Rev2 1794/2019 3.5.15.4.8

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1794/2019
17.11.2021. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Jasminke Stanojević, predsednika veća, Spomenke Zarić i Biserke Živanović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji su punomoćnici Božidar Nikolić i Ištvan Nađ, advokati iz ..., protiv tuženog „Žito-Bačka“d.o.o. iz Kule, koga zastupa Srđan Kilibarda, advokat iz ..., radi poništaja rešenja, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 3277/18 od 14.01.2019. godine, u sednici održanoj 17.11.2021. godine, doneo je

P R E S U D U

PREINAČUJU SE presuda Osnovnog suda u Vrbasu, Sudska jedinica u Kuli P1 319/17 od 12.03.2018. godine i presuda Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 3277/18 od 14.01.2019. godine, u delu kojim je odlučeno o otkazu ugovora o radu i vraćanju na rad, tako što se ODBIJA tužbeni zahtev tužioca za poništaj rešenja tuženog broj .../... od 07.10.2014. godine, kojim je otkazan ugovor o radu tužioca, kao i za vraćanje na rad.

OBAVEZUJE SE tužilac da tuženom naknadi troškove revizijskog postupka u iznosu od 40.600,00 dinara.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Vrbasu, Sudska jedinica u Kuli P1 319/17 od 20.03.2018. godine, stavom prvim izreke, odbijen je predlog tuženog za odbacivanje tužbe u ovoj parnici radi poništaja i isplate. Stavom drugim izreke, tužbeni zahtev tužioca se delimično usvaja. Stavom trećim izreke, poništeno je rešenje tuženog broj .../... od 07.10.2014. godine, kojim je tužiocu otkazan ugovor o radu i obavezan tuženi da tužioca vrati na rad na odgovarajuće poslove. Stavom četvrtim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu isplati naknadu štete na ime izgubljene zarade u periodu od 01.01.2012. godine do 07.10.2014. godine, u iznosu od 268.240,10 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačno opredeljene iznose bliže određene ovim stavom izreke. Stavom petim izreke, obavezan je tuženi da na dosuđene iznose naknade štete u visini razlike zarade kao u prethodnom stavu izreke, obračuna i uplati pripadajuće doprinose obaveznog socijalnog osiguranja nadležnim fondovima RS. Stavom šestim izreke, odbijen je višak tužbenog zahteva tužioca na obavezivanje tuženog da tužiocu na ime naknade štete zbog izostale zarade u periodu od 01.01.2012. godine do 07.10.2014. godine, preko dosuđenog iznosa naknade štete ovom presudom isplati još i ukupan iznos od 330.252,21 dinar, sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačno opredeljene iznose bliže određene ovim stavom izreke. Stavom sedmim izreke, obavezan je tuženi da tužuocu naknadi troškove parnice u iznosu od 334.731,33 dinara, sa kamatom od izvršnosti do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 3277/18 od 14.01.2019. godine, odbijene su žalbe tužioca i tuženog, a prvostepena presuda potvrđena.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, u odnosu na poništaj rešenja o otkazu i vraćanju na rad, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br.72/11 i 55/14), Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija osnovana.

U postupku donošenja pobijane presude nema bitne povrede iz odredbe člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je bio zaposlen kod tuženog na osnovu ugovora o radu od 30.12.2008. godine, na radnom mestu ..., za koje je Pravilnikom o sistematizaciji i organizaciji poslova kod tuženog od 09.03.2009. godine, bila predviđena stručna sprema I stepena, sa koeficijentom za obračun zarade od 1,2. Pravilnikom o organizaciji i sistematizaciji radnih mesta od 23.11.2011. godine, ukinuto je radno mesto ..., a predviđeno novo radno mesto ..., za koje je predviđen II stepen stručne spreme. Tuženi je sa tužiocem zaključio Aneks broj 1 ugovora o radu 30.12.2011. godine, kojim je tužilac premešten na radno mesto ..., sa koeficijentom 1. Navedeni Aneks je poništen pravnosnažnom presudom Osnovnog suda u Vrbasu, sudska jedinica u Kuli P1 725/13 od 20.05.2014. godine. Nakon toga, kako radno mesto na kojem je tužilac radio više nije bilo predviđeno sistematizacijom, a ostala radna mesta su bila popunjena, tuženi je dana 07.10.2014. godine, doneo odluku kojom tužilac ostaje neraspoređen, usled čega ga je oglasio viškom i doneo osporeno rešenje od 07.10.2014. godine, saglasno članu 179. stav 5. tačka 1. Zakona o radu.

Na osnovu ovako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su zaključili da je osporeno rešenje o otkazu ugovora o radu tužioca nezakonito, s obzirom da je Pravilnikom o sistematizaciji od 23.11.2011. godine, uvedeno novo radno mesto „...“, na koje poslove su raspoređeni ostali izvršioci radnog mesta ..., te da je poslodavac bio dužan da propiše i primeni kriterijume i tužioca stavi u ravnopravnu konkurenciju sa drugim zaposlenima koji ispunjavaju uslove za obavljanje novoformiranog posla ..., pa tek nakon toga da eventualno otkaže ugovor o radu zaposlenom koji ne ispunjava uslov po sprovedenim kriterijumima, odnosno koji je ocenjen najnižnom ocenom. Kako tuženi donošenjem rešenja o otkazu nije otklonio sve posledice nezakonitog Aneksa ugovora o radu, koji je u sudskom postupku poništen i tužioca nije stavio u rang ostalih zaposlenih koji su ispunjavali uslove za novootvorene poslove radnog mesta ..., za koje tužilac ispunjava uslove u pogledu stručne spreme, nižestepeni sudovi su poništili rešenje o otkazu ugovora o radu.

Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, osnovani su revizijski navodi kojima se ukazuje na pogrešnu primenu materijalnog prava.

Prema odredbi člana 179. stav 5. tačka 1. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“ br. 75/14) predviđeno je da zaposlenom može da prestane radni odnos ako za to postoji opravdan razlog koji se odnosi na potrebe poslodavca i to ako usled tehnoloških, ekonomskih ili organizacionih promena prestane potreba za obavljanjem određenog posla, ili dođe do smanjenja obima posla.

U konkretnom slučaju, tužilac je na radno mesto ... bio raspoređen iz razloga što je Pravilnikom o sistematizaciji od 23.12.2011. godine, ukinuto radno mesto ... na kojem je tužilac bio raspoređen ugovorom o radu. Nakon poništaja Aneksa ugovora o radu na snazi je ostao ugovor kojim je tužilac bio raspoređen na radno mesto ... . Međutim, kako je u međuvremenu tuženi nakon ukidanja radnog mesta tužioca popunio sva sistematizovana radna mesta, a u trenutku kada je trebalo da tužioca vrati na rad nije postojalo drugo upražnjeno radno mesto koje odgovara njegovoj stručnoj sposobnosti i kvalifikaciji, to je prestala potreba za njegovim radom. Diskreciono pravo poslodavca je da zbog modernizacije tehnologije i unapređenja organizacije rada formira Pravilnikom o sistematizaciji nova radna mesta a ukine postojeća, odnosno da pridoda poslovima radnih mesta poslove koji su već kod tuženog se obavljali. U tom smislu, novi Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji iz 2011. godine, kojim je formirano radno mesto ..., a ukinuto radno mesto na kojem je tužilac radio, odnosno kojim su poslovi ... pridodati novom radnom mestu, ne vodi ka nezakonitosti rešenja o otkazu ugovora o radu. Naime, tužiocu je otkazan ugovor o radu jer je usled tehnoloških, ekonomskih ili organizacionih promena kod tuženog prestala potreba za njegovim radom, s obzirom da mu je radno mesto ukinuto, što predstavlja opravdan razlog za otkaz, u smislu odredbe člana 179. stav 5. tačka 1. Zakona o radu. Pogrešan je stav nižestepenih sudova da je tužilac morao biti stavljen u konkurenciju sa drugim zaposlenima na radnom mestu ... pre nego što mu je otkazan ugovor o radu kao tehnološkom višku, imajući u vidu da se ne radi o smanjenju izvršilaca na tom radnom mestu, već o popunjavanju novoformiranog radnog mesta koja nisu identična i za koje je predviđen i drugi stepen stručne spreme u odnosu na radno mesto tužioca.

S obzirom na izloženo, u situaciji kada je radno mesto tužioca ukinuto, a nije bilo moguće rasporediti tužioca na druge poslove, što predstavlja razlog za donošenje rešenja o otkazu ugovora o radu kao tehnološkom višku i čini osporeno rešenje tuženog zakonitim.

Iz navedenih razloga, primenom odredbe člana 416. stav 1. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci.

S obzirom na uspeh u postupku po reviziji, tužilac je obavezan da tuženom naknadi troškove u iznosu od 40.600,00 dinara i to za sastav revizije iznos od 33.000,00 dinara i na ime sudskih taksi na reviziju i odluku po reviziji iznos od 7.600,00 dinara, saglasno odredbama člana 153, 154. i 163. ZPP, Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata („Službeni glasnik RS“, br. 121/12...99/20) i Taksene tarife iz Zakona o sudskim taksama („Službeni glasnik RS“, br. 28/94 ... 95/18).

Predsednik veća - sudija

Jasminka Stanojević,s.r.

Za tačnost otpravka

uprvitelj pisarnice

Marina Antonić