
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1917/2020
01.10.2020. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislave Apostolović, predsednika veća, Branislava Bosiljkovića, Branke Dražić, Danijele Nikolić i Dobrile Strajina, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužioca AA iz ..., koga zastupa punomoćnik Radislav Maravić, advokat iz ..., protiv tuženog Preduzeća „Milan Blagojević“ AD Smederevo, radi poništaja rešenja, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Smederevu Gž1 3/19 od 02.10.2019. godine, u sednici veća održanoj 01.10.2020. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca izjavljenoj protiv rešenja Višeg suda u Smedrevu Gž1 3/19 od 02.10.2019. godine.
ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužioca izjavljena protiv rešenja Višeg suda u Smederevu Gž1 3/19 od 02.10.2019. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Rešenjem Osnovnog suda u Smederevu P1 367/15 od 28.09.2017. godine, odbijen je kao neosnovan predlog za ponavljanje postupka tužioca podnet dana 05.04.2017. godine protiv pravnosnažnog rešenja Osnovnog suda u Smederevu P1 367/15 od 19.11.2015. godine i obavezan tužilac da tuženom isplati na ime troškova postupka po predlogu za ponavljanje postupka iznos od 70.500,00 dinara.
Rešenjem Višeg suda u Smedrevu Gž1 3/19 od 02.10.2019. godine, stavom prvim izreke, odbijena je žalba tužioca i potvrđeno rešenje Osnovnog suda u Smederevu P1 367/15 od 28.09.2017. godine. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev tužioca za naknadu troškova drugostepenog postupka.
Protiv navedenog rešenja tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odlučuje kao o izuzetno dozvoljenoj, na osnovu člana 404. Zakona o parničnom postupku, radi ujednačavanja sudske prakse.
Prema odredbi člana 404. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11....18/20) revizija je izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija). O dozvoljenosti i osnovanosti posebne revizije odlučuje Vrhovni kasacioi sud u veću od pet sudija.
Vrhovni kasacioni sud nije prihvatio predlog tužioca za odlučivanje o reviziji kao o izuzetno dozvoljenoj po članu 404. ZPP, zato što sporno pravno pitanje ispunjenosti uslova za ponavljanje postupka koji je pravnosnažno okončan po predlogu stranke kada stranka stekne mogućnost da upotrebi pravnosnažnu odluku suda koja je ranije među istim strankama doneta o istom zahtevu, odnosno sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost da upotrebi nove dokaze na osnovu kojih je za stranku mogla da bude doneta povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrebljeni u ranijem postupku, shodno članu 426. stav 1. tačka 7. i 10. Zakona o parničnom postupku, nije od opšteg interesa ili u interesu ravnopravnosti građana, već je vezano za konkretnu činjeničnu podlogu i rešenje spornog odnosa stranaka, a pobijano drugostepeno rešenje je u skladu sa sudskom praksom i pravnim shvatanjima. Pozivanje tužioca na rešenje Višeg suda u Smederevu Gž1 9/17 od 22.02.2017. godine kojim je ukinuto prvostepeno rešenje doneto u drugoj parnici po tužbi drugog tužioca, je bez značaja za drugačije odlučivanje, s obzirom da se ne radi o istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji. Osim toga, navedeno rešenje ne predstavlja pravnosnažnu odluku, nije doneto između istih stranaka niti predstavlja novu činjenicu ili dokaz koje tužilac nije mogao da upotrebi do donošenja pravnosnažne odluke u ovoj parnici. Kako je revizija usmerena na razrešenje konkretnog pitanja, to nema mesta odlučivanju o reviziji kao o posebnoj, pa je odlučeno kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 420. stav 2. tačka 5. u vezi člana 420. stav 6. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da revizija nije dozvoljena.
Prema odredbi člana 420. stav 1. ZPP, stranke mogu da izjave reviziju i protiv rešenja drugostepenog suda kojim je postupak pravnosnažno okončan, a prema stavu 5. istog člana, revizija je uvek dozvoljena protiv rešenja drugostepenog suda kojim se odbacuje predlog za ponavljanje postupka i rešenja drugostepenog suda kojim se potvrđuje rešenje prvostepenog suda o odbacivanju predloga za ponavljanje postupka.
U konkretnom slučaju tužilac pobija rešenje drugostepenog suda o odbijanju predloga za ponavljanje postupka. Stoga revizija u smislu citiranog člana 420. stav 5. ZPP nije dozvoljena, s obzirom da se ne radi o rešenju kojim je postupak pravnosnažno završen. Nema mesta primeni ni odredbe člana 403. stav 2. ZPP, kojim je regulisana dozvoljenost revizije protiv drugostepene presude nezavisno od cenzusa. Naime, ovde se radi o reviziji kao vanrednom pravnom leku koja je izjavljena povodom odlučivanja o drugom vanrednom pravnom leku, pa je dozvoljenost te revizije propisana posebnom zakonskom odredbom člana (član 420. stav 5. ZPP), po kojoj revizija tužioca nije dozvoljena.
Na osnovu izloženog i člana 413. u vezi člana 420. stav 6. ZPP, odlučeno je kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća - sudija
Branislava Apostolović,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić