
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1685/2015
29.12.2015. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Ljubice Milutinović, predsednika veća, Biljane Dragojević i Slađana Nakić- Momirović, članova veća, u parnici tužilje M.P. iz B., čiji je punomoćnik G.N.M., advokat iz B., protiv tuženog P. z. t. T. S. a.d, radi poništaja rešenja, utvrđenja i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 5689/13 od 05.03.2015. godine, u sednici održanoj 29.12.2015. godine, doneo je
P R E S U D U
PREINAČUJE SE presuda Apelacionog suda u Beogradu Gž1 5689/13 od 05.03.2015. godine tako što se ODBIJA žalba tuženog i potvrđuje presuda Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 1064/11 od 15.05.2013. godine, ispravljena rešenjem istog suda P1 1064/11 od 08.07.2013. godine.
OBAVEZUJE SE tuženi da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 149.250,00 (stočetrdesetdevethiljadadvestapedeset) dinara u roku od 15 dana.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 1064/11 od 15.05.2013. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužilje i poništeno kao nezakonito rešenje tuženog od 29.11.2010. godine o prestanku radnog odnosa tužilji i utvrđeno da je tužilja u radnom odnosu na neodređeno vreme kod tuženog počev od 15.12.2010. godine što je tuženi dužan da prizna i obavezan tuženi da tužilju po osnovu priznatog prava vrati na rad i rasporedi na radno mesto koje odgovara njenoj stručnoj spremi, znanju i sposobnostima. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužilji naknadi troškove parničnog postupka.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 5689/13 od 05.03.2015. godine, stavom prvim izreke, preinačena je prvostepena presuda tako što je odbijen tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se poništi kao nezakonito rešenje tuženog od 29.11.2010. godine o prestanku radnog odnosa tužilji, da se utvrdi da je tužilja u radnom odnosu na neodređeno vreme kod tuženog počev od 15.12.2010. godine što je tuženi dužan da prizna i da se obaveže tuženi da tužilju po osnovu priznatog prava vrati na rad kao i zahtev za naknadu parničnih troškova. Stavom drugim izreke, ukinuta je prvostepena presuda u preostalom delu stava prvog izreke, i odbačena tužba u delu zahteva kojim je tužilja tražila da se obaveže tuženi da je rasporedi na radno mesto koje odgovara njenoj stručnoj spremi, znanju i sposobnostima. Stavom trećim izreke, odbijen je zahtev tužilje za naknadu troškova drugostepenog postupka kao neosnovan.
Protiv pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu tužilja je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Ispitujući pravilnost pobijane presude u smislu člana 408. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija delimično osnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je bila radno angažovana kod tuženog na poslovima agenta prodaje u Direkciji za mobilnu telefoniju, Sektor za marketing i prodaju, Služba za koordinaciju kanala prodaje, Odeljenje direktne prodaje u B. u periodima od 01.04.2008. do 31.05.2008. godine, 01.06.2008. do 14.10.2008. godine, 15.10.2008. do 31.12.2008. godine na osnovu ugovora o obavljanju privremenih i povremenih poslova preko Omladinske zadruge i u periodu od 15.12.2008. do 14.12.2009. godine na osnovu ugovora o zastupanju od 14.12.2008. godine. Tužilja je zatim 11.12.2009. godine sa tuženim zaključila ugovor o radu kojim je zasnovala radni odnos na određeno vreme zbog povećanja obima posla počev od 15.12.2009. do 14.12.2010. godine za obavljanje poslova radnog mesta agent prodaje u Direkciji za komercijalne poslove, funkcija marketinga i prodaje, Služba za direktnu prodaju, Odeljenje za prodaju u poslovnici tuženog. Rešenjem tuženog od 12.07.2010. godine tužilji je odobreno korišćenje porodiljskog odsustva počev od 06.07.2010. godine a od 24.09.2010. godine odsustvo radi nege deteta počev od 05.11.2010. - 14.12.2010. godine. Rešenjem tuženog od 29.11.2010. godine tužilji zaposlenoj kod tuženog na radno mesto agent prodaje prestao je radni odnos na određeno vreme zbog isteka roka na koji je zasnovan, zaključno sa 14.12.2010. godine.
Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je zaključio da se tužilja nalazila u radnom odnosu kod tuženog od 01.04.2008. do 14.12.2010. godine na radnom mestu agent prodaje u poslovnici tuženog, koji je predviđeno sistematizacijom tuženog. Kako je tužilja na ovom radnom mestu uživala sva prava iz obaveze iz radnog odnosa, prvostepeni sud je zaključio da su ispunjeni uslovi za preobražaj radnog odnosa i usvojio tužbeni zahtev tužilje.
Suprotno, po oceni drugostepenog suda ugovor o obavljanju povremenih i privremenih poslova i ugovor o zastupanju se ne mogu konvertovati u ugovor o radu na neodređeno vreme jer su to posebni imenovani ugovori kojima se zasniva ugovorni odnos između poslodavca i određenog lica, a radno angažovanje po osnovu tih ugovora se ne može smatrati radnim odnosom, zbog toga je preinačio prvostepenu presudu i odbio tužbeni zahtev.
Stanovište drugostepenog suda nije pravilno.
Tužilja je u ovom slučaju neprekidno radila na istovrsnim poslovima duže od 12 meseci, pa su se stekli uslovi iz člana 37. stav 4. Zakona o radu za prerastanje radnog odnosa na određeno vreme u radni odnos na neodređeno vreme. Svi zaključeni ugovori između tužilje i tuženog se u konkretnom slučaju imaju smatrati jednim ugovorom jer u pogledu bitnih elemenata svih ugovora (vrsta posla koji tužilja obavlja) nema razlike. Ako bi se u slučaju obavljanja istovrsnih poslova kod rada na istovrsnim poslovima kod istog poslodavca svaki zaključeni ugovor tretirao kao poseban ugovor, zakon bi bio zloupotrebljavan pa bi poslodavac mogao da izigra pravilo o vremenskom ograničenju rada na određeno vreme iz člana 37. Zakona o radu. U ugovornom pravu zloupotreba prava je zabranjena (član 13. ZOO). To pravilo se supsidijerno primenjuje i u materiji radnog prava jer je ugovor o radu vrsta građanskog pravnog ugovora po svom poreklu i na njega se primenjuju načela koja važe za ugovorno pravo u opštem režimu. Pravnu prirodu ugovora ne određuje njegov naziv, već suština pravnog odnosa koji je njime zasnovan.
S obzirom da je tužilja sve vreme od 01.04.2008. do 14.12.2010. godine kod tuženog radila na istovrsnim poslovima, po pravilnoj oceni prvostepenog suda ispunjeni su uslovi za preobražaj radnog odnosa na određeno vreme u radni odnos na neodređeno vreme.
Odluka o troškovima postupka doneta je na osnovu člana 165. ZPP.
Na osnovu člana 416. stav 1. ZPP odlučeno je kao u izreci.
Predsednik veća sudija
Ljubica Milutinović,s.r.