
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1830/2015
18.05.2016. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Predraga Trifunovića, predsednika veća, Zvezdane Lutovac i Jelene Borovac, članova veća, u radnom sporu tužilje B.K. iz V., koju zastupa punomoćnik Đ.P., advokat iz V., protiv tužene Č.b. a.d. iz Č, koju zastupa LJ.V. diplomirani pravnik zaposlen kod tužene, radi poništaja rešenja o otkazu i naknade štete, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 6173/13 od 26.05.2015. godine, u sednici održanoj 18.05.2016. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 6173/13 od 26.05.2015. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Delimičnom presudom Osnovnog suda u Valjevu 7 P1. br. 185/10 od 06.09.2013. godine, usvojen je tužbeni zahtev tužilje, pa je poništeno kao nezakonito rešenje tužene od 14.04.2009. godine o otkaznu ugovora o radu i obavezana je tužena da tužilju reintegriše u proces rada.
Pobijanom drugostepenom presudom preinačena je prvostepena delimična presuda, pa je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje radi poništaja rešenja o otkazu i reintegracije.
Protiv pravnosnažne drugostepene presude tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu člana 408. ZPP, pa je našao da je revizija neosnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.
U postupku (u raspravi) pred drugostepenim sudom utvrđeno je: da je tužilja bila raspoređena na poslovima likvidature blagajne i da joj je rešenjem 1912 od 04.04.2009. godine otkazan ugovor o radu u skladu sa propisanim postupkom (blagovremenim upozorenjem); rešenjem predsednika Izvršnog odbora tuženog br. 1912 od 04.04.2009. godine tužilji je otkazan ugovor o radu zbog povrede radne obaveze iz člana 11. stav 1. ugovora o radu – neizvršavanje i nesavesno i nemarno izvršavanje radnih obaveza kod poslodavca. Drugostepeni sud je ponovio ranije izvedene dokaze, izvršio suočenje između tužilje i svedoka V.M. (internog revizora poslovanja u spornom periodu) i ne poklanjajući veru iskazu tužilje utvrdio da se tužilja kao zaposlena ponašala suprotno standardu očekivanog ponašanja i ugovorenim pravilima radnih obaveza i internim aktima poslodavca – uputstvo za ulazak u prostorije trezora. Za razliku od prvostepenog suda koji smatra da u postupcima tužilje ne postoji povreda radne obaveze (da je postupanje rezultat loše organizovanog rada kod tužene) drugostepeni sud utvrđuje da je tužilja učinila najmanje tri povrede radne obaveze (za otkaz je dovoljna jedna povreda) i to: da je suprotno uputstvu za ulazak u prostorije trezora najmanje dva puta ušla u trezor bez upisivanja u evidenciju ulazaka; da je povredila pravila o primopredaji blagajni jer je potpisala zapisnik o sravnjenju iako prethodnog dana (kada je vršeno sravnjenje) nije radila; i da je posedovala suprotno uputstvu... dva ključa od iste kase.
Kod tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je primenjeno materijalno pravo kada je utvrđeno da su se stekli uslovi za otkaz ugovora od strane poslodavca zbog povrede radne obaveze iz člana 179. stav 1. tačka 2. Zakona o radu.
U reviziji se ukazuje da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno i da je trebalo pokloniti veru iskazu tužilje koja je saslušana kao stranka. Ovi navodi nisu bili predmet ocene revizijskog suda zato što se revizija ne može izjaviti zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (član 407. stav 2. ZPP).
Na osnovu člana 414. ZPP odlučeno je kao u izreci.
Predsednik veća sudija
Predrag Trifunović,s.r.