
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 192/2024
09.04.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića, Marije Terzić, Dobrile Strajina i Dragane Mirosavljević, članova veća, u parnici tužioca AA iz sela ..., čiji je punomoćnik Stefan Đorđević, advokat iz ..., protiv tužene Republike Srbije, Ministarstvo pravde, Uprava za izvršenje krivičnih sankcija, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, sa sedištem u Beogradu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 4662/21 od 17.11.2021. godine, u sednici održanoj 09.04.2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 4662/21 od 17.11.2021. godine.
ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 4662/21 od 17.11.2021. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 2908/29 od 16.06.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijen je, kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca, kojim je tražio da se obaveže tužena da mu na ime razlike od isplaćene do pripadajuće plate za period od avgusta 2016. godine do avgustav 2019. godine isplati pojedinačno opredeljene mesečne iznose sa zakonskom zateznom kamatom od dospelosti do isplate. Stavom drugim izreke, odbijen je, kao neosnovan, tužbeni zahtev tužioca u delu kojim je tražio da tužena u korist tužioca uplati doprinose za obavezno socijalno osiguranje kod PIO Fonda-Filijala u Beogradu, za period od 23.08.2016. godine do 31.08.2019. godine, (doprinose za obavezno PIO, doprinose za obavezno zdravstveno osiguranje i doprionose za osiguranje za slučaj nezaposlenosti) na iznose iz stava prvog izreke presude. Stavom trećim izreke, obavezan je tužilac da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 67.875,00 dinara.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 4662/21 od 17.11.2021. godine, stavom prvim izreke, odbijena je, kao neosnovana, žalba tužioca, potvrđena presuda
Prvog osnovnog suda u Beogradu P1 2908/29 od 16.06.2021. godine. Stavom drugim izreke, odbijen je zahtev tužioca za naknadu troškova postupka po žalbi.
Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava, s tim što je predložio da se revizija smatra izuzetno dozvoljenom, primenom člana 404. Zakona o parničnom postupku.
Odredbom člana 404. stav 1. ZPP („Sl. glasnik RS“, br.72/11...10/23), u vezi odredbe člana 92. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“, broj 10/23), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).
Po oceni Vrhovnog suda, u konkretnom slučaju nije potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse kao ni novo tumačenje prava, pa nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o posebnoj reviziji tužioca propisani odredbom člana 404. stav 1. ZPP.
Predmet tražene pravne zaštite je naknada štete na ime razlike između isplaćene i pripadajuće plate i uplata doprinosa za obavezno socijalno osiguranje nadležnim fondovima na iznose razlike plate. Pobijana presuda je doneta pravilnom primenom materijalnog prava, kod utvrđenog činjeničnog stanja da je tužilac preuzet iz privremenih institucija Kosova i Metohije u Upravu za izvršenje zavodskih sankcija, ali je ostao neraspoređen, zbog čega nema pravo na platu koja u smislu člana 7. Zakona o platama državnih službenika i nameštenika pripada državnim službenicima za obavljen rad onda kada su radno angažovani, a tužilac nije dokazao da je tužena imala mogućnost da ga rasporedi na drugo radno mesto, niti da ga je nezakonitim postupanjem onemogućila da radi. Ne postoji ni potreba za odlučivanjem o posebnoj reviziji tužioca radi ujednačavanja sudske prakse, jer tužilac uz reviziju ne prilaže ni suprotne odluke u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, niti se na njih poziva. Ukazivanje revidenta na postojanje potrebe tužene za radnim angožovanjem tužioca u spornom periodu je bez uticaja na odlučivanje o posebnoj reviziji jer se ista ne može da izjavi zbog pogrešnog ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Kako na osnovu iznetog proizilazi da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi iz člana 404. stav 1. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu prvom izreke.
Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. ZPP, Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena.
Tužbu u ovoj parnici tužilac je podneo 23.08.2019. godine, a vrednost predmeta spora je 993.932,33 dinara.
Imajući u vidu da se predmet spora u ovoj parnici ne odnosi na zasnivanje, postojanje i prestanak radnog odnosa, u kom slučaju bi revizija bila dozvoljena primenom člana 441. ZPP, već je predmet spora novčano potraživanje, dozvoljenost revizije ceni se po opštim pravilima o dozvoljenosti revizije u imovinsko-pravnim sporovima. Odredbom člana 403. stav 3. ZPP, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko-pravnim sporovima, ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.
S obzirom da vrednost predmeta spora pobijanog dela očigledno ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu NBS na dan podnošenja tužbe, to revizija nije dozvoljena.
Iz navedenih razloga, primenom člana 413. ZPP, Vrhovni sud je odlučio kao u stavu drugom izreke.
Predsednik veća – sudija
Gordana Komnenić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković