
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1913/2015
20.04.2016. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Predraga Trifunovića, predsednika veća, Zvezdane Lutovac i Jelene Borovac, članova veća, u radnom sporu tužilje B.Z. iz V., protiv tuženog Zdravstvenog centra iz V., radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu 24 Gž1. br. 821/15 od 20.05.2015. godine, u sednici održanoj 20.04.2016. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu 24 Gž1. br. 821/15 od 20.05.2015. godine. .
O b r a z l o ž e nj e
Pobijanom presudom preinačena je presuda Osnovnog suda u Vranju P1 br. 607/14 od 25.03.2015. godine pa je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se poništi rešenje v.d. direktora tuženog od 22.05.2014. godine o prestanku radnog odnosa kao nezakonito i naloži tuženom da tužilju reintegriše u proces rada. Preinačena je i odluka o troškovima tako što je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove. Protiv pravnosnažne drugostepene presude tužilja je blagovremeno izjavila reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava.
Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu člana 408. ZPP, pa je našao da je revizija neosnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.
Tužilja je bila zaposlena kod tuženog po osnovu ugovora o radu od 19.12.2012. godine na poslovima medicinske sestre na određeno vreme za period od 19.12.2012. godine do povratka druge zaposlene D.Đ. iz V. sa neplaćenog odsustva.
Prethodnici tužilje poslodavac je odobrio odsustvo u trajanju od dve godine i to počev od 01.06.2012. do 30.05.2014. godine. Ona se nije javila na posao 30.05.2014. godine i radni odnos joj je prestao rešenjem od 04.07.2014. godine otkazom ugovora sa 31.05.2014. godine. Istog dana tužilji je prestao radni odnos.
Kod takvog činjeničnog stanja, prvostepeni sud smatra da je tužbeni zahtev osnovan jer se prethodna zaposlena D.Đ. radi čije zamene je tužilja primljena u radni odnos na određeno vreme nije vratila sa neplaćenog odsustva, pa nisu ispunjeni uslovi za prestanak radnog odnosa po članu 185. stav 1. tačka 1. Zakona o radu.
Suprotno, drugostepeni sud smatra da je tužilji istekao radni odnos na određeno vreme u skladu sa članom 175. stav 1. tačka 1. Zakona o radu zato što je prethodnici D.Đ. radni odnos istekao 30.05.2014. godine.
Izloženo stanovište drugostepenog suda je pravilno.
Naime, ako odsutnom zaposlenom prestane radni odnos, kao u ovom slučaju, nastaje osnov prestanka radnog odnosa na određeno vreme istekom (roka) odsutnosti po članu 185. stav 1. Zakona o radu. Prethodnica tužilje dobila je neplaćeno odsustvo poslodavca do 31.05.2014. godine i sa tim datumom joj je prestao radni odnos, zbog čega je rešenje o prestanku radnog odnosa tužilji zakonito. Nisu se stekli uslovi za prerastanje radnog odnosa na neodređeno vreme jer tužilja nije nastavila da radi kod poslodavca pet radnih dana po isteku roka za koji je zasnovan radni odnos (član 37. stav 4. ranije važećeg Zakona o radu).
Neosnovani su revizijski navodi kojima se ističe da raskidni uslov nije nastupio zato što u vreme otkaza ugovora o radu tužilji nije bilo doneto rešenje o prestanku radnog odnosa njenoj prethodnici, jer je rešenje od 04.07.2014. godine deklaratornog karaktera. Radni odnos prethodnici istekao je 31.05.2014. godine jer je u rešenju o neplaćenom odsustvu jasno navedeno da ono traje do određenog datuma.
Na osnovu člana 414. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
Predsednik veća sudija
Predrag Trifunović,s.r.