Rev2 1772/2018 zarada

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1772/2018
20.06.2019. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Predraga Trifunovića, predsednika veća, Jelene Borovac i Zvezdane Lutovac, u parnici tužioca- protivtuženog AA iz ... čiji je punomoćnik Dragoljub Nešković, advokat iz ..., protiv tuženog-protivtužioca BB, Filijala ..., koju zastupa Milan Ivošević, advokat iz ...., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženog-protivtužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 1658/17 od 30.03.2018. godine, u sednici održanoj 20.06.2019. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog-protivtužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 1658/17 od 30.03.2018. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Čačku P1 10/16 od 31.01.2017. godine, stavom prvim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu na ime naknade štete zbog nezakonitog otkaza ugovora o radu isplati 6.229.714,86 dinara i uplati doprinose koji se plaćaju iz zarade sa zakonskom zateznom kamatom na iznose bliže opisane u tom delu izreke. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac-protivtuženi da tuženom-protivtužiocu na ime povraćaja isplaćene otpremnine isplati 1.207.165,81 dinar sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15.04.2016. godine. Stavom trećim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tuženog-protivtužioca u delu kojim je tražio da se obaveže tužilac- protivtuženi da mu na iznos iz stava drugog izreke isplati zakonsku zateznu kamatu počev od 28.12.2010. do 15.04.2016. godine. Stavom četvrtim i petim izreke, odlučeno je o troškovima postupka.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 1658/17 od 30.03.2018. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena prvostepena presuda u delu stava prvog izreke kojim je obavezan tuženi da tužiocu na ime naknade štete zbog nezakonitog otkaza ugovora o radu isplati iznos glavnog duga od 6.229.714,86 dinara u pojedinačnim mesečnim iznosima navedenim u ovom stavu izreke presude i na te iznose uplati doprinose koji se plaćaju iz zarade i u stavu trećem izreke presude. Stavom drugim izreke, ukinuta je prvostepena presuda u preostalom delu stava prvog izreke kojim je odlučeno o zakonskoj zateznoj kamati i u stavu četiri izreke i predmet u tim delovima vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Protiv pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu tuženi- protivtužilac je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pravilnost pobijane presude u smislu člana 408. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija neosnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je bio u radnom odnosu na neodređeno vreme kod tuženog kao diplomirani ... na poslovima direktora Filijala ... . Zaključenjem aneksa ugovora o radu od 11.01.2008. godine tužilac je raspoređen na poslove direktora podrške Odeljenja podrške Filijale ... sa mesečnom zaradom u neto iznosu od 1.000 evra. Rešenjem tuženog od 26.03.2009. godine o privremenom udaljenju sa rada, tužilac je udaljen sa rada zbog postojanja osnovane sumnje da je nedozvoljenim radnjama počinio povredu radne obaveze iz Pojedinačnog kolektivnog ugovora i ugovora o radu. Rešenjem tuženog od 24.06.2009. godine tužiocu je otkazan ugovor o radu zbog navedenih povreda radne obaveze. Rešenjem inspektora rada od 26.08.2009. godine odloženo je izvršenje ovog rešenja do pravnosnažnog okončanja postupka pokrenutog pred Opštinskim sudom u Čačku u predmetu P1 364/10 po tužbi tužioca od 09.07.2009. godine radi poništaja navedenog rešenja. Postupajući po rešenju inspektora rada od 26.08.2009. godine tužena je zaključila sa tužiocem aneks ugovora o radu 04.09.2009. godine koji je tužilac potpisao 16.09.2009. godine, vratila tužioca na rad počev od prestanka radnog odnosa 27.06.2009. godine i privremeno ga rasporedila na poslove samostalnog saradnika u Odeljenju podrške počev od dana zaključenja aneksa do okončanja postupka pokrenutih pred opštinskim sudom. Ovim aneksom tužiocu je određena niža mesečna osnovna zarada u iznosu od 50.255,50 dinara. Tuženi je 27.12.2010. godine doneo rešenje o otkazu ugovora o radu tužiocu zbog prestanka potrebe za njegovim radom usled tehnoloških, ekonomskih i organizacionih promena, a radni odnos prestao mu je 30.12.2010. godine. Istim rešenjem određena je otpremnina u iznosu od 1.207.165,81 dinar. Obe parnice pokrenute po tužbi tužioca radi poništaja navedenih rešenja tuženog okončane su u korist tužioca.

Predmet tužbenog zahteva u ovoj parnici je naknada štete zbog nezakonitog otkaza za period od 01.01.2011. godine do penzionisanja 08.08.2015. godine. Tužilac je u ovom periodu primio iznos naknade za nezaposlene od Nacionalne službe za zapošljavanje u iznosu od 332.400,00 dinara i nije ostvario nikakav drugi prihod jer zbog godina starosti i zbog toga što je protiv njega vođen krivični postupak nije mogao naći zaposlenje. Tužilac je u evidenciji Nacionalne službe za zapošljavanje bio evidentiran kao nezaposleno lice u periodu od 31.12.2010. do 08.08.2015. godine kada je penzionisan. Bio je korisnik prava na novčanu naknadu u periodu od 31.12.2010. do 30.12.2011. godine.

Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo kada su obavezali tuženog da tužiocu naknadi štetu zbog nezakonitog otkaza na osnovu člana 191. st. 1. i 2. Zakona o radu zaključujući da mu pripada naknada u visini koju je primao na radnom mestu na kome se nalazio pre otkaza – radno mesto direktora podrške u Filijali u .... .

Nisu osnovani revizijski navodi da su nižestepeni sudovi pogrešno ocenili visinu naknade jer su pogrešno protumačili na kom radnom mestu je tužilac radio.

Tužilac je pre donošenja prvog rešenja o otkazu ugovora o radu radio na radnom mestu direktora. Pravnosnažnom presudom poništeno je kao nezakonito rešenje tuženog od 24.06.2009. godine, a tuženi obavezan da tužioca vrati na rad i rasporedi na poslove u skladu sa njegovom stručnom spremom i radnim sposobnostima. Imajući u vidu da je pre donošenja ovog rešenja o otkazu tužilac obavljao poslove direktora na kome je bila ugovorena naknada zarade od 1.000 evra neto, to tužiocu ovaj iznos pripada na osnovu člana 191. st. 1. i 2. Zakona o radu. Bez obzira što je izvršenje ovog rešenja bilo odloženo zbog čega je tuženi tužioca rasporedio na drugo radno mesto, to radno mesto na koje je tužilac raspoređen po nalogu inspektora rada, nije njegovo radno mesto već mesto na kome je mogao biti u procesu rada do pravnosnažnog okončanja parnice po njegovoj tužbi za poništaj rešenja o otkazu. S obzirom na to da bi, da nije bilo nezakonitog rešenja tuženog, po redovnom toku stvari tužilac ostvarivao zaradu sa mesta direktora, to mu ovaj iznos i pripada zbog nezakonito donetog rešenja o otkazu.

Na osnovu člana 414. ZPP odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća sudija

Predrag Trifunović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić