Rev2 1965/2020 3.5.15.4; otkaz od strane poslodavca

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1965/2020
09.09.2021. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Branislava Bosiljkovića, predsednika veća, Branke Dražić i Danijele Nikolić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji su punomoćnici Slobodan Rakić i Goran Đurković advokati iz ..., protiv tuženog Privrednog društva za eksploataciju mineralne vode i proizvodnju pića „KNJAZ MILOŠ“ a.d. Aranđelovac, čiji je punomoćnik Aleksandar Bugarin advokat iz ..., radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženog koja je izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 1347/19 od 11.02.2020. godine, u sednici veća koja je održana dana 09.09.2021. godine doneo je

R E Š E NJ E

UKIDA SE presuda Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 1347/19 od 11.02.2020. godine i predmet VRAĆA istom sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Aranđelovcu P1 139/2018 od 27.12.2018. godine, stavom prvim izreke, odbijen je tužbeni zahtev kojim je tužilac tražio da se kao nezakonito poništi rešenje o otkazu ugovora o radu posl. br. .. od 22.09.2014. godine, doneto od strane izvršnog direktora tuženog Privrednog društva za eksploataciju mineralne vode i proizvodnju pića „KNJAZ MILOŠ“ a.d. Aranđelovac, kojim je tužiocu otkazan ugovor o radu broj .. od 16.10.2006. godine, izmenjen aneksom ugovora o radu broj .. od 08.07.2008. godine i aneksom ugovora o radu broj .. od 14.08.2013. godine, i kojim je tražio da se obaveže tuženi da tužioca vrati na rad, na poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi, sve u roku od 8 dana od dana prijema pismenog otpravka presude pod pretnjom izvršenja, kao neosnovan. Stavom drugim izreke, obavezan je tužilac da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 189.750,00 dinara u roku od 15 dana od dana prijema pismenog otpravka presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 1347/19 od 11.02.2020. godine, stavom prvim izreke, preinačena je presuda Osnovnog suda u Aranđelovcu P1 139/2018 od 27.12.2018. godine, tako što je usvojen tužbeni zahtev i poništeno kao nezakonito rešenje o otkazu ugovora o radu posl. br. .. od 22.09.2014. godine, doneto od strane izvršnog direktora tuženog Privrednog društva za eksploataciju mineralne vode i proizvodnju pića „KNJAZ MILOŠ“ a.d. Aranđelovac, kojim je tužiocu otkazan ugovor o radu broj .. od 16.10.2006. godine koji je izmenjen aneksom ugovora o radu broj .. od 08.07.2008. godine i aneksom ugovora o radu broj .. od 14.08.2013. godine, i obavezan tuženi da tužioca vrati na rad, na poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi, sve u roku od 8 dana od dana prijema prepisa presude, (tačka 1.) Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 273.750,00 dinara u roku od 8 dana od dana prijema prepisa presude (tačka 2.).

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenom tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu presudu, u smislu odredbe člana 408. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija tuženog je osnovana.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je bio u radnom odnosu kod tuženog na osnovu ugovora o radu broj .. od 16.10.2006. godine, koji je naknadno izmenjen aneksima od 08.07.2008. godine, 03.04.2009. godine i od 14.08.2013. godine. Tužilac je obavljao poslove magacionera u RJ DC ..., Odeljenje ..., Distributivni centar, Sektor ... . Tuženi je sačinio izveštaj o vanrednom događaju od 29.05.2014. godine kojim je konstatovano da su na vozilo utovarene tri palete „Guarana“ od 0,25 litara, a ne dve koliko je trebalo po otpremnici, da je jedna paleta „Guarana“ utovarena umesto palete mineralne vode 1,5 litara PET NP. Tužilac je povodom tog događaja dao pismenu izjavu da je došlo do nenamerne greške, više situacione prirode. Povodom istog događaja tužilac je dao izjavu od 02.06.2014. godine da je bio tačan broj paketa, ali da je došlo do prenumeracije prilikom utovara. Tuženi je sačinio izveštaj o vanrednom događaju od 17.06.2014. godine, kojim je konstatovano da je tužilac bio zadužen za utovar robe u kamion ..., te da je na kamionu pronađeno pet pakovanja proizvoda „Aqva viva restart“ 0,75 i SL PET, iako prema otpremnici ova roba nije trebalo da bude utovarena, a takođe navedena otpremnica nije bila potpisana od strane magacionera – tužioca. Dana 19.06.2014. godine tuženi je sačinio izveštaj o vanrednom događaju kojim je konstatovano da tužilac nije naznačio koliko je paleta utovareno u kamion ..., a tužilac je u svojoj izjavi povodom događaja naveo da nije naneta šteta kompaniji. Dana 02.07.2014. godine tuženi je sačinio izveštaj o vanrednom događaju kojim je konstatovano da se tužilac u ovom slučaju potpuno nemarno odnosio prema dokumentaciji koju potpisuje i čiju tačnost overava, tako što je upisao pogrešan broj paleta koje su utovarene u vozilo, da je u kombi vozilo ... utovario ukupno 6 paleta proizvoda, a da je na otpremnici umesto 6 tužilac upisao 5, i konstatovao da je tužilac odgovoran za ovaj propust. Povodom ovog vanrednog događaja tužilac je u svojoj izjavi naveo da se propusti dešavaju. Dana 31.07.2014. godine tuženi je sačinio izveštaj o vanrednom događaju kojim je konstatovano da je tužilac vršio kontrolu utovara u vozilo ..., u koje pored dve palete mešovite robe nije bila utovarena jedna paleta „Aqva vive“ 0,5 litara, a povodom ovog događaja tužilac je u svojoj izjavi naveo da je prevideo da je u kombi trebalo da se ubaci još jedna paleta. Tužilac je dao izjavu od 22.08.2014. godine navodeći da je dana 20.08.2014. godine u popodnevnim satima vršio pregledanje robe za kamion registrskih oznaka ..., da je pregledom ustanovio da je umesto 14 paketa KM 0,5 bilo spakovano 19 paketa KM 0,5, pa je pozvao radnika koji je pakovao pomenutu robu i zajedno su ustanovili da ima 5 paketa KM 0,5 viška, te da je nakon što je ustanovljen višak radnik tuženog skinuto pet paketa sa palete. Tužilac je napravio više grešaka u radu od ostalih magacionera gotove robe i nije se ponašao u skladu sa pažnjom prosečnog magacionera. Tuženi je dana 27.08.2014. godine doneo upozorenje o postojanju razloga za otkaz ugovora o radu ili izricanje druge mere broj .., koje je tužilac primio dana 28.08.2014. godine i pismeno se izjasnio izjavom od 04.09.2014. godine, u kojoj se detaljno izjasnio o svim vanrednim događajima koje je tuženi u osporenom rešenju naveo kao događaje kojima je tužilac učinio povredu radne obaveze iz člana 179. stav 2. tačka 1. Zakona o radu i to nesavesno, nemarno i neblagovremeno izvršavanje radnih obaveza. Tužilac je udaljen sa rada rešenjem o udaljenju sa rada broj .. od 28.08.2014. godine. Tužiocu je prestao radni odnos dana 30.09.2014. godine, na osnovu rešenja o otkazu ugovora o radu broj .. od 22.09.2014. godine.

Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostepeni sud je zaključio da je tužilac ostvario biće povrede radne obaveze iz člana 179. stav 2. tačka 1. Zakona o radu i to nesavesno, nemarno i neblagovremeno izvršavanje radnih obaveza, zbog čega je odbio tužbeni zahtev i odlučio kao u izreci.

Drugostepeni sud je pobijanom presudom preinačio prvostepenu presudu, usvojio tužbeni zahtev i poništio kao nezakonito rešenje o otkazu ugovora o radu broj .. od 22.09.2014. godine doneto od strane izvršnog direktora tuženog, kojim je tužiocu otkazan ugovor o radu broj .. od 16.10.2006. godine sa aneksima od 08.07.2008. godine i od 14.08.2013. godine, i obavezao tuženog da tužioca vrati na rad, na poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi, sa obrazloženjem da tuženi u smislu odredbe člana 231. ZPP nije dokazao da postoji identitet između upozorenja na postojanje razloga za otkaz ugovora o radu i rešenja o otkazu ugovora o radu u pogledu povreda radnih obaveza koje su tužiocu stavljene na teret, jer se u spisu ne nalazi ovo upozorenje, pa tužiocu nije omogućeno pravo na odbranu.

Tačno je da se u spisu ne nalazi upozorenje o postojanju razloga za otkaz ugovora o radu koje je tuženi doneo dana 27.08.2014. godine, a tužilac primio dana 28.08.2014. godine, koja činjenica među parničnim strankama nije bila sporna. Tužilac se na ovo upozorenje pismeno izjasnio izjavom od 04.09.2014. godine, iz čije se sadržine može zaključiti da je ovo upozorenje identično sa rešenjem o otkazu ugovora o radu sa aneksima, koje je predmet spora.

Zbog toga je izostala ocena drugostepenog suda da li u radnjama tužioca ima elemenata ponašanja iz člana 179. stav 2. tačka 1. Zakona o radu i člana 70. stav 1. tačka 2. Kolektivnog ugovora tuženog od 16.05.2013. godine, zbog koga on ne može da nastavi rad kod poslodavca.

Zakon o radu („Službeni glasnik RS“, broj 24/05, 61/05 i 54/09) u članu 179. stav 2. tačka 1. propisuje da poslodavac može zaposlenom da otkaže ugovor o radu ako nesavesno i nemarno izvršava radne obaveze. Odredbom člana 180. stav 1. Zakona o radu propisano je da je poslodavac dužan da pre otkaza ugovora o radu u slučaju iz člana 179. stav 2. i 3. ovog zakona, zaposlenog pisanim putem upozori na postojanje razloga za otkaz ugovora o radu i da mu ostavi rok od najmanje osam dana od dana dostavljanja upozorenja da se izjasni na navode iz upozorenja, kao i da u upozorenju iz stava 1. ovog člana poslodavac dužan da navede osnov za davanje otkaza, činjenice i dokaze koji ukazuju na to da su se stekli uslovi za otkaz i rok za davanje odgovora na upozorenje.

Odredbom člana 179. stav 2. tačka 1. Zakona o radu, koja je identična sa članom 70. stav 1. tačka 2. Kolektivnog ugovora tuženog od 16.05.2013. godine, propisano je da poslodavac može da otkaže ugovor o radu zaposlenom koji svojom krivicom učini povredu radne obaveze i to ako nesavesno ili nemarno izvršava radne obaveze.

Odredbom člana 70. stav 1. tačka 2. Kolektivnog ugovora, a u vezi sa članom 179. stav 2. tačka 5. Zakona o radu, propisano je da poslodavac može zaposlenom da otkaže ugovor o radu ako zaposleni svojom krivicom učini povredu radne obaveze i to neblagovremeno, nesavesno i nemarno izvrši radnu obavezu u vezi ugovora o radu koji je zaključio.

Imajući u vidu citirane zakonske odredbe izostala je ocena drugostepenog suda da li je tužilac ostvario biće ove povrede radne obaveze i to nesavesno, nemarno i neblagovremeno izvršavanje radnih obaveza i u vezi sa tim, da li su ispunjeni uslovi za otkaz ugovora o radu tužiocu u smislu citiranih zakonskih propisa.

Sa iznetih razloga, pobijana presuda je ukinuta i predmet vraćen drugostepenom sudu na ponovno suđenje.

U ponovnom postupku drugostepeni sud će postupiti u skladu sa primedbama iz ovog rešenja i doneti odluku odgovarajućom primenom materijalnog prava.

Na osnovu odredbe člana 416. stav 2. ZPP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Branislav Bosiljković, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić