
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 1727/2023
20.03.2024. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Dragane Mirosavljević, Nadežde Vidić, Mirjane Andrijašević i Vesne Mastilović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Miljko Karaklajić, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstvo unutrašnjih poslova koju zastupa Državno pravobranilaštvo sa sedištem u Beogradu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1399/22 od 03.06.2022. godine, u sednici održanoj 20.03.2024. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužene, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1399/22 od 03.06.2022. godine, kao izuzetno dozvoljenoj.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene, izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1399/22 od 03.06.2022. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 1365/2019 od 10.02.2022. godine, stavom prvim izreke, obavezana je tužena da tužiocu na ime neisplaćene uvećane zarade - dodatka na platu u periodu od 12.04.2016. godine do 12.04.2019. godine po osnovu dežurstva van radnog vremena (pripravnosti) isplati pojedinačno opredeljene iznose sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti do isplate. Stavom drugim izreke. obavezana je tužena da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka od 146.656,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti do isplate.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 1399/22 od 03.06.2022. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužene za naknadu troškova drugostepenog parničnog postupka.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužena je izjavila blagovremenu reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava i predložila je da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Predmet pravne zaštite o kojoj je odlučeno pobijanom presudom je isplata tužiocu uvećane zarade po osnovu pripravnosti. O ovom pravu tužioca i visini tražene razlike, nižestepeni sudovi su odlučili u skladu sa pravnim shvatanjem izraženim kroz odluke Vrhovnog kasacionog suda i Vrhovnog suda u predmetima sa pravnim i činjeničnim stanjem kao u ovoj pravnoj stvari, sa kojih razloga u ovom slučaju ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potrebu ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava. Stoga, nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku, pa je odlučeno kao u stavu prvom izreke.
Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku i utvrdio da revizija nije dozvoljena.
Na osnovu člana 441. Zakona o parničnom postupku, revizija je uvek dozvoljena u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. Ukoliko se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu, što je ovde slučaj, dozvoljenost revizije se ceni na osnovu člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku, kojom je propisano da revizija nije dozvoljena ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
Tužba radi naknade štete podneta je 18.04.2019. godine. Vrednost predmeta spora pobijanog dela je 176.374,28 dinara.
Imajući u vidu da je ovo imovinskopravni spor u kom se tužbeni zahtev odnosi na novčano potraživanje u kom pobijana vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, sledi da revizija nije dozvoljena na osnovu odredbe člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku.
Na osnovu člana 413. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Dobrila Strajina, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković