Rev2 1927/2019 3.5.15.4.8

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1927/2019
17.09.2020. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Dobrile Strajina i Marine Milanović, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Marija Joksović, advokat iz ..., protiv tuženog JKP „Ruskom“ iz Ruskog Krstura, čiji je punomoćnik Božidar Grba, advokat iz ..., radi poništaja rešenja o otkazu, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 3281/18 od 04.02.2019. godine, u sednici održanoj 17.09.2020. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 3281/18 od 04.02.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Vrbasu, Sudske jedinice u Kuli P1 177/18 od 12.09.2018. godine, u prvom stavu izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se poništi rešenje tuženog o otkazu ugovora o radu broj .../... od 20.11.2017. godine, i da se obaveže tuženi da ga vrati na rad i rasporedi na poslove koji odgovaraju vrsti i stepenu stručne spreme koje tužilac poseduje. U drugom stavu izreke, obavezan je tužilac da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 96.750,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti odluke do isplate.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 3281/18 od 04.02.2019. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i prvostepena presuda potvrđena.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude, tužiilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu u smislu člana 408. Zakona o parničnom postupku i utvrdio da revizija tužioca nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Takođe nisu učinjene druge bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje se u reviziji ukazuje.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac, koji je po struci diplomirani ... za ... i ima sedmi stepen stručne spreme, zasnovao je radni odnos kod tuženog ugovorom o radu od 02.02.2015. godine za obavljanje poslova „...-...“.

Tuženi je dana 13.01.2016. godine doneo Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mesta. Ovaj pravilnik je objavljen na oglasnoj tabli tuženog 19.01.2016. godine i stupio na snagu 26.01.2016. godine. Članom 11. navedenog pravilnika, propisano je da sedmi stepen stručne spreme podrazumeva završeni obrazovni program za sedmi stepen stručne spreme i da se u taj stepen razvrstavaju i lica sa završenom višom školom, kao i lica sa savladanim programom prvog stepena studija na fakultetu. Članom 18. istog pravilnika, propisano je da su poslovi sa posebnim ovlašćenjima i odgovornostima, pod tačkom 1. „...-...“ i pod tačkom 2. „...- ...“. Pravilnikom je u organizacionoj šemi tuženog predviđeno, između ostalog, radno mesto, „...-...“ u okviru opšteg finansijskog sektora sa predviđenim jednim izvršiocem, a kao potrebni uslovi su propisani sedmi stepen stručne spreme ekonomskog, pravnog smera ili smera koji se odnosi na menadžment i vozački ispit B kategorije. U istom sektoru u organizacionoj šemi predviđeno je i radno mesto „knjigovođa“ sa jednim izvršiocem, a kao potrebni uslovi su propisani sedmi stepen stručne spreme – ekonomski fakultet, vozački ispit B kategorije i pet godina radnog iskustva. Predviđeno je i radno mesto „blagajnik“ sa dva izvršioca a kao potrebni uslovi su navedeni četvrti stepen stručne spreme i tri godine radnog iskustva.

Odlukom o maksimalnom broju zaposlenih na neodređeno vreme u sistemu lokalne samouprave Opštine Kula za 2017. godinu u članu 1. je propisano da se ovom odlukom određuje maksimalan broj zaposlenih na neodređeno vreme i rok za postupanje po toj odluci. U članu 2. je, između ostalog, propisano da je maksimalan broj 16 zaposlenih kod tuženog. Posle donošenja ove odluke, tuženi je u cilju racionalizacije bio dužan da donese novi akt o sistematizaciji radnih mesta i da utvrdi broj zaposlenih za čijim radom prestaje potreba do broja utvrđenog odlukom o maksimalnom broju zaposlenih, odnosno da broj sistematizovanih radnih mesta smanji sa 18 na 16. Tuženi je doneo Pravilnik o izmenama pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnog mesta 20.10.2017. godine i ovim pravilnikom je smanjen broj izvršilaca na radnom mestu „radnik na čišćenju javnih površina“ sa tri na dva, a radno mesto „...-...“ je ukinuto.

Pošto je tužiočevo radno mesto ukinuto, a nije postojalo upražnjeno drugo radno mesto koje je odgovarajuće za njegovu stručnu spremu i kvalifikacije, tuženi je doneo osporeno rešenje (broj 1024/17 od 20.11.2017. godine) kojim je tužiocu otkazao ugovor o radu zato što je, usled organizacionih promena kod poslodavca, prestala potreba za njegovim radom, a da pri tom ne postoji nijedno radno mesto na koje je mogao biti premešten, odnosno raspoređen u skladu sa stručnom spremom. U rešenju je navedeno da je ugovor o radu tužiocu otkazan sa 20.11.2017. godine, da ima pravo na otpremninu u ukupnom iznosu od 100.728,12 dinara koja će se biti isplaćena u roku od 30 dana od prestanka radnog odnosa, kao i da će se neisplaćena naknada zarade i druga primanja koja je zaposleni ostvario, isplatiti u roku do 30 dana od prestanka radnog odnosa. Pismeni otpravak rešenja je tužiocu uručen 20.11.2017. godine. U obrazloženju rešenja tuženi se pozvao na odredbu člana 179. tačka 5. stav 1. Zakona o radu i odredbe Pravilnika o izmenama pravilnika unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mesta od 20.10.2017. godine, kao i na činjenicu da je radno mesto „...-...“ ukinuto usled organizacionih promena kod poslodavca zbog racionalizacije broja zaposlenih određene Odlukom o maksimalnom broju zaposlenih na neodređeno vreme u sistemu lokalne samouprave Opština Kula za 2017. godinu, pa pošto ne postoji nijedno radno mesto na koje može biti premešten odnosno raspoređen u skladu sa njegovom stručnom spremom tužiocu je prestao radni odnos. Otpremnina mu je isplaćena 24.11. 2017. godine.

Pre donošenja Pravilnika o izmenama pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mesta od 20.10.2017. godine, opis poslova u finansijskom sektoru se nije promenio, ali je smanjen obim posla i u cilju sprovođenja racionalizacije a vodeći računa o kadrovskim i finansijskim resursima, tuženi je poslove iz oblasti finansijskog sektora prebacio na agenciju sa kojom je saradnju ostvarivao i ranije, te je tužiočevo radno mesto ukinuto, nakon što je utvrđeno da više ne postoji potreba za tim radnim mestom i da se potrebe rada i obima posla finansijskog sektora mogu postići radom zaposlenih u preostalim radnim mestima u tom sektoru. Pre donošenja novog pravilnika tuženi je imao 18 zaposlenih, a nakon toga 16 zaposlenih.

Rešenjem od 15.10.2013. godine za direktora tuženog imenovan je Igor Fejdi na period od četiri godine a rešenjem od 28.11.2017. godine prestao mu je mandat zbog isteka perioda na koje je imenovan, a posebno rešenjem od istog datuma imenovan je za vršioca dužnosti direktora tuženog, najduže na period od jedne godine.

Na ovako utvrđeno činjenično stanje, nižestepeni sudovi su pravilno primenili materijalno pravo.

Kako je tužiocu otkazan ugovor o radu na osnovu člana 179. stav 5. tačka 1. Zakona o radu („Službeni glasnik“ broj 24/2005...75/14), pravilan je zaključak drugostepenog suda da je tuženi poslodavac imao po zakonu pravo da odluči kojim radnicima će otkazati ugovor o radu po osnovu tehnološkog viška, uz uslov da postoje objektivni razlozi za otkaz i da odgovarajuće promene moraju imati objektivnu strukturnu vrednost da bi se otkazu mogao smatrati opravdanim. Određene ekonomske organizacione i tehnološke promene moraju biti izvršene, a njihov rezultat mora biti ukidanje radnog mesta ili smanjenje obima posla na određenom radnom mestu. Kako je kod tuženog došlo do organizacionih promena koje su dovele do ukidanja radnog mesta na kojem je tužilac radio a tuženi nije imao mogućnosti da ga rasporedi na drugo radno mesto niti da mu obezbedi neku od mere za zapošljavanje to je otkaz ugovora o radu zakonit. Promene kod tuženog nastale su kao posledica donošenja Odluke o maksimalnom broju zaposlenih na neodređeno vreme u sistemu lokalne samouprave Opštine Kula za 2017. godinu, u skladu sa kojom odlukom je tuženi izvršio racionalizaciju radnih mesta.

Kako je drugostepeni sud za svoju odluku dao jasne i potpune razloge, koje Vrhovni kasacioni sud u svemu prihvata kao pravilne, suprotni navodi revizije koji predstavljaju ponavljanje navoda isticanih u žalbi na prvostepenu odluku nisu osnovani.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci, na osnovu člana 414. stav 1. ZPP.

Predsednik veća - sudija

Slađana Nakić Momirović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić