
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 190/2025
12.02.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića, Marije Terzić, Dobrile Strajina i Dragane Mirosavljević, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik advokat Zorica Zdravković iz ..., protiv tužene „ Banka poštanska štedionica“ ad Beograd, čiji je punomoćnik advokat Nemanja Aleksić iz ..., radi utvrđenja i naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 4724/23 od 17.07.2024. godine, u sednici održanoj 12.02.2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 4724/23 od 17.07.2024. godine.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena revizija tužene izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 4724/23 od 17.07.2024. godine.
Odbija se zahtev tužene za naknadu troškova revizijskog postupka.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 288/23 od 05.04.2023. godine, stavom prvim izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se obaveže tužena da tužiocu na ime pretrpljene materijalne štete zbog manje isplaćene zarade za period od marta 2017. godine zaključno sa aprilom 2019. godine isplati pojedinačne mesečne iznose određene u ovom stavu izreke, sa zakonskom zateznom kamatom počev od dospelosti svakog pojedinačnog iznosa do isplate. Stavom drugim izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se obaveže tužena da tužiocu na ime pretrpljene nematerijalne štete u vidu pretrpljenog straha zbog gubitka egzistencije isplati iznos od 80.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 16.09.2021. godine do isplate. Stavom trećim izreke odbijen je kao neosnovan kompenzacioni prigovor tužene. Stavom četvrtim izreke određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 4724/23 od 17.07.2024. godine, stavom prvim izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i prvostepena presuda potvrđena u stavu prvom, drugom i četvrtom izreke. Stavom drugim izreke odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova postupka po žalbi.
Protiv navedene pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilac je blagovremeno izjavio reviziju, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava, predlažući da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj u smislu člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Odredbom člana 404. stav 1. ZPP („ Službeni glasnik RS“, br. 72/11...10/23 – drugi zakon), u vezi člana 92. Zakona o uređenju sudova ( „ Službeni glasnik RS“, br. 10/23) propisano je da se posebna revizija može izjaviti zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja se ne bi mogla pobijati revizijom ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno razmotriti pravna pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava. Prema stavu 2. istog člana, ispunjenost uslova za izuzetnu dozvoljenost revizije Vrhovni sud ceni u veću od pet sudija.
Pobijanom presudom pravnosnažno je odbijen tužbeni zahtev tužioca za naknadu materijalne i nematerijalne štete. O ovom pravu tužioca, sudovi su odlučili uz primenu materijalnog prava na konkretno utvrđeno činjenično stanje, nalazeći da ne postoji uzročnoposledična veza između radnji tužene i nastale materijalne i nematerijalne štete, budući da je tužilac odgovarao za dugove koje je prouzrokovao svojom krivicom, a na osnovu kojih je vršena obustava njegove zarade. Pravilna primena prava u sporovima sa zahtevom kao u konkretnom slučaju, zavisi od utvrđenog činjeničnog stanja, zbog čega ne postoji potreba za razmatranjem pravnih pitanja od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, kao ni potreba ujednačavanja sudske prakse ili novog tumačenja prava.
Shodno iznetom, Vrhovni sud nalazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji tužene, kao izuzetno dozvoljenoj, primenom člana 404. stav 1. ZPP, zbog čega je i odlučeno kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je utvrdio da revizija nije dozvoljena.
Prema prirodi tražene pravne zaštite, ova parnica spada u parnice iz radnih sporova. Međutim, odredbom člana 441. Zakona o parničnom postupku, propisano je da je u parnicama iz radnih sporova revizija dozvoljena u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. Van ovih radnih sporova revizija nije dozvoljena, osim ukoliko se tužba ne odnosi na novčano potraživanje, kada se primenjuje opšti režim dopuštenosti ovog pravnog leka, prema vrednosti spora.
Odredbom člana 403. stav 3. ZPP propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima, ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe.
Tužba radi naknade štete podneta je 03.07.2017. godine, a vrednost predmeta spora je 178.887,28 dinara.
Imajući u vidu da se radi o sporu u kome pobijana vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra prema srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, to je Vrhovni sud našao da je revizija nedozvoljena.
Na osnovu člana 413. u vezi člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Troškovi revizijskog postupka na ime angažovanja punomoćnika advokata za sastav odgovora na reviziju tuženoj nisu bili potrebni u smislu odredbe člana 154. Zakona o parničnom postupku. Iz tih razloga, Vrhovni sud je odluku kao u stavu trećem izreke doneo primenom odredbe člana 165. stav 1. Zakona o parničnom postupku.
Predsednik veća - sudija
Gordana Komnenić,s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković