Rev2 1929/2019 3.5.16.3

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1929/2019
17.09.2020. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Slađane Nakić Momirović, predsednika veća, Dobrile Strajina i Marine Milanović, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužioca AA iz s...., Opština ..., protiv tuženog RTB Bor grupa RBB D.O.O. BOR, čiji je punomoćnik Miomir Milisavljević, advokat iz ..., radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženog izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 br. 493/2019 od 01.03.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 17.09.2020. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 br. 493/2019 od 01.03.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Boru P1 br. 188/18 od 20.11.2018. godine, stavom prvim izreke, usvojen je tužbeni zahtev tužioca, pa je prema tuženom poništeno kao nepravilno i nezakonito rešenje direktora tuženika br. .../... od 04.03.2016. godine, kojim je tužiocu otkazan ugovor o radu broj .../... od 04.11.2014. godine i tuženi je obavezan da tužioca vrati na rad na poslove koje je obavljao pre donošenja osporenog rešenja ili poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu kao i da tužiocu na ime neisplaćenih zarada za period od marta 2016. godine zaključno sa julom 2016. godine isplati taksativno navedene iznose u tom stavu sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od poslednjeg dana u narednom mesecu za svaki prethodni mesec do konačne isplate, sa uplatom pripadajućih doprinosa za PIO za zdravstveno osiguranje i za slučaj nezaposlenosti, po važećim osnovicama na dan isplate, kao i da preda RF PIO Filijala u Boru uredno popunjene M-4 i M-8 obrasce. Stavom 2. izreke obavezan je tuženi da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.920,00 dinara, sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do konačne isplate.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 br. 493/2019 od 01.03.2019. godine, odbijena je žalba tuženog i potvrđena presuda Osnovnog suda u Boru P1 br. 188/18 od 20.11.2018. godine.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Tužilac je blagovremeno preko punomoćnika dao odgovor na reviziju u kome je osporio osnovanost revizijskih navoda.

Vrhovni kasacioni sud je ispitao pobijanu presudu na osnovu člana 408. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11... 55/14), i utvrdio da revizija tuženog nije osnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju Vrhovni kasacioni sud pazi po službenoj dužnosti, kao ni bitna povreda iz člana 374. stav 1. ZPP, u vezi člana 8. ZPP, na koju se neosnovano ukazuje revizijom.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju tužilac je u radnom odnosu kod tuženog počev od 2010. godine, a po ugovoru o radu broj .../... od 04.11.2014. godine raspoređen je na poslovima „...“. Tužilac je dana 12.02.2016. godine podvrgnut testiranju na psihoaktivne supstance, kojom prilikom mu je u uzorku urina utvrđeno prisustvo benzodiazepina. Dana 19.02.2016. godine tužilac je primio upozorenje o postojanju razloga za otkaz ugovora o radu od 19.02.2016. godine, na koje se pismenim putem izjasnio, da je rezultat testiranja posledica konzumiranja leka za smirenje bromazepama, usled uznemirenosti zbog dobijanja Upozorenja o postojanju razloga za otkaz ugovora o radu od 05.02.2016. godine, ali da konzumiranje ovog leka nije uticalo na njegov rad i izvršavanje poslovnih obaveza. Rešenjem tuženog broj .../... od 04.03.2016. godine tužiocu je otkazan ugovor o radu zbog povrede radne discipline u smislu člana 179. stav 3. tačka 4. Zakona o radu, člana 182. tačka 4. Kolektivnog ugovora i člana 13. tačka 4. Pravilnika o radnoj disciplini, ponašanju i obavezama zaposlenih u RBB Bor D.O.O, zbog toga što je dana 12.02.2016. godine testiran na psihoaktivne supstance, pri čemu je njegov nalaz bio pozitivan na benzodiazepime. Iz nalaza i mišljenja veštaka medicinske struke proizilazi da je lek bromazepam iz grupe benzodiazepinskih lekova, da se maksimalna koncentracija ovog leka u krvi postiže nakon dva sata od oralnog unošenja, te da je za isti potrebno 40 sati da se potpuno izluči iz organizma, a maksimalno do 60 sada. Benzodiazepimi obuhvataju veliku grupu lekova koji u terapijskim dozama služe za lečenje anksioznih poremećaja, poremećaja spavanja, funkcionih smetnji kardiovaskularnog, respiratornog, urogenitalnog sistema, uklanjanje i ublažavanje psihogenskih simptoma astme i drugih oboljenja. Na osnovu ekonomsko-finansijskog veštaka utvrđeni su iznosi neisplaćene zarade u periodu u kome je tužilac odstvuvovao sa rada usled donošenja osporavanog rešenja, na osnovu koga je tužilac precizirao tužbeni zahtev u odnosu na isplatu neisplaćenih zarada, koji nalaz tuženi nije osporavao.

Kod tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno su nižestepeni sudovi primenili materijalno pravo kada su usvojili tužbeni zahtev tužioca i poništili kao nezakonito rešenje o otkazu ugovora o radu tužiocu i obavezali tuženog da tužioca vrati na rad na poslove koje je obavljao pre donošenja osporenog rešenja ili poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu i da mu naknade štetu u visini zarade koju bi ostvario da je radio u periodu od marta 2016. godine zaključno sa julom 2016. godine, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i uplatom pripadajućih doprinosa za PIO, za zdravstveno osiguranje i za slučaj nezaposlenosti po važećim osnovicama na dan isplate i da preda RF PIO –Filijala u Boru uredno popunjene M-4 i M-8 obrasce.

Odredbom člana 179. stav 3. tačka 3. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“ broj oj 24/05, 61/05, 54/09, 32/13 i 75/14), propisano je da poslodavac može da otkaže ugovor o radu zaposlenom koji ne poštuje radnu disciplinu i to: zbog dolaska na rad pod dejstvom alkohola ili drugih opojnih sredstava, odnosno upotrebe alkohola ili drugih opojnih sredstava u toku radnog vremena, koje ima ili može da ima uticaj na obavljanje posla.

Odredbe člana 182. stav 1. tačka 4. Kolektivnog ugovora kod tuženog i člana 13. stav 1. tačka 4. Pravilnika o radnoj disciplini, ponašanju i obavezama zaposlenih kod tuženog, sadrže identičan tekst citirane zakonske norme.

Polazeći od citiranih odredbi Zakona o radu, Kolektivnog ugovora i Pravilnika o radnoj disciplini, ponašanju i obavezama zaposlenih kod tuženog, u pobijanoj presudi je pravilno ocenjeno da u konkretnom slučaju nisu bili ispunjeni usloviz a otkaz ugovora o radu tužiocu, obzirom da je utvrđeno da tužilac nije korisnik psihoaktivnih supstanci koji izazivaju destruktivno ponašanje, da je prisustvo benzodiazepina u urinu tužioca posledica konzumiranja leka za smirenje – bromazepama koji ima široku terapeutsku primenu, te da nije dokazano da je korišćenje tog leka imalo ili moglo da ima uticaja na obavljanje poslova tužioca, zbog čega su neosnovani revizijski navodi o pogrešnoj primeni materijalnog prava.

Kako ni ostali revizijski navodi nisu od uticaja na drugačiju odluku suda, Vrhovni kasacioni sud je reviziju tuženog odbio kao neosnovanu, odlučujući kao u izreci presude primenom člana 414. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

Predsednik veća – sudija

Slađana Nakić Momirović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić