Rev2 1653/2022 3.5.9

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 1653/2022
21.06.2023. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Dragane Mirosavljević i Gordane Komnenić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Nebojša Radović advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije – Ministarstva privrede, čiji je zakonski zastupnik Državno pravobranilaštvo, Beograd, radi isplate, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 900/20 od 23.06.2021. godine, u sednici održanoj dana 21.06.2023. godine, doneo je

P R E S U D U

PREINAČUJE SE presuda Apelacionog suda u Beogradu Gž1 900/20 od 23.06.2021. godine, tako što se ODBIJA, kao neosnovana, žalba tužene i POTVRĐUJE presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 2043/19 od 10.10.2019. godine.

OBAVEZUJE SE tužena da tužilji naknadi troškove reviziskog postupka u iznosu od 45.922,40 dinara u roku od osma dana od dana prijema odluke.

ODBIJA SE zahtev tužene za naknadu troškova revizijskog postupka, kao neosnovan.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 2043/19 od 10.10.2019. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da u korist tužilje uplati premije za dobrovoljno penzijsko osiguranje kod Društva za upravljanje dobrovoljnim penzijskim fondom „Delta Generali“ a.d. Beograd, račun broj ..., u iznosu od 92.112,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 25.07.2016. godine do konačne isplate. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da tužilji naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 119.933,44 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do konačne isplate.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 900/20 od 23.06.2021. godine, stavom prvim izreke, preinačena je prvostepena presuda u stavu prvom izreke i odbijen tužbeni zahtev da se obaveže tužena da u korist tužilje uplati premije za dobrovoljno penzijsko osiguranje kod Društva za upravljanje dobrovoljnim penzijskim fondom „Delta Generali“ a.d. Beograd, račun broj ..., u iznosu od 92.112,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 25.07.2016. godine do konačne isplate, kao neosnovan. Stavom drugim izreke, preinačeno je rešenje o parničnim troškovima sadržano u stavu drugom izreke prvostepene presude i odbijen zahtev tužilje za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 119.933,44 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do konačne isplate i obavezana tužilja da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 61.500,00 dinara. Stavom trećim izreke, obavezana je tužilja da tuženoj naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 12.000,00 dinara.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava sa predlogom da se o reviziji odluči na osnovu člana 404. ZPP.

Tužena je dala odgovor na reviziju. Troškove je tražila.

Vrhovni sud je ispitao pobijanu presudu primenom odredbe člana 408. u vezi člana 403. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11...18/20) i utvrdio da je revizija tužilje osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je bila zaposlena kod Agencije za privatizaciju, na poslovima ... . Rešenjem tužene broj ...-.../... od 25.11.2016. godine, tužilji je otkazan ugovor o radu usled organizacionih promena, uz isplatu otpremnine. Agencija za privatizaciju je dana 27.03.2008. godine, donela odluku broj 10-909/08 kojom se obavezala da u ime i za račun zaposlenih u Agenciji vrši uplatu sredstava za dobrovoljno penzijsko osiguranje kod Društva za upravljanje dobrovoljnim penzijskim fondom, koje zaposleni sam odabere do visine neoporezivanog iznosa na dohodak građana. Agencija za privatizaciju je sa dobrovoljnim penzijskim fondom „Delta Generali“ Beograd, 05.06.2008. godine zaključila Ugovor o uplati penzijskog doprinosa kojim su ugovorne strane regulisale međusobne odnose shodno Zakonu o dobrovoljnim penzijskim fondovima i penzijskim planovima. Tužilja je 18.06.2008. godine zaključila Ugovor o članstvu u dobrovoljnom penzijskom fondu „Delta Generali“ a.d. Beograd i Agencija za privatizaciju tužilji je uplaćivala premiju u fond na individualni račun tužilje u periodu od jula 2008. godine do decembra 2014. godine, kao i za april 2015. godine. Agencija za privatizaciju je 27.01.2016. godine donela odluku kojom je stavila van snage prethodnu odluku od 27.03.2008. godine. Pema nalazu veštaka ekonomsko-finansijske struke u periodu od 01.08.2013. godine do 01.02.2016. godine, bilo je ukupno 30 perioda za uplatu sredstava za dobrovoljno penzijsko osiguranje, izvršeno je 14 uplata za tužilju po neoporezivim iznosima u ukupnom iznosu od 74.467,00 dinara i ostalo za naplatu još 16 mesečnih iznosa, što ukupno iznosi od 92.112,00 dinara.

Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je zaključio da se Agencija za privatizaciju, kod koje je tužilja bila zaposlena do prestanka radnog odnosa, a čije je obaveze na osnovu člana 31. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o privatizaciji („Službeni glasnik RS“, br. 112/15) preuzelo Ministarstvo nadležno za poslove privrede, Ugovorom o uplati penzijskih doprinosa od 05.06.2008. godine obavezalo na uplatu dobrovoljnih penzijskih doprinosa na račun zaposlenih i ta je obaveza postojala do donošenja odluke od 27.01.2016. godine kada je obaveza Agencije iz odluke od 27.03.2008. godine stavljena van snage, a kako je princip dobrovoljnosti uplate bio isključen sve do donošenja navedene odluke 2016. godine, zaključio da je osnovan tužbeni zahtev tužilje za uplatu premije za dobrovoljno penzijsko osiguranje u visini prema nalazu i mišljenju veštaka.

Drugostepeni sud je na osnovu člana 32. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o privatizaciji, člana 119. stav 5. Zakona o radu, člana 41. i 57. Zakona o dobrovoljnim penzijskim fondovima i penzijskim planovima preinačio prvostepenu presudu uz zaključak da u konkretnom slučaju nije postojala zakonska obaveza poslodavca da tužilji plaća premije za dobrovoljno penzijsko osiguranje, niti je postojala obavezujuća norma ni u Kolektivnom ugovoru, a ni u Ugovoru o radu na osnovu koje bi poslodavac bio u obavezi da plaća premije za dobrovoljno dodatno penzijsko osiguranje, već je postojala samo jednostrana odluka poslodavca da to čini, pa član dobrovoljnog penzijskog fonda kome poslodavac prestane da uplaćuje doprinos u dobrovoljni penzijski fond može da nastavi sa uplatama sam ili da prestane da vrši uplatu.

Po oceni Vrhovnog suda, osnovano se revizijom tužilje ukazuje da je preinačenjem prvostepene presude drugostepeni sud pogrešno primenio materijalno pravo.

Odredbom člana 119. stav 5. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“, br. 24/05, 61/05) propisano je da poslodavac može zaposlenima uplaćivati premiju za dobrovoljno dodatno penzijsko osiguranje, kolektivno osiguranje od posledica nezgoda i kolektivno osiguranje za slučaj težih bolesti i hiruških intervencija, a u cilju sprovođenja kvalitetne dodatne socijalne zaštite.

Odredbom člana 41. Zakona o dobrovoljnim penzijskim fondovima i penzijskim planovima („Službeni glasnik RS“, br. 85/05 i 31/11) propisano je da penzijski doprinos u dobrovoljni penzijski fond uplaćuje: 1. fizičko lice, ili drugo fizičko, odnosno pravno lice za račun fizičkog lica; 2. organizator, u svoje ime i za račun zaposlenog, odnosno člana sindikata, u skladu sa penzijskim planom; 3. poslodavac, u ime i za račun zaposlenog, u skladu sa ugovorom o članstvu između člana dobrovoljnog penzijskog fonda i društva za upravljanje.

Odredbom člana 57. Zakona o dobrovoljnim penzijskim fondovima i penzijskim planovima, propisano je da se poslodavac, udruženje poslodavaca, profesionalno udruženje i sindikat mogu organizovati penzijski plan i zaključiti ugovor sa društvom za upravljanje kojim se organizator obavezuje da vrši uplate penzijskog doprinosa za račun zaposlenih, odnosno članova sindikata i da plaća naknadu za usluge u društvu za upravljanje, a društvo za upravljanje se obavezuje da ulaže prikupljena novčana sredstva i omogući povlačenje i raspolaganje akumuliranim sredstvima članovima plana.

Odredbom člana 149. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima propisano je da kada neko ugovori u svoje ime potraživanje u korist trećeg, treći stiče sopstveno i neposredno pravo prema dužniku, ako nije što drugo ugovoreno ili ne proizilazi iz okolnosti posla, a stavom 2. istog člana da ugovarač ima pravo zahteva da dužnik izvrši prema trećem ono što je ugovoreno u korist tog trećeg lica.

S obzirom na izloženo, ugovor o dobrovoljnom penzijskom osiguranju predstavlja ugovor u korist trećeg zaključen između poslodavca i osiguravača po kome se vrši uplata penzijskog doprinosa za račun zaposlenih. Zaposleni je treće lice u čiju korist je ugovoreno osiguranje i aktivno je legitimisano da na osnovu člana 149. ZOO i člana 119. Zakona o radu i pojedinačnog Kolektivnog ugovora, neposredno zahteva da se izvrši obaveza koja je u njegovu korist ugovorena. Iako dobrovoljno peznzijsko osiguranje nije zakonska obaveza već se dobrovoljno stupa u ugovorni odnos, od momenta zaključenja ugovora, ugovorne strane moraju poštovati ugovorene obaveze jer ugovor u suprotnom ne bi imao svrhu. Stoga zaposleni u čiju korist se zaključuje ugovor ima neposredno pravo da traži od poslodavca uplatu premija. Imajući u vidu pravnu prirodu ugovora o dobrovoljnom penzijskom osiguranju, odredbi navedenih zakona i činjenicu da je tuženi zaključio Ugovor o dobrovoljnom penzijskom osiguranju sa dobrovoljnim penzijskim fondom „Delta Generali“ Beograd, prema kome je bio u obavezi da uplaćuje doprinose za dobrovoljno penzijsko osiguranje za tužilju, to je osnovan tužbeni zahtev za uplatu neisplaćenih 16 mesečnih iznosa u iznosu od 92.112,00 dinara. Stoga je Ugovor od 05.06.2008. godine i dalje bio na snazi sve do donošenja odluke Agencije 27.01.2016. godine.

Tužilja je uspela u postupku po reviziji pa joj, na osnovu člana 163. stav 2, 153. stav 1. i 154. stav 2. Zakona o parničnom postupku, prema opredeljenom zahtevu pripadaju troškovi na ime sastava revizije 18.000,00 dinara prema Advokatskoj tarifi važećoj u vreme preduzimanja te parnične radnje („Službeni glasnik RS“ br. 37/21 od 14.04.2021. godine), taksu na reviziju od 11.168,96 dinara i taksu na odluku po reviziji od 16.753,44 dinara, na osnovu važeće Taksene tarife.

Zahtev tužene za naknadu troškova revizijskog postupka je odbijen, jer tuženi nije ni uspeo u postupku.

Iz iznetih razloga, a na osnovu člana 416. stav 1. ZPP odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća- sudija

Dobrila Strajina s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić