i druga primanja zaposlenih u javnim službama. Supsidijerna primena Zakona o radu propisana je samo u slučaju kada posebnim zakonom položaj, prava, obaveze i odgovornosti zaposlenih nisu drugačije uređeni. Kako je odredbom člana 4. stav 2. Zakona o platama u državnim organima i javnim službama propisano da koeficijent za obračun plate sadrži i dodatak za ishranu u toku rada i regres za korišćenje godišnjeg odmora, proizlazi da ta odredba posebnog zakona isključuje primenu odredbe člana 118. stav 1. tačke 5. i 6. Zakona o radu, pri čemu i posebnim kolektivnim ugovorima za zaposlene u javnim službama nije predviđeno njihovo pravo na naknadu troškova za ishranu u toku rada i regresa za korišćenje godišnjeg odmora. To pravo nije predviđeno ni Posebnim kolektivnim ugovorom za zaposlene u osnovnim i srednjim školama i domovima učenika („Službeni glasnik Republike Srbije“ broj 21/2015), a važećim posebnim kolektivnim ugovorom za zaposlene u osnovnim i srednjim školama utvrđeno je pravo zaposlenih na isplatu plate u visini minimalne zarade, ali ne i pravo na naknadu troškova za ishranu u toku rada i regresa za korišćenje godišnjeg odmora zaposlenima koji primaju platu u visini minimalne zarade. S obzirom da je naknada troškova za ishranu u toku rada i regresa u utuženom periodu tužiocu isplaćivana kroz koeficijent za obračun njegove plate, ne pripada mu pravo na dodatnu isplatu naknade ovih troškova koju potražuje tužbom, bez obzira na činjenicu da mu je plata isplaćivana u visini minimalne zarade.

Iz navedenih razloga, primenom člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u stavu prvom izreke.

Kako užilac nije uspeo u ovom postupku, Vrhovni sud je, primenom člana 165. stava 1. u vezi članova 153. i 154. ZPP, odbio zahtev tužioca za naknadu troškova revizijskog postupka.

Predsednik veća - sudija

Jelica Bojanić Kerkez, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić