Rev2 1678/2023 3.5.14

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 1678/2023
01.02.2024. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Branke Dražić, Dragane Boljević, Radoslave Mađarov i Zorice Bulajić, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužioca AA iz sela ..., Opština ..., čiji je punomoćnik Goran Stošić advokat iz ..., protiv tuženog Javnog preduzeća „Komunalac“ iz Bujanovca, čiji je punomoćnik Radomir Ristić advokat iz ..., radi poništaja aneksa ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 5411/2022 od 21.12.2022. godine, u sednici veća održanoj dana 01.02.2024. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 5411/2022 od 21.12.2022. godine.

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 5411/2022 od 21.12.2022. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 5411/2022 od 21.12.2022. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovnaa žalba tužioca i potvrđena presuda Osnovnog suda u Bujanovcu P1 106/2021 od 28.09.2022. godine u prvom stavu izreke kojim je odbijen tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se ništi član 2. aneksa 1. ugovora o regulisanju međusobnih odnosa iz radnog odnosa sa zaposlenim broj ... od 12.03.2021. godine, koji su stranke zaključile 15.03.2021. godine. Stavom drugim izreke, preinačena je ista presuda u drugom stavu izreke i obavezan tužilac da naknadi tuženom troškove parničnog postupka u iznosu od 61.500,00 dinara u roku od 15 dana od dana prijema presude, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je, na osnovu člana 404. ZPP, blagovremeno izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Revizija predviđena navedenom odredbom (posebna revizija) može se izjaviti samo zbog pogrešne primene materijalnog prava. Zato bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje se tužilac poziva, nisu razmatrane i posebno cenjene pri odlučivanju o dozvoljenosti njegove posebne revizije.

Posebna revizija je izuzetno pravno sredstvo koje se može podneti protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom. O njenoj dozvoljenosti odlučuje Vrhovni sud, na osnovu člana 404. stav 2. ZPP, ceneći ispunjenost uslova propisanih stavom prvim navedenog člana.

Predmet spora je zahtev za utvrđenje ništavosti člana 2. aneksa 1. ugovora o uređenju međusobnih odnosa iz radnog odnosa br. ... od 12.05.2015. godine, koji su stranke zaključile 01.03.2021. godine. Označenim članom izmenjena je odredba ugovora od 12.05.2015. godine o zaradi tužioca - utvrđen koeficijent za njen obračun i visina osnovne zarade. Utvrđenje ništavosti osporene odredbe traženo je zato što su Prailnik o radu tužene od 22.01.2021. godine i na osnovu njega zaključen aneks ugovora o radu od 01.03.2021. godine u suprotnosti sa Posebnim kolektivnim ugovorom za javna preduzeća u komunalnoj delatnosti na teritoriji Republike Srbije, važećeg u vreme kada su stranke zaključile aneks ugovora.

U ovom sporu, po oceni Vrhovnog suda, nema pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana koja bi trebalo razmotriti. Uz reviziju nisu priložene pravnosnažne presude donete u istim ili bitno istovetnim činjenično-pravnim sporoima koje bi, zbog drugačijeg presuđenja, opravdavale potrebu da se odlučivanjem o tužiočevoj posebnoj reviziji izvrši usklađivanje sudske prakse.

O posebnoj reviziji tužioca nije potrebno odlučivati ni radi novog tumačenja prava, odredbi članova 4. stav 2. i 171. Zakona o radu.

Odredbom člana 171. stav 1. tačka 5. Zakona o radu propisano je da poslodavac može zaposlenom da ponudi izmenu ugovorenih uslova rada (aneks ugovora) i radi promene elemenata za utvrđivanje osnovne zarade, radnog učinka, naknade zarade, uvećane zarade i drugih primanja zaposlenog koji su sadržani u ugovoru o radu, u skladu sa članom 33. stav 1. tačka 11. tog zakona. U ovom slučaju, izmena ugovorenih uslova rada tužioca u pogledu njegove zarade posledica je donetog Pravilnika o radu tuženog broj 227. od 22.01.2021. godine, koji je stupio na snagu i primenjuje se od 01.02.2021. godine.

Prema članu 4. stav 2. Zakona o radu, kolektivni ugovor kod poslodavca, pravilnik o radu i ugovor o radu moraju biti u skladu sa zakonom i sa Opštim i Posebnim kolektivnim ugovorom. Posebnim kolektivnim ugovorom za javna preduzeća u komunalnoj delatnosti na teritoriji Republike Srbije („Službeni glasnik Republike Srbije“ broj 27/15, 26/17 - aneks 1, 5/18 - aneks 2, 94/19 - aneks 3 i 142/20 - aneks 4) propisano je da se odnos između najnižeg i najvišeg koeficijenta vrednosti poslova za obračun i isplatu zarada određuje u najmanjem rasponu od 1 do 3 (član 57). Pravilnikom o radu tuženog od 22.01.2021. godine najniži koeficijent je 1,85 a najviši 4,50 (član 35. stav 1). I njihov odnos je u rasponu od 1-2,43 (nalaz veštaka), koji je u okviru raspona od 1 do 3 iz člana 57. Posebnog kolektivnog ugovora.

Iz tih razloga, na osnovu člana 404. ZPP, odlučeno je kao u prvom stavu izreke.

Odredbom člana 441. ZPP propisano je da je revizija dozvoljena u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. Sledstveno tome, revizija u sporu za utvrđenje ništavosti ugovora o radu nije dozvoljena po vrsti (predmetu) spora, zbog čega je na osnovu člana 413. ZPP, odlučeno kao u drugom stavu izreke.

Predsednik veća - sudija

Branislav Bosiljković, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković