Rev2 1896/2015 poništaj ugovora o radu;sticanje bez osnova

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1896/2015
27.10.2015. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Ljubice Milutinović, predsednika veća, Jasminke Stanojević i Biljane Dragojević, članova veća, u parnici tužilaca J.S., M.B., M.T. i M.Č., svih iz I., koje zastupa M.S., advokat iz I., protiv tuženog Š.I. d.o.o. iz I., čiji je punomoćnik LJ.R., advokat sa Z., radi poništaja ugovora i sticanja bez osnova, odlučujući o reviziji tužioca M.B. izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 168/14 od 02.12.2014. godine, u sednici održanoj 27.10.2015. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca M.B. izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 168/14 od 02.12.2014. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 168/14 od 02.12.2014. godine, stavom prvim izreke, odbijena je kao neosnovana žalba tuženog i potvrđena presuda Osnovnog suda u Požegi, Sudska jedinica u Ivanjici P1 326/12 od 18.07.2013. godine u delu stava I kojim je utvrđeno da su ništavi Sporazumi o načinu regulisanja međusobnih (dužničko-poverilačkih) odnosa zaključeni između tužilaca i pravnog prethodnika tuženog DP Š.N. I. dana 07.10.2006. godine i to u delu člana 2. Sporazuma kojim se tužioci odriču svakog daljeg potraživanja po osnovu zarade, naknade zarade i drugih obaveza za period do dana zaključenja Sporazuma preko iznosa utvrđenog stavom 2. člana 1. Sporazuma. Stavom drugim izreke preinačena je ista prvostepena presuda u preostalom delu stava I izreke tako što su odbijeni kao neosnovani tužbeni zahtevi tužilaca kojim su tražili da se obaveže tuženi da im na ime sticanja bez osnova isplati i to: tužiocu J.S. iznos od 88.690,00 dinara, tužiocu M.B. iznos od 70.167,00 dinara, tužiocu M.T. iznos od 72.829,00 dinara i tužiocu M.Č. iznos od 91.998,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 31.05.2012. godine. Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac M.B. je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu presudu na osnovu člana 408. ZPP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11), Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da revizija nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužioci su sa pravnim prethodnikom tuženog 17.10.2006. godine zaključili Sporazume o načinu regulisanja međusobnih (dužničko-poverilačkih) odnosa. Prema odredbi člana 1. ovih Sporazuma pravni prethodnik tuženog se obavezao da će dospele obaveze prema tužiocima po osnovu neisplaćene zarade i drugih obaveza iz radnih odnosa namiriti u umanjenom iznosu za 50%. Prema članu 2. istog Sporazuma tužioci su se saglasili da se dospelo potraživanje na ime zarada isplati u navedenim umanjenim iznosima i istovremeno su se odrekli svakog daljeg potraživanja po osnovu neisplaćenih zarada. Odredbom člana 4. Sporazuma tužioci su se obavezali da u roku od godinu dana od dana potpisivanja Sporazuma neće podneti tužbe, niti pokrenuti izvršne postupke radi naplate svojih potraživanja, a prema članu 5. Sporazuma, pravni prethodnik tuženog se obavezao da će u slučaju neisplaćivanja umanjenog iznosa u roku od godinu dana od potpisivanja sporazuma, tužiocima isplatiti sva potraživanja u punim iznosima, sa pripadajućim kamatama. Stranke su se sporazumele da navedeni Sporazumi proizvode pravno dejstvo samo u slučaju uspešne prodaje društvenog kapitala dužnika. Dana 27.11.2008. godine tuženi je otkazao ugovor o radu tužiocima J.S. i M.T., a kao razlog za donošenje rešenja o prestanku radnog odnosa navedeno je da je prestala potreba za daljim radom ovih tužilaca usled tehničkih, ekonomskih i organizacionih promena u Privrednom društvu. Prema izveštaju Agencije za privredne registre utvrđeno je da je PD Š.N. pripojeno PD Š.M., a da je PD Š.M. pripojeno tuženom.

Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su utvrdili da su ništavi Sporazumi o načinu regulisanja međusobnih odnosa zaključeni između tužilaca i pravnog prethodnika tuženog u delu člana 2. Sporazuma kojim se tužioci odriču svakog daljeg potraživanja po osnovu zarada, naknada zarada i drugih obaveza za period od dana zaključenja Sporazuma preko iznosa utvrđenog stavom 2. člana 1. Sporazuma, primenom čl. 103. ZOO.

Međutim, apelacioni sud je preinačio prvostepenu presudu u delu u kome su tužioci tražili da se obaveže tuženi da im isplati navedene iznose tako što je odbio tužbene zahteve tužilaca zbog zastarelosti potraživanja na osnovu člana 196. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“, br. 24/05).

I po shvatanju Vrhovnog kasacionog suda, pravilan je zaključak drugostepenog suda da se radi o pravnom odnosu koji je zasnovan na osnovu ugovora o radu - isplata neisplaćenih zarada za obavljen rad kod poslodavca i da potraživanja tužilaca zastarevaju po proteku roka od tri godine od dana nastanka obaveze predviđenih članom 196. Zakona o radu. Pravilan je i zaključak ovog suda da zaključeni sporazumi ne mogu da promene pravnu prirodu potraživanja na ime osnovnih zarada koje su predmet tužbenog zahteva, zbog čega su neosnovani navodi revizije kojima se ističe da tužioci imaju pravo da od tuženog zahtevaju naknadu štete po pravilima koja važe za sticanje bez osnova.

Pošto je član 3. navedenog Sporazuma kojim se tuženi obavezao da će utuženo potraživanje u umanjenom iznosu isplatiti tužiocima u roku od jedne godine od dana potpisivanja sporazuma ostao na snazi, to se prigovor zastarelosti potraživanja i vreme dospelosti ceni u odnosu na odredbe zaključenog Sporazuma. Shodno članu 3. Sporazuma utuženo potraživanje tužilaca dospelo je za naplatu 17.10.2007. godine, a tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je sudu 31.05.2012. godine, odnosno po proteku roka od tri godine propisanog članom 196. Zakona o radu, pa je pravilno apelacioni sud primenio materijalno pravo kada je odbio kao neosnovan tužbeni zahtev tužilaca za isplatu određenih novčanih iznosa.

Na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća - sudija

Ljubica Milutinović, s.r.