Rev2 1750/2019 otkaz ugovora o radu

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1750/2019
30.09.2020. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Vesne Popović, predsednika veća, Zorane Delibašić i Gordane Komnenić, članova veća, u parnici tužilje AA iz sela ..., čiji je punomoćnik Mladen Vasić, advokat iz ..., protiv tuženog Zdravstvenog centra Vranje, čiji je punomoćnik Miroslav Nešić, advokat iz ..., radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 3839/17 od 15.01.2019. godine, u sednici održanoj 30.09.2020. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 3839/17 od 15.01.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Vranju P1 1689/16 od 19.07.2017. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev i poništeno kao nezakonito rešenje tuženog o otkazu ugovora o radu zbog prestanka potrebe za radom zaposlenog br. 01-5534 od 07.07.2016. godine kojim je tužilji otkazan ugovor o radu br. 01- 6738 od 09.11.2012. godine kao nezakonito, te je naloženo tuženom da tužilju vrati na rad i rasporedi je na poslove koje je obavljala pre nego što joj je otkazan ugovor o radu ili na druge odgovarajuće poslove saglasno njenoj stručnoj spremi, znanju i sposobnostima. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužilji naknadi troškove parničnog postupka od 139.500,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 3839/17 od 15.01.2019. godine stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena presuda Osnovnog suda u Vranju P1 1689/16 od 19.07.2017. godine u stavu prvom izreke. Stavom drugim izreke, preinačena je ista presuda u stavu drugom izreke, tako što je obavezan tuženi da tužilji na ime troškova parničnog postupka plati 123.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do isplate, a deo zahteva tužilje od dosuđenog iznosa do iznosa od 139.500,00 dinara je odbijen kao neosnovan.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tuženi je izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu presudu primenom člana 408. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 i 55/14), Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da revizija tuženog nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je bila u radnom odnosu kod tuženog na neodređeno vreme po ugovoru o radu od 09.11.2012. godine i raspoređena na poslove ... u Odseku za ... Zdravstvenog centra u Vranju. Tuženi je 28.03.2016. godine doneo Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji poslova Zdravstvenog centra Vranje, na koji je Ministarstvo zdravlja Republike Srbije dalo saglasnost i ovim pravilnikom u nemedicinskoj službi je sistematizovano radno mesto ... sa četvrtim stepenom stručne spreme i jednim izvršiocem u okviru Službe za ... . Upravni odbor tuženog je 27.06.2016. godine doneo Program rešavanja viška zaposlenih nemedicinskih radnika u Zdravstvenom centru Vranje na osnovu Zakona o načinu određivanja maksimalnog broja zaposlenih u javnom sektoru, Odluke o maksimalnom broju zaposlenih na neodređeno vreme u sistemu državnih organa, sistemu javnih službi, sistemu AP Vojvodine i sistemu lokalne samouprave za 2015. godinu, Pravilnika o bližim uslovima za obavljanje zdravstvene delatnosti u zdravstevnim ustanovama i drugim oblicima zdravstvene zaštite, Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji poslova tuženog od 28.03.2016. godine kojim je određena kadrovska struktura nemedicinskih službi. Kod tuženog je predviđen maksimalni broj radnika na neodređeno vreme za 2015. godinu od 1344, a broj radnika na dan 06.06.2016. godine 1369. U Programu za rešavanje viška zaposlenih nemedicinskih radnika određeni su osnovni i dopunski kriterijumi radi utvrđenja tehnološkog viška za zaposlene nemedicinske radnike u Zdravstvenom centru. Tuženi je doneo i Odluku o sprovođenju ankete za sporazumni prestanak radnog odnosa uz isplatu novčane naknade, izvršio je bodovanje zaposlenih nemedicinskih radnika za čijim je radom prestala potreba na poslovima gde je smanjen broj izvršilaca, a za tužilju nije vršeno bodovanje, jer je njeno radno mesto ukinuto. Rešenjem od 07.07.2016. godine tužilji je otkazan Ugovor o radu zbog prestanka potrebe za njenim radom sa obrazloženjem da je u postupku racionalizacije nemedicinskih radnika tuženog utvrđen broj zaposlenih za čijim radom prestaje potreba u skladu sa novom organizacijom rada, te da Pravilnikom o organizaciji i sistematizaciji poslova od 28.03.2016. godine nisu predviđeni poslovi koje je zaposlena obavljala, niti je mogla da bude raspoređena na druge poslove kod tuženog, a tužilji nije mogla da se obezbedi ni jedna od mera za zapošljavanje predviđena programom rešavanja viška zaposlenih nemedicinskih radnika od 27.06.2016. godine. Otpremenina je isplaćena. Tužilja ima četvrti stepen stručne spreme i po zanimanju je ..., a tokom postupka je utvrđeno da je u vreme otkaza ugovora o radu tužilja obavljala poslove u ... u okviru Službe ... .

Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su pravilnom primenom materijalnog prava usvojili tužbeni zahtev i utvrdili da je rešenje o otkazu ugovora o radu nezakonito.

U konkretnom slučaju, tužilji je otkazan ugovor o radu na osnovu člana 179. stav 5. tačka 1. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“ br. 24/05 .... 75/14), u postupku primene Zakona o načinu određivanja maksimalnog broja zaposlenih u javnom sektoru. Tužilja je nemedicinski radnik koja je Ugovorom o radu od 09.11.2012. godine raspoređena na poslove ... u odseku za ... . Pravilnikom o organizaciji i sistematizaciji poslova tuženog od 28.03.2016. godine ovo radno mesto je ukinuto, a sistematizovano je radno mesto ... u ... službi sa jednim izvršiocem za koji je potreban četvrti stepen stručne spreme. Međutim, tužilja kao radnik sa četvrtim stepenom stručne spreme ... struke je faktički u vreme otkaza ugovora o radu obavljala poslove u službi za ..., a ne u odseku za ... poslove. Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, bez obzira što je u postupku racionalizacije ukinuto radno mesto na koje je tužilja bila raspoređena ugovorom o radu, tuženi je bio u obavezi da prilikom racionalizacije broja zaposlenih izvrši bodovanje svih nemedicinskih radnika koji imaju isti stepen stručne spreme kao i tužilja i koji su obavljali poslove ... . Na ovu obavezu tuženog nije od uticaja okolnost što je Pravilnikom od 28.03.2016. godine ukinuto radno mesto na koje je tužilja bila raspoređena, imajući u vidu da je obavljala i određene poslove u drugom sektoru, što upućuje na zaključak da je tužilja mogla da radi i druge poslove. U tom slučaju, kako poslovi ... u ... službi nisu ukinuti, jer je sistematizovano radno mesto sa jednim izvršiocem, tuženi je morao da primeni kriterijume sadržane u Programu rešavanja viška zaposlenih nemedicinskih radnika, u cilju utvđivanja ko je od zaposlenih višak. Kako tuženi nije postupao na ovakav način i nije pravilno utvrdio da li je za radom tužilje prestala potreba, to nisu ispunjeni uslovi propisani članom 179. stav 5. tačka 1. Zakona o radu i zato je rešenje o otakazu ugovora o radu poništeno kao nezakonito. Imajući u vidu da je tužilji nezakonito prestao radni odnos tuženi je u obavezi da tužilju vrati na rad na osnovu člana 191. stav 1. Zakona o radu.

S toga su neosnovani revizijski navodi da je pobijanom presudom pogrešno primenjeno materijalno pravo.

Na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Vesna Popović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić