Rev2 1963/2023 3.19.1.25.1.4; 3.19.1.25.1.3; dozvoljenost revizije

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 1963/2023
31.05.2023. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića, Marije Terzić, Mirjane Andrijašević i Vesne Subić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćnik Vladimir Milanović, advokat iz ..., protiv tužene Opšte bolnice ''Dr Radivoj Simonović'' Sombor iz Sombora, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 5261/22 od 05.01.2023. godine, u sednici održanoj 31.05.2023. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o posebnoj reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 5261/22 od 05.01.2023. godine.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 5261/22 od 05.01.2023. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Somboru P1 884/21 od 28.09.2022. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev tužilje koji glasi da se obaveže tuženi da joj na ime toplog obroka i regresa – razlike ukupne zarade za period od 01.08.2018. godine do 31.07.2021. godine, isplati iznos od 189.113,14 dinara, sa zateznom kamatom od 12.08.2022. godine pa do isplate, kao i iznos od 44.528,55 dinara, na ime zatezne kamate obračunate do 11.08.2022. godine, i da se tuženi obaveže da tužilji naknadi troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti do isplate. Stavom drugim izreke, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Apelacioni sud u Novom Sadu je, presudom Gž1 5261/22 od 05.01.2023. godine, odbio žalbu tužilje i potvrdio presudu Osnovnog suda u Somboru P1 884/21 od 28.09.2022. godine u odbijajućem delu i u delu da tužilja snosi svoje troškove postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilja je izjavila blagovremenu reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj na osnovu odredbe člana 404. Zakona o parničnom postupku.

Odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 18/20), propisano je da je revizija izuzetno dozvoljena zbog pogrešne primene materijalnog prava i protiv drugostepene presude koja ne bi mogla da se pobija revizijom, ako je po oceni Vrhovnog kasacionog suda potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, radi ujednačavanja sudske prakse, kao i ako je potrebno novo tumačenje prava (posebna revizija).

Po oceni Vrhovnog suda, u konkretnom slučaju nije potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse kao ni novo tumačenje prava, pa nisu ispunjeni uslovi propisani odredbom člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku, za odlučivanje o posebnoj reviziji tužilje. Predmet tražene pravne zaštite je naknada štete tužilji na ime ishrane u toku rada i regresa za korišćenje godišnjeg odmora, u utuženom periodu, a pobijana odluka doneta je u skladu sa Zaključkom usvojenim na sednici Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda od 05.07.2022. godine, po kom zaposleni kojima se plate isplaćuju u visini vrednosti minimalne zarade u javnim službama, kao korisnicima budžetskih sredstava, ostvaruju pravo na naknadu troškova ishrane u toku rada i regresa za korišćenje godišnjeg odmora po osnovu rada, primenom koeficijenta za obračun i isplatu plate u kom je sadržan dodatak na ime tih naknada i sastavni je deo koeficijenta za svakog zaposlenog. Bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nisu razlog za izjavljivanje posebne revizije, u smislu odredbe člana 404. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

Iz tog razloga, Vrhovni sud je odluku kao u stavu prvom izreke doneo primenom odredbe člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku.

Vrhovni sud je ispitao dozvoljenost revizije, u smislu odredbe člana 410. stav 2. tačka 5. Zakona o parničnom postupku, u vezi odredbe člana 92. Zakona o uređenju sudova („Službeni glasnik RS“ br.10/23) pa je utvrdio da revizija nije dozvoljena.

Prema članu 441. Zakona o parničnom postupku, revizija je uvek dozvoljena u sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. Ukoliko se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu, što je ovde slučaj, dozvoljenost revizije se ceni na osnovu odredbe člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku.

Odredbom člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim sporovima ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužbu radi naknade štete tužilja je podnela 06.09.2021. godine, a vrednost predmeta spora je 189.113,14 dinara.

Imajući u vidu da je ovo imovinsko-pravni spor koji se odnosi na novčano potraživanje u kome vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, sledi da revizija tužilje nije dozvoljena, na osnovu odredbe člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku.

Iz tih razloga, Vrhovni sud je odluku kao u stavu drugom izreke doneo primenom odredbe člana 413. Zakona o parničnom postupku.

Predsednik veća – sudija

Gordana Komnenić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić