
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1910/2019
03.09.2020. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Dobrile Strajina i Marine Milanović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Mira Aćimović, advokat iz ..., protiv tuženog „Entero“ DOO za proizvodnju nameštaja i opremanje enterijera iz Nove Pazove, čiji je punomoćnik Đorđe Brekić, advokat iz ..., radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2808/18 od 13.03.2019. godine, u sednici veća održanoj 03.09.2020. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2808/18 od 13.03.2019. godine.
ODBIJA SE zahtev tuženog za naknadu troškova odgovora na reviziju.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Staroj Pazovi P1 54/18 od 12.09.2018. godine, stavom prvim izreke, poništeno je rešenje tuženog kojim je tužiocu otkazan ugovor o radu i obavezan tuženi da tužioca vrati na rad i rasporedi na poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 174.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude pa do isplate.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2808/18 od 13.03.2019. godine, preinačena je prvostepena presuda i odbijen tužbeni zahtev, a tužilac obavezan da tuženom naknadi troškove drugostepenog postupka u iznosu od 33.000,00 dinara.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Tuženi je podneo odgovor na reviziju.
Ispitujući pobijanu presudu na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije osnovana.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je bio zaposlen kod tuženog na radnom mestu ... na objektu po ugovoru o radu od 10.11.2011. godine. Tužiocu je ponuđen nalog za terenski rad dana 12.01.2017. godine, koji je tužilac odbio i istog dana tuženi mu je uručio pismeni sporazum o prestanku radnog odnosa. Tužilac nije prihvatio sporazumni prestanak radnog odnosa, odbio je da ga potpiše i od 12.01.2017. godine nije dolazio na posao. U naredna četiri meseca uplaćivana mu je zarada, a za to vreme zaposleni ni rukovodilac mu nisu govorili da ne dolazi na rad. U upozorenju o razlozima za otkaz ugovora o radu koje je doneto 21.03.2017. godine, a uručeno tužiocu 24.03.2017. godine, navedeno je da tužilac od 13.01.2017. godine do donošenja upozorenja nije dolazio na radno mesto, nije dostavio poslodavcu obaveštenje o privremenoj sprečenosti za rad, kao ni lekarske doznake. Na taj način je učinio povredu radne discipline utvrđenu članom 26. alineja 1. Ugovora o radu – neopravdani izostanak sa rada u neprekidnom trajanju od najmanje tri radna dana. Istovremeno, tužiocu je ostavljen rok od osam dana od dana dostavljanja upozorenja da se izjasni na navode iz istog, na koje se izjasnio 29.03.2017. godine. Rešenjem tuženog br. .../... od 05.04.2017. godine, tužiocu je otkazan ugovor o radu zaključen sa poslodavcem dana 01.09.2014. godine i utvrđeno da mu radni odnos prestaje sa danom dostavljanja tog rešenja. Rešenje o otkazu ugovora o radu je iste sadržine kao upozorenje od 21.03.2017. godine. Posle upozorenja, tužilac nije dolazio na rad i tuženi je 10.04.2017. godine pokušao da mu dostavi rešenje o otkazu na istu adresu na kojoj je primio upozorenje. Tužilac nije primio pošiljku i ista je vraćena tuženom dana 20.04.2017. godine, od kada je rešenje bilo istaknuto na oglasnoj tabli poslodavca sve do 29.04.2017. godine, o čemu je sačinjena službena zabeleška. Tuženi je saznao da mu je otkazan ugovor o radu 23.05.2017. godine, tužba u ovom sporu je podneta 21.06.2017. godine, a tužiocu je rešenje o otkazu ugovora o radu uručeno u prvostepenom postupku, na ročištu dana 12.09.2017. godine.
Kod tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je usvojio tužbeni nalazeći da je tuženi poslodavac povredio postupak za davanje otkaza, jer rešenje o otkazu ugovora o radu nije dostavljeno tužiocu lično, po pravilima iz člana 75. Zakona o opštem upravnom postupku.
Po oceni revizijskog suda pravilno je drugostepeni sud primenio materijalno pravo kada je preinačio prvostepnu presudu i odbio tužbeni zahtev.
U parnici iz radnog odnosa, sud ceni zakonitost rešenja o otkazu ugovora o radu sa stanovišta pravilne primene materijalnog prava, povrede pravila otkaznog postupka i činjeničnog stanja iz osporenog rešenja.
Prema članu 179. stav 3. tačka 8. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“ br. 75/14), poslodavac može zaposlenom da otkaže ugovor o radu ako zaposleni ne poštuje radnu disciplinu propisanu aktom poslodavca, odnosno ako je njegovo ponašanje takvo da ne može da nastavi rad kod poslodavca. Zbog neopravdanog izostanka sa rada, poslodavac može zaposlenom da otkaže ugovor o radu (član 26. alineja 1. Ugovora o radu od 01.09.2014. godine).
U konkretnom slučaju, utvrđeno je da je tužilac od 13.01.2017. godine do donošenja upozorenja 21.03.2017. godine neopravdano odsustvovao sa rada, pa kako je povredio radnu disciplinu propisanu aktom poslodavca i njegovo ponašanje je po standardu nepoštovanja radne discipline takvo da ne može da nastavi rad kod poslodavca, nastao je otkazni razlog iz člana 179. stav 3. tačka 8. Zakona o radu.
Tuženi je poštovao proceduru za davanje otkaza, budući da su upozorenje i rešenje o otkazu doneti u pisanoj formi i iste su sadržine u pogledu činjeničnog opisa povrede – ponašanja tužioca zbog koga mu je prestao radni odnos, kao i u pogledu pravnog osnova prestanka radnog odnosa, odnosno rešenje o otkazu ugovora o radu sadrži obrazloženje i pouku o pravnom leku, što je saglasno članu 185. stav 1. Zakona o radu. Upozorenje o razlozima za otkaz ugovora o radu je dostavljeno tužiocu, čime mu je omogućeno da se o njima izjasni, kao i pravo na odbranu, u skladu sa članom 180. Zakona o radu.
Neosnovan je revizijski navod o nezakonitom dostavljanju akta o otkazu ugovora o radu. Zbog nemogućnosti ličnog dostavljanja rešenja o otkazu ugovora u prostorijama poslodavca, kao ni na adresi prebivališta - boravišta na kojoj je tužiocu uručeno upozorenje, rešenje je objavljeno na oglasnoj tabli poslodavca o čemu je sačinjena službena zabeleška i po isteku roka od osam dana od dana objavljivanja, smatra se da je dostavljanje rešenje izvršeno, u smislu člana 185. st. 2., 3. i 4. Zakona o radu. Tužilac je podneo tužbu za poništaj rešenja o otkazu ugovora o radu u zakonskom roku. Zakonitost odluke odluke o prestanku radnog odnosa tužiocu bila je predmet ocene u ovom radnom sporu, pa kako je drugostepeni sud pravilno ocenio da je tužiocu zakonito otkazan ugovor o radu, tuženi nije dužan da ga reintegriše u radni odnos, saglasno članu 191. stav 1. Zakona o radu.
Ostalim revizijskim navodima osporava se pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i ocena izvedenih dokaza što u smislu člana 407. stav 2. ZPP nije dozvoljen revizijski razlog.
Na osnovu člana 414. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u prvom stavu izreke.
Tuženom nisu priznati troškovi sastava odgovora na reviziju jer nisu bili potrebni radi vođenja parnice u smislu člana 154. ZPP, pa je odlučeno kao u drugom stavu izreke.
Predsednik veća – sudija
Slađana Nakić Momirović,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić