Rev2 1976/2019 3.5.15.4.8; tehnološki višak

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1976/2019
13.05.2020. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Božidara Vujičića, predsednika veća, Vesne Subić i Jelice Bojanić Kerkez, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., koju zastupa punomoćnik Marija Kitarović, advokat iz ..., protiv tuženog Doma zdravlja ''BB'' iz ..., koga zastupa punomoćnik Bojan Janković, advokat iz ..., radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3656/2018 od 01.02.2019. godine, u sednici veća od 13.05.2020. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužilje izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3656/2018 od 01.02.2019. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Drugog osnovnog suda u Beogradu P1 107/2016 od 11.05.2018. godine, stavom 1. izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se poništi kao nezakonito rešenje o otkazu ugovora o radu doneseno od strane direktora tuženog zavedeno kod tuženog pod delovodnim brojem .. od 28.12.2015. godine i obavezan tuženi da tužilju vrati na rad. Stavom 2. izreke, odbačen je tužbeni zahtev (tužba) u delu kojim je traženo da se obaveže tuženi da tužilju rasporedi na radno mesto koje odgovara njenom stepenu stručne spreme, stečenom znanju i sposobnostima. Stavom 3. izreke, određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Gž1 3656/2018 od 01.02.2019. godine, stavom 1. izreke, potvrđena je presuda Drugog osnovnog suda u Beogradu P1 107/2016 od 11.05.2018. godine u stavu prvom izreke i delu stava trećeg izreke, koji se odnosi na tužilju, a žalba tužilje odbijena kao neosnovana. Stavom 2. izreke, preinačeno je rešenje o troškovima parničnog postupka sadržano u preostalom delu stava trećeg izreke presude Drugog osnovnog suda u Beogradu P1 107/2016 od 11.05.2018. godine koji se odnosi na tuženog i obavezana tužilja da tuženom naknadi troškove prvostepenog parničnog postupka u iznosu od 72.000,00 dinara sa zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do isplate u roku od osam dana od prijema pismenog otpravka presude. Stavom 3. izreke, tužilja je obavezana da tuženom na ime troškova drugostepenog postupka plati 33.000,00 dinara sa zateznom kamatom od izvršnosti do isplate. Stavom 4. izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev tužilje za naknadu troškova postupka po žalbi.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude tužilja je blagovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primene materijalnog prava.

Tuženi je dostavio odgovor na reviziju.

Ispitujući pobijanu presudu na osnovu člana 408. ZPP (''Službeni glasnik RS'' br. 72/11... 87/18), Vrhovni kasacioni sud je našao da je tužiljina revizija neosnovana.

U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. ZPP, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je ugovorom o radu od 23.10.2000. godine zasnovala radni odnos kod tuženog na neodređeno vreme na radnom mestu stomatološke sestre u službi za stomatološku i zdravstvenu zaštitu, a rešenjem o otkazu ugovora o radu od 28.12.2005. godine tužilji je prestao radni odnos kod tuženog i to na osnovu člana 179. stav 5. tačka 1. Zakona o radu s obzirom da je usled ekonomskih i organizacionih promena kod tuženog tužilja proglašena viškom u službi za stomatološku i zdravstvenu zaštitu kao stomatološka sredstva. Tuženi je u skladu sa kadrovskim planom za 2014. godinu doneo odluku o izmeni i dopuni Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji poslova 09.11.2015. godine kojom je smanjio broj izvršilaca na poslovima medicinska sestra, stomatološkog smera. Prema kadrovskom planu za 2014. godinu koji je za tuženu donelo Ministarstvo zdravlja kod tuženog je u službi za stomatološku zaštitu utvrđen broj od 56 zaposlenih među kojima 22 stomatološke sestre za rad u timu sa lekarima stomatolozima i četiri stomatološke sestre za rad u preventivi. Do tada je kod tuženog na radnom mestu stomatološke sestre u navedenoj službi bilo zaposleno još pet stomatoloških sestara čije su zarade isplaćivane iz sredstava sopstvenih prihoda tuženog. Tuženi je u postupku rešavanja viška zaposlenih formirao komisiju 13.11.2015. godine koja je imala za cilj da primeni unapred definisane kriterijume (utvrđene od strane reprezentativnih sindikata i Ministarstva zdravlja), odnosno da izvrši bodovanje zaposlenih i komisija je to uradila, pa je prema bodovanoj listi od ukupno 31 stomatološke sestre tužilja zauzela 27 mesto. Kod tužilje su bodovani kriterijumi godine staža – 19 i rezultati rada, pri čemu su rezultati rada za tužilju utvrđeni primenom kriterijuma, prosek službe budući da tužilja u bodovanom periodu nije u kontinuitetu radila u timu sa lekarom stomatologom jer je u periodu od 29.05.2013. do 13.04.2014. godine bila privremeno raspoređena da obavlja poslove preventivne stomatološke sestre po rešenju od 28.06.2013. godine. Na bodovnu listu tužilja nije izjavila prigovor. U postupku utvrđivanja viška zaposlenih, a pre prestanka radnog odnosa tužilji, tuženi se obraćao drugim domovima zdravlja na teritoriji Grada ... tražeći mogućnost premeštaja stomatoloških sestara koje su utvrđene kao višak kod njega, ali nije dobio pozitivan odgovor. Nije postojala mogućnost ni da tužilja bude raspoređena u drugu službu u okviru doma zdravlja jer tužilja nije imala licencu za obavljanje poslova medicinske sestre u primarnoj zdravstvenoj zaštiti.

Kod napred utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi nalaze da je tuženi zakonito sproveo postupak utvrđivanja viška zaposlenih, te da je na osnovu toga rešenje kojim je tužilji otkazan ugovor o radu zakonito, pa je tužbeni zahtev odbijen kao neosnovan.

Zakon o radu (''Službeni glasnik RS'' br. 24/05... 75/14) je članom 179. stav 5. tačka 1. propisao da zaposlenom može da prestane radni odnos ako za to postoji opravdani razlog koji se ne odnosi na potrebe poslodavca i to ako usled tehnoloških, ekonomskih ili organizacionih promena prestane potreba za obavljanjem određenog posla ili dođe do smanjenja obima posla. Isti zakon u odredbama čl. 153. do 160. reguliše obaveze poslodavca u slučaju viška zaposlenih. Među tim obavezama je donošenje Programa rešavanja viška u određenim situacijama, a posebno obaveza utvrđenja kriterijuma za utvrđivanje viška zaposlenih, isplata otpremnine i drugo. Isti zakon zabranjuje poslodavcu da na radna mesta na kojima su radili zaposleni kojima je otkazan ugovor o radu kao tehnološkom višku zapošljava nove radnike u određenom vremenu, obavezuje takođe poslodavca da pokuša da pronađe odgovarajuće zaposlenje za radnika za koga je utvrđen višak i tome slično.

U konkretnom slučaju, prema utvrđenom činjeničnom stanju tuženi kao poslodavac je ispoštovao sve zakonske obaveze kada se radi o sprovođenju postupka za utvrđivanje viška zaposlenih, a posebno je primenio kriterijume za utvrđivanje viška i na osnovu tih kriterijuma tužilja je bila na 27 mestu rang liste od ukupno 31 stomatološke sestre, a s obzirom da je pet stomatoloških sestara bilo višak po tom osnovu je i tužilji otkazan ugovor o radu.

Tužilja u reviziji osporava kriterijume koji su primenjeni u postupku utvrđivanja viška odnosno smatra da je nepotrebno favorizovan kriterijum radnog staža, ali s obzirom da je takav kriterijum utvrđen aktom poslodavca sud nije ovlašćen da ulazi u njegovu ocenu. Što se tiče drugog kriterijuma – utvrđivanja radnog učinka za tužilju na osnovu proseka službe i to pitanje je aktom poslodavca razrađeno i s obzirom da je prema činjeničnom stanju utvrđeno da tužilja nije u periodu koji je vrednovan radila sa lekarom stomatologom proizilazi da je i taj kriterijum u konkretnom slučaju pravilno primenjen. Kako su nižestepeni sudovi prihvatili da je komisija koja je vršila bodovanje pravilno primenila kriterijume što je činjenično pitanje u ovoj parnici, to se ovaj sud ne može upuštati u ocenu tih pitanja, a što se revizijom potencira.

S obzirom da se ni ostalim navodima iz revizije ne dovodi u sumnju pravilnost nižestepenih odluka, to je i odlučeno kao u izreci na osnovu člana 414. stav 1. ZPP.

Predsednik veća sudija

Božidar Vujičić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić